Ude: "Treniraš četiri godine da u 50 sekundi pokažeš sve što znaš"

Ni u ovom olimpijskom ciklusu Filip Ude nije bio bez problema. Iako su pripreme bile mnogo ugodnije no one pred četiri i više godina, kad još nije postojao Nacionalni gimnastički centar Aton u Nedelišću, Ude je prošao operaciju i oporavak, a u samoj završnici je "zaštekala" noga.

"Ma ne treba nogu za konja", javnost je umirio Igor Kriažimski, stručnjak koji se nalazi iza Filipovog uspjeha. "Treba ruke, laktove, ramena, a to je u redu", dodaje trener.

Upitan da usporedi situaciju od pred četiri godine i sada, Ude je za Sportnet kazao: "Mnogo sam više radio sada, forma mi je bolja nego u Pekingu i osjećam se odlično." To svakako zvuči dobro, za sve ljubitelje sporta u Hrvatskoj.

Sjeća li se često Pekinga? "Jako često se sjećam Pekinga, jer je osvajanje olimpijske medalje san za svakog sportaša. Znao sam da mogu daleko i nisam se opterećivao medaljom sve dok nisam ušao u finale. Lagao bih kad bih rekao da mi nije promijenila život. Najvažnije mi je da su ljudi vidjeli da se i u gimnastici može uspjeti i da gimnastika ima malo bolji status nego je imala prije iako to nije ni blizu statusu koji imaju najbolji gimnastičari svijeta."

Četiri godine su prošle od Pekinga, jedno je vrijeme bio ozlijeđen i na rehabilitaciji, a rezultati na natjecanjima možda nisu bili onakvi kakve bi ljudi direktno povezali sa srebrom sa OI. Kako se nosio s time i s pritiskom očekivanja? "Osobno nisam zadovoljan s protekle četiri godine što se tiče moje karijere jer su me pratile brojne ozljede i nisam mogao napredovati kako sam htio, no neke stvari u životu jednostavno nisu pod čovjekovom kontrolom."

Za Olimpijske igre u Londonu Ude se plasirao kroz višeboj, na kojem je bio naglasak tijekom cijelog ciklusa. "Višeboj sam radio samo kako bih se plasirao na OI, a kvaliteta mog višeboja još uvijek je takva da mogu otići vrlo visoko, prvenstveno na OI u RIO 2016. Nakon plasmana i u Peking i u London, a nadam se i u Rio, višeboj će opet biti u drugom planu, a sva energiju posvetit ću individualnim spravama."

O višeboju još kaže: "Višeboj je na prvom mjestu u smislu kvalifikacija, a sprave što se tiče individualnog rezultata. Srebro na tlu na Mediteranskim igrama, peto mjesto na SP u Rotterdamu na konju, te vrlo visoke ocjene na preči govore u prilog ovoj tvrdnji. Svaka sprava u gimnastici je posebna i ocjene na jednoj nemaju veze sa ocjenom na drugoj spravi. Konj je moja najbolja sprava, a ni na tlu nisam za staro željezo, hehe."

Sad je Ude četiri godine stariji, koliko će to imati utjecaja na izvedbu, a koliko znači prijašnje iskustvo iz Pekinga? "To je gimnastika i treniraš četiri godine da u 50 sekundi pokažeš sve što znaš i naravno da su pritisak i očekivanja veliki. Sve prijašnje iskustvo može, a i ne mora ništa značiti, sve se treba poklopiti za taj trenutak."

Kakvi su ciljevi, mogu li se Hrvati i Međimurci nadati još jednoj medalji i smeta li ti taj pritisak? "Meni je cilj da uđem u finale, a u finalu je sve moguće. Jedino što mi smeta je da ljudi ne cijene vrhunski sport onako kako bi trebali i kako je u drugim zemljama. Svi misle da je osvojiti medalju isto kao otići u dućan po kruh i mlijeko. Ljudi mi govore: 'Sad u London po zlato', a ja želim da samo jedan cijeli dan provedu sa mnom, pa me zanima bi li mi to isto pitanje postavili na kraju dana. Siguran sam da ne bi."