Košarka

Zločesti dečki iz Detroita: Momčad koju ne biste voljeli upoznati sa svojom majkom

Piše:Mario Majdić Natrlin • četvrtak, 13.12.2012.
Zločesti dečki iz Detroita: Momčad koju ne biste voljeli upoznati sa svojom majkom

Imaš dugogodišnju djevojku. Skupa ste još od srednje škole. Zna sve o tebi, a ti je čuvaš kao kap vode na dlanu. Upoznao si njene roditelje. Planirate datum vjenčanja. Popuštaš joj jer je voliš i želiš da je sretna. Seks je dobar. Pitom, ali dobar. Paziš da i nju zadovoljiš i poslije je pitaš: "Jel' ti bilo dobro?". Primijetiš tu i tamo da je sve dalja i zatvara oči dok vodite ljubav. Vjerojatno paranoja. Toga dana pobjegao si s posla ranije da bi je iznenadio. U zajedničkom stanu nalaziš je s drugim. Grub je prema njoj, ali ona je glasnija i puno življa nego inače? Šokiran si i ništa ti nije jasno. Dobri momci uvijek izvise. Pistonsi nisu željeli da se njima dogodi isto.

Ovisno o tome kako na to gledate.

Jedni će pričati kako je ta momčad Detroit Pistonsa savršeno iskoristila "crnu rupu" nastalu u vremenu kada su dinastije poput Celticsa i Lakersa bile u silaznoj putanji i prije nego što su sazreli Jordanovi Bullsi. Drugi će tvrditi kako su upravo ti zločesti Pistonsi uzrokovali dekadenciju Bostona i Los Angelesa i odgodili eksploziju Chicaga. Koju god "struju" predstavljali jedno je sigurno - Bad Boysi su dovoljno kontroverzni i bez te rasprave.

I budimo realni. Da se radi o aktualnoj NBA momčadi, sportska javnost zgražala bi se nad njihovom taktikom zastrašivanja i udaranja daleko ispod pojasa. Ovako, iz današnje perspektive, doza nostalgije se ipak može dozvoliti jer Pistonsi su bili prokleto zabavni, a dva uzastopna NBA naslova svakako nisu osvojili na temelju svoje "ulične" i gerilske taktike.

Uzmimo samo Billa Laimbeera koji je i danas, 20 godina nakon umirovljenja, jedna od najkontroverznijih NBA pojava. Smatra ga se jednim od najprljavijih, ali i jednim od najpodcjenjenijih igrača u povijesti NBA košarke. Možda ste mrzili njegova simuliranja, provokacije i asanoviće, ali ste i morali obožavati one njegove "trice iz dišpeta". Takav je bio Laimbeer, košarkaš po kojem je nazvana videoigra za Nintendo: Bill Laimbeer's Combat Basketball. I zbog toga se nije namjeravao ispričavati. Kao ni ostatak Pistonsa.

Ili riječima legendarnog komentatora Boston Celticsa, Johnnyja Mosta:

"U raju mora da je ovako"

Arhitekt Bad Boysa

Jack McCloskey bivši je poručnik iz II. svjetskog rata koji je 1979. dobio posao generalnog menadžera Detroit Pistonsa. Da ne namjerava puno kalkulirati dokazao je vrlo brzo i to kada je obavio razmjenu u kojoj je Pistonse napustio Bob Lanier - u to vrijeme najbolji strijelac u povijesti organizacije. McCloskey je zbog svojih čestih i ne uvijek popularnih razmjena brzo dobio nadimak Trader Jack.

Nakon što je draftirao Isiahu Thomasa, u grad je doveo centra Laimbeera i Vinnieja "Mikrovalna" Johnsona. Idućih godina draftirao je Dumarsa i Rodmana, a od svih poteza onaj najkontroverzniji, ali možda i najpametniji bio je dovođenje strijelca Marka Aguirrea u zamjenu za svog prvog strijelca Adriana Dantleyja. Nakon dolaska Aguirrea Pistonsi su imali omjer 44-6, a kasnije te godine su i osvojili naslov protiv Lakersa.

