Trofeji, finala i gorak okus zbog završnice sezone

Sezona otvorena Draženovim trofejem

Nakon uvjerljivog poraza u finalu prošlog prvenstva, prilika za uzvrat Zagrebu stigla je već u drugoj polovici rujna u borbi za Kup Dražena Petrovića. Cedevita je protiv aktualnih prvaka bila vrlo uvjerljiva i vodila tijekom cijele utakmice, a u završnici susreta Mravi su u potpunosti potonuli pa se razlika popela i do 20 koševa. Cedevita je izgledala dobro i razigrano te tako najavila uspješnu sezonu, a pobjeda je odlično došla za podizanje samopouzdanja uoci kvalifikacija za Eurokup.

Jedina mrlja na kvalitetnoj sezoni

Nakon osvajanja trećeg mjesta u Eurokupu prošle sezone, Cedevita je u novu avanturu u istom natjecanju krenula iz kvalifikacija. Ždrijeb je za protivnika donio francuski Elan Chalon koji se pokazao kao vrlo neugodan protivnik, a Zagrepčani su u prvom susretu bili na rubu katastrofe jer su domaćini sedam minuta prije kraja imali ogromnih 70:48. Ipak, tada se probudio Owens koji vraća Cedevitu u život sa svojih deset koševa, a Anzulovićeva momčad do kraja se sasvim približila i na uzvrat u Zagrebu otišla sa samo pet koševa zaostatka. Tu su žilavi Francuzi probleme su stvarali sve do kraja treće četvrtine, ali dobrom završnicom Cedevita u potpunosti lomi protivnike i osigurava skupine Eurokupa.

Ždrijeb Cedeviti nije bio previše naklonjen jer im je za protivnike donio Spartak iz Sankt Peterburga, Benneton i Bayern. Medutim, očekivanja hrvatskog predstavnika sigurno su sezala nešto dalje od jedne jedine pobjede u skupini, a ona je došla u drugoj utakmici kada je u Zagrebu gostovao Bayern. U trećem kolu Cedevita je ugostila Benneton u reprizi prošlosezonske borbe za trece mjesto, a Talijani su za poraz uzvratili pobjedom u produžetku. Nakon još jednog poraza od Talijana, u Zagreb je stigao Spartak, a Cedevita je još jednom pala u uzbudljivoj završnici iako je bila u prednosti sve do četiri minute prije kraja. Tako je posljednja utakmica u gostima kod Bayerna postala potpuno nebitna, a u njoj je upisan još jedan poraz koji je Cedevitu ostavio prikovanu na dnu ljestvice.

Bio je to kraj Cedevitine europske avanture koja se nikako ne može nazvati uspješnom. Istina, bilo je teško očekivati ponavljanje prošlogodišnjeg uspjeha, ali od nadograđene momčadi očekivalo se ipak nešto više. Medutim, odličan učinak u regionalnoj ligi u potpunosti je zasjenio lošiju sezonu u Europi.

Lideri u regiji

Natjecanje u ABA ligi Cedevita je otvorila razbijanjem Budućnosti na domaćem parketu, a nakon drama kod Union Olimpije i Crvene zvezde uslijedilo je potpuno poniženje Zagreba rezultatom 97:51. Najveći mogući test u ovoj ligi stigao je u devetom kolu u kojem su Zagrepčani otišli na gostovanje u Tel Aviv i upisali tek drugi poraz u natjecanju, ali su se u domu izraelskog giganta odlično držali i poklekli tek u samoj završnici susreta. Do kraja godine upisane su četiri pobjede u isto toliko utakmica, a pred raspoloženom Cedevitom šanse nisu imali ni Cibona, ali ni Partizan.

Taj niz učvrstio je Anzulovićevu momčad na mjestu prve pratilje Maccabija, a to nisu poremetile ni ozljede koje su se negdje u veljači počele javljati među igračima iz Doma sportova. Probleme su redom počeli osjećati Warren, Baždarić i Vukušić, kasnije su iz stroja ispadali i Princ i Smodiš. To je Anzuloviću značajno smanjilo broj mogućnosti u rotaciji, a posljedica je bila puno veća iscrpljenost nekih igrača koji su bili prisiljeni odrađivati puno više posla, ali unatoč tri poraza u posljednjih pet kola rezultat nije patio i Cedevita s druge pozicije putuje na završni turnir u Izrael.

To drugo mjesto značilo je da će protivnik u borbi za veliko finale biti beogradski Partizan, momčad koja je osvojila posljednjih pet naslova prvaka. U utakmici u kojoj su u prvom planu bile čvrste obrane, prvo poluvrijeme je prošlo u vrlo izjednačenoj igri u kojoj se niti jedan protivnik nije uspio odvojiti na više od četiri koša razlike. Međutim, u drugom dijelu Cedevita počinje igrati bolje i stvarati opipljiviju prednost, a očajnički pokušaji Partizana da zadrži priključak posustali su u završnici susreta i Cedevita dolazi do uvjerljivih 68:56.

