Video: Deset priča koje su obilježile tenisku 2012.

Turbulentnu sezonu Đoković okončao u stilu

Nisam znao što očekivati ove godine nakon nevjerojatne 2011., ali vjerovao sam u sebe. Osvajam Grand Slamove i sada znam što mi je potrebno da osvajam velike turnire. Imao sam mnogo uspjeha, ali i razočaranja. Bilo je mnogo teških trenutaka izvan terena. Borba mog oca s bolešću dala mi je snagu uoči ovog turnira. To je jedan od razloga zbog kojih sam dao sve od sebe u svakom meču. Ovaj naslov posvećujem njemu", bile su to riječi Novaka Đokovića nakon što je porazio Rogera Federera i osvojio ATP završnicu u Londonu.

I zaista, 2012. godina bila je vrlo turbulentna za Đokovića, ali je također obilježena novim uspjesima. Osim Londona, Đoković je osvojio još Australian Open, Miami, Toronto, Peking i Šangaj, a iz pet finala izašao je kao gubitnik. Najbolniji porazi bili su oni na US Openu i Roland Garrosu. U Londonu je na Olimpijskim igrama osvojio "drvenu medalju", a ljeto je za njega generalno bilo period nešto lošije igre u okršajima s najvećim rivalima. Od Federera i Murraya gubio je po dvaput.

Upravo je poslije Wimbledona izgubio vodeću poziciju pred Federerom, koji je osvojio taj turnir. No u samoj završnici sezone Đoković se "probudio", osvojio tri od četiri posljednja turnira na kojima je nastupio i tako drugu godinu u nizu završio na vrhu teniske karavane. Zasluženo.

Iskorak Andyja Murraya

Dugo, jako dugo je čekao. I napokon dočekao. Ne samo on, već i cjelokupni britanski narod. Andy Murray osvojio je svoj prvi Grand Slam u petom finalu. "Sretni" Grand Slam za 25-godišnjaka iz škotskog Dunblanea pokazao se US Open, na kojemu je 2008. godine igrao svoje prvo finale. Murray je time prekinuo 76-godišnje čekanje Britanaca na svog Grand Slam pobjednika u pojedinačnoj konkurenciji.

Suradnja s Ivanom Lendlom očito je dala željene rezultate. Murray je osjetno pojačao svoju agresivnost (premda i dalje može napredovati u tom segmentu), no Lendlov utjecaj posebno je bio vidljiv na onom psihološkom planu. U ključnim trenucima važnih mečeva Murray je izvlačio ono najbolje iz sebe i nije se dao smesti kao što je bio slučaj u nekim prethodnim Grand Slam polufinalima ili finalima.

Najbolje se to vidjelo u finalu US Opena u kojemu je pobijedio Novaka Đokovića nakon što je srpski tenisač s 0-2 u setovima došao na 2-2. Treći tenisač svijeta napravio je taj željeni iskorak, još prije New Yorka osvojio je i Olimpijske igre, no u 2013. godini morat će nastaviti istim ritmom ukoliko želi napasti prvo mjesto ATP ljestvice. Vratit će se i motivirani Rafael Nadal pa će konkurencija biti još jača.

Federer još nije za "staro željezo"

Tkogod da je u bilo kojem trenutku ove sezone otpisao Rogera Federera, gadno se prevario. Čudesni Švicarac godinu završava kao drugi tenisač svijeta, nakon što je od kraja Wimbledona do Bercyja držao "jedinicu". Pokazao je da se i dalje može nositi s mlađim suparnicima, koji su u naponu snage. A Federeru je 31 na leđima.

"Ljubav prema igri, poštovanje koje dobivam od gledatelja, lov na rekorde s vremena na vrijeme, igranje protiv različitih generacija i načina igre...", neki su od razloga zbog kojih Švicarac još uvijek zadivljuje svijet na teniskom terenu. Volja za novim dokazivanjem i novim pobjedama kod Federera nikada ne jenjavaju, a kada je tako, onda nitko nema pravo reći da je on za "staro željezo".

