Stepančić: "Zagreb je momčad budućnosti, a Horvat je istinski vođa"

Luka Stepančić u novoj, silno mladoj, ali potentnoj momčadi Croatia osiguranja Zagreba zauzima mjesto desnog vanjskog i u vizijama Slavka Goluže upravo je on taj igrač od kojega se očekuju golovi sa deset metara. Kada nema kontre, lakih golova, prolaza, trebao bi se ukazati upravo Stepančić.

Protiv Sloge ušao je sramežljivo, protiv Vardara je pokazao djelić talenta zabivši šest pogodaka, a u debiju Lige prvaka protiv mađarskog Pick Szegeda četiri se puta upisao u strijelce.

Što očekujete od momčadi, a što od sebe ove sezone?

"Za početak je dobro da nam nisu postavili nikakav visoki cilj u smislu rezultata. Naravno, mi smo u svlačionici sami sebi postavili letvicu jako visoko što se tiče naše igre i sada želimo u narednih godinu dana stvoriti jednu prepoznatljivu igru i u napadu i u obrani. Što se tiče rezultatskih očekivanja uprava kluba realno je postavila ciljeve. Dakle, moramo osvojiti domaće prvenstvo i Kup, a mi se potajno nadamo i završnom turniru SEHA lige, odnosno prolasku skupine Lige prvaka".

"Što očekujem od sebe? Obzirom na prijašnje sezone u prvom se redu nadam da će me ozljede zaobići, a to je najbitnije kod svakoga igrača. Nadam se podići formu, vratiti osjećaj za igru koji sam izgubio uslijed duge ozljede od prošle sezone i čim više pomoći ekipi da ostvarimo što bolji rezultat u svakoj utakmici".

Kako zglob? Nakon utakmice s Vardarom šepajući ste napustili parket.

"Ma, ništa strašno. Malo sam izvrnuo zglob, ali nije to ništa što dvodnevna terapija ne može sanirati. Naši fizioterapeuti Slobodan Škorić i Damir Kajba pobrinuli su se da već protiv Pick Szegeda u Ligi prvaka budem spreman za nastup na najvišem nivou".

Možete li usporediti momčad od lani s Kopljarom, Balićem, Gojunom i Štrlekom i ovu novu, mladu momčad s kojom nastupate ove sezone?

"Teško je sada nešto posebno pričati kada sam bio dio i jedne i druge ekipe. Ova nova, mlada momčad oduševila je mnoge već nakon prve tri utakmice i to nam je strašan poticaj za dalje. Mislim da je uprava napravila odličnu stvar. Mi smo danas momčad mladića, momčad budućnosti. Nas krase želja i borbenost i ukoliko te kvalitete uspijemo prikazati publici imat ćemo veću podršku nego prijašnjih sezona. Jasno da nam fali iskustva, ali i to će s vremenom doći.".

"Evo, uzmimo za primjer utakmicu protiv Vardara. Mi smo imali četiri, pa pet golova razlike, a na koncu smo spašavali pobjedu. Da smo imali dva, tri iskusnija igrača od lani sigurno bismo slavili. Za nas mlade takve su utakmice neprocjenjivo važne. Neki su momci prvi puta u karijeri igrali ovako tijesnu utakmicu i ja mislim da smo potentna ekipa prepuna talenta, pred kojom je svjetla budućnost. Uostalom, već protiv Pick Szegeda vidjeli ste pomak. Premda smo i u toj utakmici pali u nastavku susreta, nije nam se ponovio Vardar, odnosno ta crna rupa".

Tko je vođa ove momčadi CO Zagreba?

"Teško je suditi na temelju jedne utakmice. Dakle, protiv Vardara smo potegnuli Špiler i ja na kraju, ali već protiv Pick Szegeda bio je to Šprem. Sutra će biti netko treći. Istinski lider ove ekipe je kapetan Zlatko Horvat koji nam je uzor i vođa, kako na parketu tako i van njega. Zlaju nije teško slušati jer je zaista pravi kapetan, fer i korektan, jednak prema svima. Međutim, mi svi dišemo kao jedno i u tom smislu, osim kapetana, ne treba izdvajati nikoga posebno. Zlaja je tu da vikne kada treba i da nam primjerom pokaže što i kako, a na nama je da ga slušamo".

