Ostali sportovi

Neka se i Đoković može pohvaliti slikom s olimpijskim pobjednikom

Iz Londona: Maja Giljanović • utorak, 07.08.2012.
Neka se i Đoković može pohvaliti slikom s olimpijskim pobjednikom
Foto: FaH

Što je sport! S jedne strane Giovanni Cernogoraz, do jučer mada europski prvak i u rodnoj Hrvatskoj gotovo potpuno nepoznati strijelac, s druge Novak Đoković, višestruki Grand Slam pobjednik i bivši teniski broj jedan. Po dolasku na Olimpijske igre Cernogoraz je Đokovića pitao zajedničku sliku. Na odlasku, pak, 29-godišnji Novigrađanin London napušta ovjenčan olimpijskom slavom i sa zlatnom medaljom oko vrata, a Đoković je na koncu ostao bez medalje bilo kojeg sjaja.

Skroman, smiren i strpljiv, baš kakav je bio i tijekom i netom nakon osvajanja zlatne olimpijske medalje u gađanju letećih meta, Giovanni Cernogoraz je bio i sinoć oko 23 sata na dupkom punoj konferenciji za medije u Hrvatskoj kući. Još je jednom ponovio: "Bio sam nervozan u kvalifikacijama, bio sam siguran da će 122 pogodaka biti i više nego dovoljno za ulazak u finale, obično je dostatno i 119, a na kraju je ispalo na knap. Noge su mi se tresle u posljednjoj seriji od pet golubova, ali ispalo je dobro. U finalu sam bio potpuno smiren i mislio 24 pogodaka od 25 skoro uvijek donese medalju, a kad sam shvatio da je imam, nisam mogao ne zaplakati. Mislim da mi je plač i pomogao, opustio sam se ispalo je kako je ispalo, na kraju je završilo da nije moglo bolje".

Gledatelji, uostalom i mi novinari, velikim smo dijelom gađanje letećih meta prvi put gledali uživo ili na licu mjesta ili prijenos na malim ekranima. Mnogi kažu da im je netko rekao da će jednom gristi nokte gledajući gađanje glinenih golubova, pomislili bi da je lud, koliko je ovaj sport raširen u Hrvatskoj i jeste li svjesni koliko ste napravili za njegovu popularizaciju? "Mali smo sport i svjesni smo da su dva finala i olimpijsko zlato sve za sponzore, buđenje javnosti", nadovezala su se braća Anton, šestoplasirani u Londonu i Josip Glasnović petoplasirani prije četiri godine u olimpijskom finalu u Pekingu.Crnogoraz je nastavio: "Ja sam počeo u Gusaru, a zbog boljih uvjeta prešao sam u Veliku Goricu. 30-tak je članova od čega šest, sedam aktivnih mada uglavnom treniram sam, individualno s bivšim izbornikom Stjepanom Vučkovićem. Na državnom prvenstvu bude nas stotinjak natjecatelja".

Cernogoraz je sa 146 pogođenih meta (bez šest u shoot-offu s Talijanom Massimom Fabbrizijem) izjednačio olimpiijski rekord u finalima...

Pojedinačni ste i ekipni prvak Europe, je li vaša pobjeda zaista tolika senzacija? "Mislim da jest, prva u ovom sportu. Ovo je povijesni trenutak za mene osobno, hrvatsko streljaštvo i našu državu uopće, nadam se poticaj ostalima da se počnu baviti ovim sportom. Stvari se moraju mijenjati, mladi moraju vidjeti da se može do uspjeha jer teško dok je sve isključivo na roditeljima kad se balansira i s školom. Kasnije dolaze i fakultetske obveze i posao i nemate li potporu sustava nema tu uspjeha".