Ove sezone oborio je rekord Petea Samprasa po broju tjedana na vrhu ljestvice i osvojio ukupno šest turnira, od kojih je najvrjedniji bio Wimbledon, na kojemu je pobijedio Đokovića i Murraya. Na Igrama mu je Britanac uzvratio u finalu, a cjelokupni dojam sezone Švicarac je donekle pokvario izgubivši u četvrtfinalu US Opena (Berdych), polufinalu Šangaja (Murray) te u finalima Basela (Del Potro) i Londona.

Nadalov rekordni Roland Garros pa prisilni kraj sezone

Rafael Nadal još jednom je, po tko zna koji put, potvrdio svoj status "vladara zemlje" nakon što je po rekordni sedmi put osvojio Roland Garros. U finalu ga je Đoković pošteno namučio, a pobjednik se doznao poslije četiri seta i ukupno dva dana igre. Ranije tijekom zemljane sezone Španjolac je osvojio još Monte Carlo, Barcelonu i Rim, a jedini poraz na zemlji doživio je u Madridu (Verdasco).

A onda je došao taj kobni Wimbledon. Ne samo što je na tom turniru Nadal iznenađujuće ispao u 2. kolu (Rosol), već mu je to bio - pokazat će se kasnije - posljednji meč sezone. Zbog problema s koljenom koji su prisutni već nekoliko godina Nadal je prvo otkazao nastup na Olimpijskim igrama pa zatim na sjevernoameričkoj turneji i konačno na US Openu. Nakon toga bilo je jasno da će se Španjolac jako teško uspjeti oporaviti na vrijeme za nastup na bilo kojem od preostalih turnira sezone, posebno na ATP završnici u Londonu i na finalu Davis Cupa.

Nadal je sada u procesu rehabilitacije i priprema za novu sezonu. Poznavajući ga, trebao bi se vratiti još motiviraniji i "gladniji" uspjeha, željan povratka u sami vrh. Ima li Španjolac snage za to, bolje rečeno ima li njegovo tijelo snage za to, saznat ćemo vrlo brzo. No jedno je jasno - Nadal je svakako potreban tenisu.

Oproštaj Ljubičića, Roddicka, Gonzaleza, Ferrera...

2012. godinu, osim po velikim mečevima i velikim poenima, pamtit ćemo i po odlasku u mirovinu nekolicine igrača koji su tijekom svojih karijera ostavili jako zapažene tragove. Među njima je i Ivan Ljubičić, koji je procijenio da njegovo tijelo više ne može na adekvatan način odgovoriti svim izazovima koje sa sobom nosi nastupanje na Touru. 33-godišnji Banjalučanin oprostio se u "svome" Monte Carlu, ostavivši iza sebe 14 godina karijere, deset naslova (među kojima Indian Wells), Davis Cup trofej, poziciju broj tri na svijetu (2006.) i još mnogo, mnogo toga. Emocije je bilo nemoguće suspregnuti.

Tri godine mlađi Andy Roddick također je zaključio svoju karijeru. On je to učinio ondje gdje je ostvario najblistaviji trenutak svoje karijere - u New Yorku, na US Openu. Taj turnir osvojio je 2003. godine i tada se činilo da bi se u njegovoj vitrini moglo naći još Grand Slam trofeja, no ispostavilo se da je taj bio jedini. Bio je broj jedan, osvojio 32 turnira i Davis Cup, ali nije uspio "pokoriti" toliko željeni Wimbledon. Federer ga je u tom naumu zaustavio u tri finala. Temperamentni i bolno iskreni Amerikanac uvijek je davao sve od sebe u svakome meču i zbog toga mu treba skinuti kapu.

Još jedan bivši broj jedan oprostio se od profesionalnog bavljenja tenisom. To je Juan Carlos Ferrero, osvajač Roland Garrosa 2003. godine. 2012. bila je posljednja sezona i Fernanda Gonzaleza, vlasnika jednog od najmoćnijih forhenda ikada, zatim Arnauda Clementa, Rainera Schüttlera, Petera Luczaka, Josea Acasusa, Briana Dabula, Alexandera Waskea, Juana Pabla Brzezickog te Marka Knowlesa, 41-godišnjaka s Bahama koji je svoje ime stekao u konkurenciji parova (ukupno 55 titula).