Biti srednje-dobra momčad u NBA-u je vrlo često pogubno i McCloskey je to svakako želio izbjeći: "Mnoge momčadi zapnu u sredini. Ako ne obaviš neke jako dobre razmjene, ostat ćeš u sredini jako dugo."

Isiah Thomas morao je proći trnovit put do ostvarenja svojih snova. Kada se 1981. pridružio Pistonsima bila je to momčad s dna lige koja je u zadnje dvije sezone imala tek po 16 i 21 pobjedu. Kao što je borbeni Thomas bio personifikacija Pistonsa iz 80-ih, tako je i ta radnička momčad Pistonsa bila savršen odraz Detroita 80-ih.

Od obračuna s Bernardom Kingom do dvoboja s Jordanom, Birdom i Magicom. Sve su to bile stepenice koje je Thomas morao savladavati jednu po jednu.

U doigravanju 1984. Thomas je protiv NY Knicksa izborio produžetke zabivši 16 poena u posljednje 94 sekunde! Pistonsi su ipak poraženi i tako eliminirani u prvom krugu doigravanja. "Bio sam fizički i emocionalno potrošen. Nisam se tuširao ni rekao riječi iduća dva dana."

1987. Thomas je igrao fantastično u doigravanju pa i u petoj utakmici finala Istoka protiv Boston Celticsa. Detroit je vodio 107:106, imao je loptu i ostalo je još svega pet sekundi do kraja. Thomas je samo trebao mirno "izvesti aut". Ali loptu mu je tada presjekao Larry Bird i dodao suigraču Dennisu Johnsonu koji polaže za šokantnu pobjedu. Celticsi su poveli 3-2 i seriju na kraju odnijeli sa 4-3. "Te sam večeri bio okružen ljudima koji su me tješili, ali osjećao sam se potpuno usamljeno." Thomasa taj trenutak nikada nije prestao proganjati, ali ga je itekako ojačao.

1988. napokon su svladali Boston i ušli u NBA finale gdje su ih čekali Lakersi. Thomas je u šestoj utakmici tog finala odigrao partiju za pamćenje koja je odmah ušla među klasike. Nakon što je žestoko uganuo gležanj, šepajući je zabio 25 poena u jednoj četvrtini i 43 u utakmici. Ipak, Pistonsi su poraženi 103:102, a Lakersi su izborili sedmu utakmicu i postali NBA prvaci.

Celticsi su za Detroit predstavljali ogromnu prepreku. Isiah Thomas sjeća kako mu je nakon pobjede prišao Kevin McHale i rekao da se ne zadovolje ovim već da napadnu naslov: "Rekao sam mu da ga razumijem, ali u biti nisam razumio", priznao je kasnije Thomas.

Ali kako je i sam rekao, NBA nije namjeravao napustiti dok ne osvoji naslov.

1989. napokon je uzviknuo i zapjevao: "U raju mora da je ovako." Nekoliko trenutaka ranije Pistonsi su se dokopali naslova. U finalu su pomeli LA Lakerse 4-0.

Idealan trener za idealnu kombinaciju igrača

Chuck Daly (1930.-2009.) u Detroit je stigao uoči sezone 1983./84. kada je GM Jack McCloskey zaključio da mu treba čvršća trenerska ruka. Daly je brzo shvatio da Pistonsi neće moći postati ni Lakersi ni Celticsi i da će te dvije dinastije trebati savladati vlastitim stilom igre. Prepoznao je ogroman potencijal i kvalitetu mladog Isiahe Thomasa i oko njega gradio momčad.

