Perković: "Sad idem po ono što mi nedostaje, svjetsko zlato"

Za prvo hrvatsko zlato na Olimpijskim igrama u Londonu zaslužna je Sandra Perković, bacačica diska koja je u finalu potvrdila status favorita. Prepuna dojmova dan poslije progovorila je o netom ostvarenom uspjehu, ali i budućim planovima.

"Lijepo se bilo probuditi kao olimpijska prvakinja, još su me prolazili trnci od sinoćnje večeri. Kada sam podigla pogled i pogledala da na semaforu piše da sam olimpijska pobjednica svladale su me emocije", riječi su Perković nakon najvećeg uspjeha u karijeri.

Potom je poručila kako je odmah počela razmišljati o sljedećem velikom cilju: "Sada idem na ono što mi nedostaje, svjetsko zlato, jer je sljedeće godine SP u Moskvi".

U Londonu će zlatna olimpijka boraviti još nekoliko dana, a otkrila je i kako ih želi iskoristiti: "Htjela bih svakako pogledati sestre Zaninović, rukometaše i vaterpoliste. Po povratku u Zagreb slijede pripreme za miting u Zagrebu. Imam još dosta motiva."

Također, veseli se dočeku u rodnom Zagrebu, u Dubravi odakle dolazi. "Brončanu Martinu Zubčić su vozili u fijakeru, a nadam se da će i za mene nešto smisliti. Neka budu inovativni. Meni Dubrava jako puno znači. Ja sam tamo rođena i tamo sam odrasla, a vidi se i po mom karakteru da sam Dubravašica. Uopće nemam srama i imam samopouzdanja. Cure iz Dubrave su malo žešće", naglasila je.

Inače, jutro nakon subotnjeg finala Sandra je bila nedostupna medijima i svima koji su željeli doći do izjave. "Bio je to nesporazum s organizatorima, jer ja stvarno nisam znala da je konferencija. Probudila sa u 10 sati, obavila dogovorene akcije s MOO-om, organizatorima Igara, te potom krenula u šetnju s majkom, bratom i prijateljicom, kojima sam pokazala Olimpijsko selo", njezino je objašnjenje, nakon čega je dodala: "Ponavljam, ne želim se naslikavati, ostat ću ista Sandra Perković, kao i prije Londona."

Na koncu, ponešto je rekao i njezin trener Ivan Ivančić. "Za neke je ovo zlato iznenađenje, ali za nas nije, mi smo krvavo pripremali za ovo. Ovaj njezin hitac bi bio zlatni i u vrijeme atletike DDR-a i SSSR-a", njegov je zaključak.