Premijerni Grand Slam naslov Viktorije Azarenke

Ono što je Murray bio u muškom tenisu, to je Viktorija Azarenka bila u ženskom. Barem što se tiče uspješno okončane potrage za premijernim Grand Slam naslovom. On je stigao već u prvom mjesecu sezone, na Australian Openu. Bilo je to njezino prvo finale, a u njemu je na tri gema ostavila Mariju Šarapovu. Osim Ruskinje, na putu do titule pobijedila je, između ostalih, još Kim Clijsters i Agnieszku Radwansku.

Gotovo godinu dana ranije, Azarenka je ozbiljno razmišljala o odustajanju od teniske karijere, kazavši tada kako nije sasvim sigurna može li se u potpunosti predati sportu. Život piše čudne priče...Nakon meča Azarenka je u svlačionici poslala poruku svojoj baki i majci, dvjema osobama zaslužnima za nastavak karijere.

Tim naslovom Bjeloruskinja je zasjela na vodeće mjesto WTA ljestvice s kojeg je sišla samo nakratko, uoči Wimbledona. Uoči Melbournea osvojila je Sydney, a nakon njega još Dohu i Indian Wells prije nego što je svoj prvi poraz doživjela u četvrtfinalu Miamija (Bartoli). Dogodilo se to nakon 26 pobjeda iz isto toliko mečeva na početku sezone. Do kraja sezone Azarenka je još osvojila Peking i Linz, a na završnom turniru u Istanbulu ispala je u polufinalu.

Serena Williams - treća na ljestvici, ali...

Kada je fizički sasvim spremna, Sereni Williams malo tko može stati na kraj. Pokazala je to i 2012. godina, koju je Amerikanka doduše završila na trećoj poziciji, no to je samo broj. Realnost je nešto drukčija. U ovoj sezoni Williams je ostvarila omjer od 58 pobjeda i samo četiri poraza. U prvom dijelu sezone malo se mučila, a onda je od travnja krenulo "ludilo.

Osvojila je Charleston, Madrid, Wimbledon, Stanford, US Open i na koncu Istanbul. Svemu tome pridodala je i zlatnu olimpijsku medalju. Slavila je u svih pet okršaja s Azarenkom i u sva tri sa Šarapovom, čime je još jednom pokazala da bi upravo ona objektivno trebala biti broj jedan na svijetu. No, to je već stvar sustava bodovanja kod WTA koji najblaže rečeno nije uvijek realan. Daleko od toga da Azarenka nije zaslužila biti broj jedan, no Serena je ipak - više zaslužila.

Amerikanka se time ne zamara previše te dijeli mišljenje većeg dijela javnosti - da je baš ona "pravi" broj jedan. "Ako igram dobro i sve radim kako treba, jako me teško pobijediti", rekla je poslije istanbulskog finala. I cijeli svijet toga je svjestan.

Marija Šarapova ušla u birano društvo

Ruskinja Marija Šarapova pridružila se Steffi Graf, Martini Navratilovoj, Margaret Court, Chris Evert i Sereni Williams na popisu tenisačica koje su u svojim karijerama barem jednom osvojile sva četiri Grand Slam turnira (u Open eri). 25-godišnja Šarapova prethodnih se godina mučila s ozljedom i formom, no ove godine uspjela je ostati sasvim zdrava.

Rezultiralo je to odličnom zemljanom sezonom, koja je kulminirala osvajanjem Roland Garrosa. Prethodno je osvojila još Stuttgart i Rim. Na putu do naslova u Parizu izgubila je samo jedan set i to u osmini finala protiv Klare Zakopalove. U finalu je sa 6:3, 6:2 porazila Saru Errani.