Zagrepčani su tako potvrdili status najbolje momčadi u (zemljopisnoj) regiji i izborili veliko finale protiv domaćeg Maccabija u prepunoj Nokia Areni. Bilo je vidljivo da su igrači Cedevite pod dojmom na početku utakmice, a to je zorno pokazao rezultat od 27:11 na kraju prve četvrtine. Do kraja utakmice Maccabi je mirno čuvao prednost i uzeo titulu koja mu je nedostajala, a Cedeviti je ostala utjeha da su u ABA ligi odradili sjajan posao. Nakon toga čekala ih je završnica domaćeg prvenstva.

Nakon Dražena stigao i Krešo

Međutim, u međuvremenu je u Cedevitine vitrine sletio još jedan trofej - kup koji nosi ime Krešimira Ćosića. Na Final Fouru u Trnskom najprije je u drugom poluvremenu slomljen Split koji je vrlo dobar otpor pružao nekih 25 minuta. Ta pobjeda donijela je finale i obračun s domaćinima.

Zagreb je puno bolje otvorio utakmicu i u 14. minuti imao deset koševa viška, ali Cedevita se do poluvremena vraća u igru i dolazi samo na minus dva. U drugom poluvremenu raspucao se Rančić, a nakon što mu se pridružio i sjajni Smodiš koji je proglašen za najboljeg igrača turnira, preokret je bio dovršen. Ipak, Zagreb se uspio vratiti u vodstvo, ali posljednjih 90 sekundi pripada Vitaminima koji tako stižu do prvog većeg trofeja.

Pad u završnici sezone pokvario dojam

Zahvaljujući dobrim rezultatima u regionalnoj ligi, samo teorija je dijelila Cedevitu od plasmana u Euroligu. Ipak, problemi s ozljedama, ali i naporna sezona počeli su ostavljati traga na formi Anzulovićevih igrača - u regularnom dijelu prvenstva upisana su dva poraza od sjajne Cibone i jedan od odličnog Splita, a problema je bilo i na gostovanjima kod Zagreba i Zadra. Bilo je vidljivo da Cedevita nije na razini iz prvog dijela sezone, ali cilj je i dalje ostao isti - naslov prvaka.

U doigravanje Cedevita ulazi s druge pozicije što im je u polufinalu donijelo Split koji je bio najugodnije iznenađenje prvenstva. Žuti su već u prvoj utakmici pokazali da nisu mačji kašalj odvojivši se na 14 koševa prednosti, ali dobra završnica spašava Zagrepčane koji dolaze do pobjede od 87:84. U drugoj utakmici Cedeviti takav preokret nije pošao za rukom pa je serija morala ući u majstoricu. Tu su Zagrepčani napokon odigrali kvalitetnu utakmicu i uvjerljivo ušli u finale.

S obzirom na predstave jedne i druge momčadi, Cedevita je u podređenom položaju ušla u finalnu seriju protiv Cibone. Prva utakmica protekla je u pomalo gruboj i ne previše lijepoj igri i donijela je Ciboni prednost, a lošija forma Cedevite kulminirala je u drugoj utakmici u kojoj su domaćini u potpunosti pregaženi. Odlazak u Tuheljske toplice, ali i najlošija utakmica Cibone u domaćem prvenstvu pomogli su Vitaminima da se vrate u seriju, ali novo loše izdanje u svojoj dvorani značilo je da pehar prvaka ni ove sezone neće krasiti Cedevitine vitrine.

Zaključak na kraju prvenstva bio je da Cedevita nipošto nije zaslužila naslov - igrači su bili prilično indisponirani i praktički u doigravanju odigrali samo dvije utakmice koje su zaslužile prolaznu ocjenu (treća u finalu i polufinalu). Posebno se to odnosi na izdanja Drapera koji se ničim nije istaknuo u završnici prvenstva i tako si prilično snizio cijenu. Navodno je bio na meti Real Madrida, ali Španjolci će teško posegnuti za Draperom s kraja sezone. Možda i najbolju ocjenu učinka u domaćem prvenstvu dao je predsjednik Cedevite koji je na pitanje kako doživljava poraz od Cibone u finalu jednostavno poručio: "Ovo je podbačaj."

Zaključak

Glavni cilj Cedevite u ovoj sezoni je ispunjen i momčad iz Doma sportova iduće sezone će sudjelovati u Euroligi, a u vitrinu su počeli stizati i prvi trofeji. Uspjehom se svakako može smatrati i finale regionalne lige, ali poraz u finalu domaćeg prvenstva nosi dijametralno suprotne emocije. Uz to, ni učinak u Eurokupu nije za pohvalu, no to se u ostatku sezone stiglo ispraviti. Pred Cedevitom je opet potpuni remont momčadi koja će u idućoj sezoni napraviti još jedan iskorak i bit će jako zanimljivo vidjeti tko će preživjeti temeljito pospremanje u svlačionici.