Koliko vam znači podrška navijača? Protiv Sloge u prvoj utakmici u Domu sportova bilo je tristotinjak gledatelja, međutim već protiv Vardara ta je brojka porasla na više od tisuću ljudi. Protiv Pick Szegeda došlo je više od četiri tisuće gledatelja. Što kažete na potez uprave kluba i sponzora da otkupe ulaznice i potom ih daruju navijačima?

"Mi igrači smo presretni sa svime što se događa oko kluba na početku ove sezone. Već nakon tri kola vidi se veliki pomak u odazivu navijača u odnosu na prošlu sezonu, također nas veseli što se počelo raditi i na marketinškom planu. Mi smo bili zadovoljni i odazivom navijača protiv Sloge, a protiv Vardara smo se oduševili. Osim brojem, publika nas je oduševila i navijanjem. Jasno se vidjelo da je to rukometna publika, navijači koji znaju kada nam treba njihov impuls. Točno su ocijenili kada je trebalo napraviti pritisak na suce, a kada je trebalo nas dignuti i to su radili fantastično. Teško bismo se na koncu vratili protiv Vardara da nije bilo naših navijača. Mislim da uz još ovakve promidžbe i našeg druženja s navijačima možemo svi profitirati. U svakom slučaju sezona je krenula sjajno i mislim da ne trebam posebno naglašavati koliko nam znači podrška naših navijača. Ovim bih se putem zahvalio posebice ''Bijelim lavovima'' koji su uvijek uz nas".

Koji segment igre možete još popraviti?

"Moj najveći adut svakako je visina i skok šut. Taj segment igre je nešto po čemu me ljudi prepoznaju, ali svakako se i tu može uvijek bolje. Ono što definitivno moram popraviti jest igra u obrani. Morate znati da sam se ja ove godine prvi puta našao u ovakvoj ulozi. Dakle, sada sam je igrač od kojeg se očekuje da riješi susret, da donese odluku i da napravi potez koji lomi utakmicu. Do sada sam uvijek bio zamjena za momke poput Kire Lazarova ili Marka Kopljara, ali sada se nalazim u potpuno novoj ulozi. Mislim da se u prvoj utakmici sa Slogom vidjelo kako sam bio previše nervozan i nisam na otvaranju odigrao na nekom posebnom nivou. Međutim, već protiv Vardara ruka se opustila i sve je izgledalo puno bolje. Naravno da prostora za napredak ima napretek i naravno da ja svoju igru moram bitno popraviti i stalno nadograđivati, ali ja sam također mlad igrač i nemam dovoljno utakmica u nogama".

Kad promašite tri udarca zaredom, što se dogodi u vašoj glavi?

"Pa zapravo se ništa posebno ne dogodi u mojoj glavi ako promašim tri zaredom u napadu, ali ako me netko tri puta u nizu probije u obrani onda mi je samopouzdanje već poljuljano, malo sam labav. Napadački se to ne događa, pa i protiv Szegeda sam promašio nekoliko šuteva, ali svejedno sam nastavio pucati".

Što bi za vas značio poziv u reprezentaciju?

"Definitivno nagradu za moj rad, za zalaganje koje dajem sve ove godine. Kao i svakom drugom igraču i za mene bi to bilo ostvarenje sna. Ništa ljepše nego zaigrati u našem hrvatskom dresu".

Najdraži trenutak u karijeri?

"Poziv u rukometni klub Croatia osiguranje Zagreb prije pet godina, to je također ostvarenje jednog sportskog sna. Osvajanje Svjetskog juniorskog prvenstva u Tunisu. I svaka utakmica Lige prvaka trenutno. Uživam u svakom trenutku".

S kim se najbolje slažete u svlačionici?