"Ovo je nevjerojatan trenutak u mojoj karijeri. Put do ovog trenutka danas bio je jako dug poslije svih tih ozljeda", izjavila je Šarapova tada. Nakon tog turnira Ruskinja je nakratko postala broj jedan na WTA ljestvici, no samo do završetka Wimbledona, kada je pala na treće. Do kraja sezone popela se jedno mjesto te je završila kao drugoplasirana. Osvojila je olimpijsko srebro u singlu i izgubila u još četiri finala.

Errani i Vinci - nove talijanske zvijezde

2012. godinu posebno su obilježile Sara Errani (25) i Roberta Vinci (29), dvije bliske prijateljice koje su donijele slavu talijanskom tenisu nakon što su zajedno osvojile čak šest titula, među kojima Roland Garros, US Open, Madrid i Rim. Uz to su igrale i finale Australian Opena. Sezonu su Errani i Vinci završile na vodećoj poziciji u poretku parova. Osim uspjeha u paru, Errani je posebno napredovala i u pojedinačnoj konkurenciji. Sezonu je započela na 45. mjestu, a sada je šesta.

Iza nje je godina u kojoj je osvojila četiri naslova (Acapulco, Barcelona, Budimpešta i Palermo), a igrala je i finale Roland Garrosa. Svi ti turniri igraju se na zemljanoj podlozi, no Errani je pokazala da može igrati dobro i na tvrdoj podlozi. Bila je u polufinalu US Opena i četvrtfinalu Australian Opena. Debitirala je na završnom turniru u Istanbulu gdje je uz jednu pobjedu završila natjecanje u skupini.

Što se Vinci tiče, ona je u 2012. ušla kao 23. tenisačica svijeta, a sada je 16. Napredak, dakle, nije onako velik kao kod Errani, no pojedinim izvedbama Vinci je zaista impresionirala svijet. Posebno se to odnosi na pobjede protiv Ane Ivanović (6:0, 6:0!) i Angelique Kerber u Montrealu te posebno nad Agnieszkom Radwanskom u osmini finala US Opena (6:1, 6:4). U četvrtfinalu US Opena izgubila je baš od Errani.

Sezona je uistinu bila briljantna za ove dvije Talijanke, no 2013. sa sobom će nositi nove izazove i nova pitanja, npr. kako će se nositi s većim pritiskom nego što je to bio prošle godine i hoće li uspjeti zadržati jednaki nivo igre te, eventualno, napraviti novi iskorak prema vrhu.

Pad Caroline Wozniacki

Prvih dana 2012. godine Caroline Wozniacki bila je vodeća tenisačica na WTA ljestvici. Danas, sredinom studenoga, "tek" je deseta. To i ne čudi s obzirom na njezine prilično prosječne ovogodišnje rezultate, pogotovo u duelima s onim najboljima. Ostvarila je omjer od 50 pobjeda i 21 poraza, no na velikim turnirima nije se iskazala. Osvojila je dva turnira (Seoul, Moskva) i igrala još dva finala (Kopenhagen, Sofija), što je za njezine standarde skromno.

Na Grand Slamovima najbolji rezultat bilo joj je četvrtfinale Australian Opena. U Roland Garrosu ispala je u trećem kolu, a na Wimbledonu i US Openu već u prvom. Na ostalim jačim turnirima najbolje je igrala u Miamiju gdje je izgubila u polufinalu, ali je na tom putu pobijedila Serenu Williams.

Sve u svemu, bila je to razočaravajuća sezona za Dankinju. Doduše, nakon US Opena uspjela je uhvatiti solidnu formu i u dobrom raspoloženju završiti sezonu. Upravo je u tom razdoblju osvojila Seoul i Moskvu te izgubila u finalu Sofije. U jednom dijelu sezone surađivala je s bivšim švedskim tenisačem Thomasom Johanssonom, no ta suradnja nije dugo trajala. Unatoč tome, Wozniacki je krajem sezone nastojala biti agresivnija i mijenjati svoju igru, a znajući njezin karakter, nema sumnje da će u 2013. dati sve od sebe da se vrati u sami svjetski vrh.