Iskupljenje u Londonu - Hrvatice moraju slaviti nad Angolom

Gubitak utakmice na najmanje željen način od Brazilki uzdrmao je hrvatsku žensku reprezentaciju. No, popravak je "iza ugla" i Hrvatska još uvijek ima šansu proći u iduću fazu natjecanja, međutim, manevarskog prostora više nema. Djevojke Vladimira Canjuge moraju odigrati puno bolju utakmicu protiv rukometašica iz bivše portugalske kolonije, koje su već pokazale kako nisu nimalo bezazlene.

Angolske su reprezentativke u prvom kolu namučile četverostruke svjetske prvakinje i jedne od glavnih favoritkinja za zlatno odličje, Ruskinje, od kojih su uz 30:27 pokleknule tek u završnici susreta. Afrikanke su pokazale zavidnu razinu igre u obje faze, a pogotovo u drugom poluvremenu u kojem su deklasirale Ruskinje. Na kraju su Trefilovove izabranice pobijedile "na mišiće i iskustvo", ali se Angola definitivno predstavila u najboljem svjetlu.

Hrvatska u toj utakmici mora popraviti igru u napadu, riješiti se oscilacija te na minimum smanjiti svoju najveću boljku - tehničke pogreške. To je jasno i Hrvaticama koje su psihički teško podnijele uvodni poraz pa bi im pobjeda nad Angolom mogla dići ili vratiti samosvjesnost i vjeru u sebe.

Međutim, jasno je i svakom tko je gledao utakmicu s Brazilom gdje je Hrvatska slaba, dok su slabosti Angole ponajviše u obrambenom dijelu i u individualnoj limitiranosti većine igračica. Izbornik Vivaldo Eduardo je dobar trener, ali angolski rukomet ne može stati u istu rečenicu s hrvatskim.

Premda su Hrvatice debitantice na OI, a Angolkama je London četvrta istrpljena Olimpijada, ne bi smjela doći u pitanje pobjeda Hrvatske koja je jača i objektivno bolja reprezentacija. Motivacije će zasigurno biti kao i želje, samo sve to treba sprovesti u djelo - jer to je zadnji vlak "ranjenoj" Hrvatskoj za kasniju nokaut fazu. A s takvim Hrvaticama je najteže igrati.

Angola je u sličnoj situaciji i isto će, naravno, željeti pobjedu, međutim, Hrvatska je dosad u važnim susretima češće bivala bolja i uspješnija s Angolkama. Historia est magistra vitae kažu, a ako je istina da je povijest učiteljica života - to bi onda uz razliku u kvaliteti igračica, bolju taktičku potkovanost i čvršću te uigraniju obranu Hrvatske trebao biti još jedan važan argument za pobjedu hrvatskih predstavnica.

Dosad su se te dvije reprezentacije susretale četiri puta, uvijek na SP-ima, a Hrvatska ima tri podosta uvjerljive pobjede, čak i protiv ove generacije Angole s igračicama koje su sada u Canjuginu kadru. No, još uvijek boli poraz sa SP-a iz 2007. godine i stoga se treba paziti.

Hrvatice se moraju iskupiti za Brazil, moraju se pokazati i dokazati na ovako velikoj i jedinstvenoj manifestaciji kao što su OI, moraju ostaviti trag jer za to imaju kvalitetu, jer, inače ne bi stigle na OI. Moraju dokazati sebi da mogu i moraju stvari kako treba posložiti u glavi. To je recept za pobjedu nad Angolom i uspjeh u toj utakmici. A na terenu - na terenu neka se paze Marceline i Luise Kiala - to bi trebalo biti dovoljno ako ih zaustave.

Motiv, želja, iskupljenje, kvaliteta, smirenost, borba, rastrčanost, inat, samopouzdanje. Poslože li se te stvari Hrvaticama umjesto tehničkih i obrambenih grešaka, forsiranja u napadu i "bezglave" tranzicije" kakav je bio slučaj s Brazilom, Hrvatska će pobijediti Angolu.

A pobjeda - ona je realnost.