"Slažem se sa svima odlično. Mjesec i pol smo sada zajedno i tu je, kao što znate puno novih momaka pa se takoreći svi upoznajemo i navikavamo jedni na druge. Zasada to funkcionira odlično, moji suigrači su zaista dobra klapa. Družimo se dosta zajedno i van ovog sportskog djela. Nema grupiranja, izdvajanja i baš dobro funkcioniramo kao kolektiv, ne bih nikoga izdvajao. Tko je predvodnik dobre zezancije? Pa Špiler je definitivno 'lud', Šprem je predvodnik dobre zezancije, a ni kapetan Horvat nije ništa ozbiljniji, haha".

Koje su prednosti i mane života profesionalnog sportaša?

"Prednost je definitivno što se može živjeti nešto lagodnije od prosječnog građanina, posebice u ovim kriznim vremenima. Također je prednost što mi, za razliku od recimo nogometaša, nismo medijski toliko eksponirani, pa imamo privilegiju da se gradom prošetamo bez da te itko primijeti. Financijska stabilnost. Ne znam za neke naročite mane, ali da bi postao vrhunski sportaš moraš se mnogo odricati. Dakle, nema maturalaca, nema izlazaka, nema ajmo reći te neke lude mladosti. Mislim da se na kraju sve to ipak isplati".

Prepoznaju li vas ljudi kada izađeš van? Kako se nosite s pritiskom?

"Ma nemaju pojma tko sam i to mi baš odgovara. Ne vjerujem da ću se ikada naći u takvoj situaciji, a i većina rukometaša nije imala problem s prevelikom popularnošću. Kod nogometaša se zna dogoditi da ih preveliki novac odvede stranputicom, ali kod nas rukometaša nije to čest slučaj. Slava i novac ne moraju nužno biti nešto loše, ali mislim da trebaju ostati sa strane i biti u sporednim, a nikako glavnim ulogama. Ne bi smjeli mijenjati čovjeka.".

S kime se najbolje slažete na parketu?

"Pa logično sa Špilerom i Josom Valčićem jer su oni srednji vanjski, ali jednako se dobro razumijem i sa Zlajom Horvatom. Znate, rekao sam Zlaji nakon prve tri utakmice 'kapetane, ove sezone nećeš biti prvi strijelac'".

Tko vam je rukometni uzor?

"Možda će zvučati čudno, ali nikada nisam imao nekog posebnog uzora u rukometu. Sviđa mi se način igre Islanđanina Olafura Stefanssona, a 2003. i 2004. godine to je bio definitivno Petar Metličić. Trenutno nemam nekog uzora, pratim rukomet, gledam vrhunske igrače i od svakoga pokušavam nešto naučiti".

Tko vam je životni uzor?

"Premda sam rukometaš, oduvijek su me fascinirali košarkaši. U prvom redu, naravno, Michael Jordan i naš Dražen Petrović. I ono što su radili na parketu i ono što su radili van parketa oduvijek me fasciniralo".

Da nisi postao rukometaš, za kruh bi zarađivao...

"Hm... sad ste me zatekli. Ne znam kuda bi me put odveo da nisam uspio u rukometu , ali znam da se ne mogu zamisliti u bilo čemu drugome. Rukomet je moj život i jednostavno ne mogu ni zamisliti sebe bez treninga, lopte, utakmica... Doduše, dečki me stalno zezaju da sam trebao biti klavijaturist budući da sam završio glazbenu školu. Nikad se ne zna".

Klub u kojemu bi jednoga dana želio igrati?

"Nemam neku posebnu želju. Uostalom, što mi fali ovdje gdje jesam. Puno dugujem CO Zagrebu i sada sam spreman preuzeti dodijeljenu mi ulogu i vratiti dug. Nadam se da će me klub jednoga dana izbaciti kao izgrađenog, profiliranog rukometaša. Naravno da mi je želja jednoga dana okušati se i u nekom europskom klubu, a u ovome trenutku Kiel i Barcelona su malo iznad svih. Međutim, sada se pojavio taj Pariz i tko zna što će i kako biti za par godina. Neovisno o kojem je sportu riječ mislim da je san svakoga igrača zaigrati u dresu Barcelone"

Navijate li i u nogometu za Katalonce?

"Naravno, premda mi je i madridski Real sada draži zbog našeg Luke Modrića".