Streljaštvo je skup sport. Koliko je bilo teško financirati se i probiti pod okrilje sponzora? "Nije bilo lako, da mi nije bilo obitelji koja me podupirala ne bi bilo ni ovog uspjeha jer sponzora nije bilo dok nije došla prva medalja. Stvari su se počele mijenjati nakon brončane medalje na Svjetskom juniorskom prvenstvu i ekipnog srebra u Španjolskoj 2007., stigla je tada pomoć Grada, Saveza, sponzora. Čim imaš rezultat, dobiješ pomoć, uđeš i u olimpijski program, ali na početku nemaš ništa. Sve smo sami financirali, moja puška naprimjer košta 8,000 eura, svaki metak kunu i pol, a ispucam ih 15 do 20 tisuća po sezoni. Pripreme koštaju, kad je zima i puše bura valjalo bi otići negdje, ali tako nešto je skupo. U Italiji je drugačije, Italija je centar ovog sporta, puške i municija proizvode se tamo. Fabbrizi je primjerice zaposlen u policiji, prima plaću i sve mu je plaženo, ondje se od ovog sporta može dobro živjeti. Ja sam konobar u obiteljskom restoranu i veoma bi mi pomoglo kad bih dobio posao u Hrvatskoj vojsci ili policiji. Valjda će moja medalja, Antonovo finale, činjenica da smo ekipni prvaci Europe biti dovoljni da se stvari pokrenu nabolje".

Kako izgleda trening olimpijskog pobjednika? "Treniram po programu, pucanje, teretana, trčanje. Šest dana u tjednu, tri dana pucanje, a tri dana su podijeljena između trčanja i teretane. Trčim i po 18 kilometara, a treniram tri sata ujutro i još dva poslije ručka. Natjecateljska sezona traje od ožujka do listopada, a odmah u 10. mjesecu krećem s jakim treninzima. Radim i neke specifične vježbe za koordinaciju i ravnotežu. Jednom sam bio i kod psihologa, ali shvatio sam da sam sebi moram biti psiholog".

Kako ste se uopće odlučili za gađanje letećih meta? "Rijetko se tko ovim sportom bavi, a da mu se netko u obitelji nije njim bavio. Ja sam krenuo stopama oca i djeda, oni su cijeli svoj život u lovu i tako sam i ja počeo. Kao mali išao sam s njima u šumu i zaljubio se". Što se najčešće lovi? "Sve, fazani, zečevi, šljuke, a prvi ulov bio je srnjak. Medvjeda, međutim, nikad neh upucao, ne znam zašto, ali medvjeda bi mi bilo žao ubiti". Oženjeni ste uskoro 30-godišnjak, tata dvoje djece i pucate glinene golubove. Jeste li kao mali zračnom puškom pucali žive? "Haha, priznajem, jesam".

Cijeli Novigrad navodno danas u 14:15 stiže u Zagreb na doček, obećali ste vrlo skoro organizirati i proslavu u vašem obiteljskom, ribljem restoranu? "Pozvani su svi, uz obitelj i prijatelje pozvat ću i novinare i sve sportaše s Olimpijskih igara. Uf, mislim naše naravno, samo naše!", nasmijao se i spustio na prigodnu proslavu medalje gdje su mu među ostalima čestitali i ministar obrazovanja i sporta Željko Jovanović, predsjednik Hrvatskog olimpijskopg odbora Zlatko Mateša, glavni tajnik HOO-a Josip Čop i počasni član Međunarodnog olimpijskog odbora Antun Vrdoljak.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • interreg07.08.2012. u 22:27
    E bravo ranma, lijepo si to objasnio pa valjda je sada shvatio.
    interreg
  • Obrisan korisnik07.08.2012. u 20:16
    pretpostavljam da je autorica članka htjela ukazati na jednu od onih stvari koje OI čine posebninma, nepredvidljivima, pa ako dopustiš, i na životnu ironiju u kojoj jedan od glavnih pretendenata za zlato odlazi kući praznih ruku, dok sportaš koji mu se divi i u njemu vidi zvijezdu iz... [više na forumu]
    Obrisan korisnik
  • interreg07.08.2012. u 16:33
    Cime si se ti to nasao uvrijedjen? Pa samo pise da Novak nije osvojio medalju. Nikakvo omalovazavanje. Sory stari ali i zbog ovakvih kao sto si ti nadam se da nikada vise necemo skupa brojati medalje.
    interreg
  • Obrisan korisnik07.08.2012. u 16:24
    i to ti je zivot
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik07.08.2012. u 16:19
    Sve cestitke sjajnom i primernom momku i hrvatskom olimpijskom heroju. Ali Majo ovo o Novaku (bivsem broju 1) i super prijatelja hrvatskih sportista, je stvarno malecno i bezpotrebno, Zar se posle toga bolje osecas ? Jest da smo jadni na ovim olimpijadama Jest da smo ispali glupi sa Divcem na celu... [više na forumu]
    Obrisan korisnik