Rodmanove formativne godine

Detroit Pistonsi izabrali su Dennisa Rodmana u drugom krugu drafta 1986. i Rodman je svoje prve profesionalne godine proveo pod mentorstvom Chucka Dalyja. Prilikom umirovljenja svog dresa s brojem 10, Rodman je emocionalno reagirao izjavivši da smatra kako ne zaslužuje tu čast jer je za tu organizaciju trebao učiniti puno više, a u šampionskim je momčadima bio, tvrdi, možda tek peti najbolji igrač.

U Detroitu se snašao vrlo dobro. Nakon odlaska Ricka Mahorna (poslije osvajanja prve titule) Rodman je dobio više prostora i proglašen je najboljim obrambenim igračem lige u sezoni 1989./90. Te godine Pistonsi su obranili naslov, a Rodman je imao prosjek od 8,8 poena, 9,7 skokova i 0,7 blokada po utakmici. Iz igre je šutirao odličnih 58,1% čime je predvodio momčad. Statistički najbolju sezonu u dresu Pistonsa imao je 1991./92. kada je uz 18,7 skokova imao i 9,8 poena i 2,3 asistencije.

"Jack McCloskey me zaposlio jer je želio da dovedem u red obranu Pistonsa. Iskreno, ja nisam baš bio siguran što tu mogu napraviti, ali imao sam ugovor na dvije godine pa ako su već htjeli da radim na obrani, onda sam odlučio da ću raditi na obrani."

Jedna od glavnih kvaliteta Chucka Dalyja bilo je njegovo razumijevanje košarke kako u regularnoj sezoni tako i u doigravanju. Znao je da se pravila u proljeće mijenjaju i da košarka poprima drugačije obrise. Pistonsi su se tako veoma brzo nametnuli kao iznimno agresivna momčad u play-offu. Skakački jako kvalitetni i u obrani iznimno požrtvovni. Osim toga, Daly je odlučio maksimalno usporiti tempo igre i tako dodatno isfrustrirati protivnike koji su u to vrijeme njegovali run 'n' gun.

Nije glumio da je prijatelj s igračima, držao se na distanci i motivirao ih govoreći im o bonusima i sponzorskim ugovorima koje će dobiti ako osvoje naslov. Kada mu se Mark Aguirre požalio zbog minutaže, Daly mu je pokazao na Dennisa Rodmana koji je upravo trenirao i rekao mu: "Nisam ja tvoj problem. Tvoj problem je on. Ako budeš skakao i igrao obranu kao on - igrat ćeš više."

Pistonsi su reket čuvali kao najveće blago. Pod koševima su imali odlične, fizički jake skakače Laimbeera, Dennisa Rodmana i Ricka Mahorna. Vani All-Star igrače Thomasa i Joea Dumarsa koji je bio MVP finala 1989. s prosjekom od 27,3 poena po utakmici. Izgradili su kemiju u momčadi u kojoj je svatko znao svoju ulogu, a svaki novi igrač morao bi sjesti i porazgovarati s Thomasom i Laimbeerom kako bi mu ovi odmah dali do znanja gdje je došao i što se od njega očekuje.

U doigravanju 1989. postavili su rekord za najmanje dopuštenih poena po utakmici (92,9) nakon uvođenja napada od 24 sekunde. Lakersi, koji su imali problema s ozljedama, nisu imali previše izgleda u Finalu.

1990. Pistonsi su u finalu Istoka u sedam utakmica pobijedili Chicago Bullse, a u finalu sa 4-1 svladali Portland Trail Blazerse i obranili naslov prvaka. Isiah Thomas proglašen je MVP-em s prosjekom od 27,6 poena, sedam asistencija i 5,2 skoka. Drugi puta u dvije godine pronašao je put do svog raja pa rekao:

"O meni možete govoriti što god želite, ali ne možete reći da nisam pobjednik." U toj izjavi sažeta je kompletna filozofija tih Detroit Pistonsa.

