Oprostite, a HNL?

Sjednica Skupštine Hrvatskog nogometnog saveza protekla je, za one koji ipak razmišljaju o onome što se događa, prilično razočaravajuće. Čelni ljudi perjanice hrvatskog sporta nisu poklonili skoro ni malo pažnje umirućim hrvatskim klubovima, koji mahom samo čekaju knock-out, iscrpljeni na konopcima.

Najveća ostavština vlade Vlatka Markovića svakako jest reprezentacija, kojoj se pridavalo toliko pažnje, ulagalo toliko resursa i stavljao toliki prioritet, da je postala skoro jedini fokus Kuće nogometa. Rezultati, s obzirom na veličinu naše zemlje, jesu dobri, i to teško tko može poreći.

No, Marković je iza sebe ostavio i ruglo, ljagu i trulež, koji prijete potpunom uništenju domaćeg nogometa. Radi se dakako o sustavnom ignoriranju ne samo Prve lige, nego i svih ostalih liga, koje su ostavljene na milost i nemilost privatnih interesa i lokalnih moćnika. Kad se tome pridoda "pravedno" suđenje, namještanje utakmica, sasvim očito neregularna natjecanja i sve ostale stvari, čudno je da nam domaći nogomet već nije kolabrirao.

Udruga prvoligaša je priča sama za sebe. Čelni ljudi nogometa do sad prali su ruke od Prve lige i njenih klubova zbog famozne samostalnosti koju Udruga navodno ima, u onim trenucima kad im je to odgovaralo, dok su u trenucima kad im je to trebalo, poput primjerice prikupljanja glasova za Skupštinu, krojili lige i zanemarivali propise bez imalo srama.

I dok su prvoligaši, iako mahom praznih stadiona, još koliko-toliko u svjetlu javnosti i centru pozornosti medija, pa su njihovi problemi općepoznati, ružne se stvari događaju u Drugoj, Trećoj i nižim ligama i ostaju nezamijećene, osim šačici onih kojima nije dovoljno čuti samo "službeno priopćenje".

Primjerice, kakvo je to natjecanje u kojem nitko ne napreduje u viši rang? To je slučaj s Drugom HNL ove sezone, kad jedni nisu mogli napredovati u Prvu ligu zbog licence, a drugi zbog toga što nemaju novca za platiti naknade za razvoj igrača klubovima iz kojih su njihovi nogometaši ponikli, a što je nužno zbog profesionalizacije kadra.

Ako se pogleda još rang niže, u nekima egzotičnu 3. HNL, vidljivo je da zbog taksi službenim osobama, sucima i delegatima, po utakmici izdvaja u prosjeku 2600 kuna s putnim troškovima, a da s putovanjima i naknadama trenerima i igračima, 3. HNL klub godišnje košta oko 400 tisuća kuna. To su apsurdni troškovi za amatersku razinu natjecanja, a ukoliko nisu podmireni, klubovi su suspendirani.

No, to je tek vrh ledene sante, pošto su veliki problem u trećem rangu natjecanja i mlađe kategorije, jer klubovi niti mogu platiti trenere da bi radili s djecom, niti mogu plaćati putovanja na utakmice, niti, zbog relativno neprivlačnog natjecanja, ne mogu u stvari privući dovoljni broj klinaca. A tri kategorije mlađih uzrasta moraju imati, kažu propisi, koji se ipak ne provode dosljedno.

Ogromni su problem i tereni, kako za igru tako i za trening, a problem su i licence trenera, pa nije uopće neuobičajeno da u zapisniku s trećeligaške utakmice kućica trener zjapi prazna, a osoba koja s nogometašima trenira i vodi ih na utakmici bude navedena pod nazivnik "službena osoba".

Ako se ode još niže, u županijske rangove natjecanja, vidljivo je da je razlika između županijskog i hrvatskog ranga možda i prevelika za uspješnu tranziciju kluba, ali da su još veći problem nestalnost natjecanja, krojenje liga prema privatnim interesima, nepridržavanje propisa…

Upravo u ovom trenutku Davor Šuker ima priliku kao predsjednik Izvršnog odbora HNS-a pokazati od čega je napravljen i što se uopće od njega može očekivati u mandatu kojeg je naslijedio od Markovića. Naime, daleko od javnosti vodi se prava bitka za 3. HNL Sjever, koju zbog nekog razloga HNS želi proširiti na 18 klubova. Dobro, ne radi se o "nekim" razlozima, radi se o omogućavanju novoosnovanom Nogometnom klubu Varaždin – Škola nogometa Varaždin sudjelovanje u trećem hrvatskom rangu natjecanja, nakon što su već sve pozicije u Ligi zauzete.

Teško je uopće pobrojati koje sve propise bi se time prekršilo, a nije manje važno ni čvrsto protivljenje čak deset od šesnaest klubova koji su članovi lige. U četvrtak je, nakon sjednice Skupštine na kojoj je Šuker postao predsjednik, svoj sastanak održao i Izvršni odbor, no umjesto da se pozabavi tom gorućom problematikom, donošenje odluke je prebačeno na idući tjedan.

Navodno kako bi se obavile konzultacije sa svim klubovima koji su članovi 3. HNL Sjever, što zvuči pomalo tanko pošto su oni potpisali izjave u kojima stoji da oni odbijaju igrati ligu s 18 klubova i da ukoliko ona uistinu bude proširena, oni je neće igrati.

Postoji sumnja kako je odgoda zbog toga da bi se moglo "pritisnuti" klubove da se povinuju željama s vrha, no upravo će to biti pravi test fair playa za novi HNS. Ukoliko se naime liga proširi protivno odredbama o najviše 16 klubova u ligi i činjenici da se sustav natjecanja donosi godinu dana unaprijed, onda nismo promijenili ništa.

A ukoliko nismo promijenili ništa, onda se možemo samo nadati odumiranju klubova, kriminalu, "šerifovanju" i nastavku rada starog HNS-a, s nekim novim licima.