Jordanovo pravilo

Veliki izazov na Istoku svima je predstavljao mladi i talentirani Michael Jordan. Kako bi minimalizirao štetu koju je Jordan bio u stanju prouzročiti svojom igrom, Chuck Daly je instalirao posebnu strategiju za njega. Bullsi su Jordanove Bullse eliminirali 1988, 1989. i 1990. Pritom nisu birali sredstva kako bi ga zaustavili pa je ta taktika veoma brzo dobila naziv: "Jordanova pravila".

"Ako je Michael igrao jedinicu natjerali bi ga na njegovu lijevu stranu i udvojili. Ako je bio na lijevom krilu odmah bi ga udvajali na vrhu. Ako je bio na desnom krilu, udvajali bi ga nešto sporije. Jednako vam je mogao naštetiti i s jedne i s druge strane. K vragu, mogao vam je naštetiti i prodavajući hot dogove. Ako bi bio u reketu, udvajali bi ga s jednim visokim igračem."

"Drugo pravilo je bilo: svaki puta kada prođe kraj tebe - udri ga. Nismo željeli biti prljavi, samo smo trebali uspostaviti kontakt i biti iznimno čvrsti", pojašnjavao je Daly.

Poznato je kako je 80-ih bilo dopušteno puno žešće startati na igrača koji ulazi pod koš. Pistonsi su to iskorištavali i Jordana i ostale Bullse konstantno maltretirali oštrim i namjernim prekršajima. Bio je to sraz dvije košarkaške filozofije. Psihološki ratovi i anti-propaganda košarke u režiji momčadi Chucka Dalyja. Pistonse nitko izvan Detroita nije podnosio. Larry Bird nije mogao smisliti Laimbeera, a 185 centimetara visoki Thomas nije imao nikakvih problema da se kao dvometraš unosi u lice protivnicima.

Ali Pistonsi su uživali u statusu "zločestih momaka". Hranili bi se mržnjom i zvižducima protivničkih navijača. Brandirali su taj konkretan način igre. Mrzili su ih i oni su to obožavali. Nudili su jedan drugačiji stil košarke. Prodavali su cigle pa ti sad biraj hoćeš li je kupiti ili ne.

I još je nešto rekao Isiah Thomas: "Nisu bili spremni", rekao je o Bullsima i Jordanu. "Psihološki su bili kao mi protiv Celticsa. Bili su iznimno krhki. Mi smo se odnosili prema njima kao Celticsi prema nama."

I 90-ih godina prošlog stoljeća postojala su "Jordanova pravila", ali tada ih je sam Jordan donosio i hladnokrvno izvršavao. Možda Pistonsi nisu odgodili Jordana. Možda su ga pomogli stvoriti onakvog kakvog ga mi pamtimo danas. Bolesno ambicioznog i psihički nepokolebljivog. Zločestog. Jer dobri momci uvijek izvise.

Jordan je to shvatio 1991. Ostalo je povijest.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Pročitaj više

KošarkaNBA
Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Obrisan korisnik15.12.2012. u 16:40
    bravo za clanak! definitivno su ga zasluzili na ovom portalu! nadam se da ce u blizoj buducnosti biti jos ovakvih clanaka-zadnji koji mi pada na pamet koji je napisan jest: http://www.hrsport.net/mobile/analize/440847/kosarka-nba/za-njih-mogu-navijati-samo-mazohisti/
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik13.12.2012. u 23:39
    E zbog ovakvih stvari se voli sportnet...Ali volilo bi ga se još i više kad bi bilo više ovakvih članaka o nba :)
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik13.12.2012. u 22:38
    bad gays
    Obrisan korisnik
  • balaspo13.12.2012. u 22:20
    Nisu ni oni iz 2000ih bili za bacit. Hamilton billups Ben I rasheed .
    balaspo
  • Obrisan korisnik13.12.2012. u 21:57
    Moja najdraža momčad ikad,ko danas se sjećam kada je Isiah igrao sa uganutim gležnjem, o kako sam ga obožavao kao klinac. Užas kako vrijeme leti.
    Obrisan korisnik