Nepokolebljivi Slovenci bez ozlijeđenog Gajića hitaju u povijest protiv velikih favorita Španjolaca

Drugi polufinalni par... Ili, ako baš hoćete, prvi polufinalni par Svjetskog rukometnog prvenstva u Španjolskoj čine upravo ti domaćini - Španjolci, i Slovenci, definitivno i apsolutno najveće i najugodnije iznenađenje ovogodišnje svjetske smotre. Jedina reprezentacija koja lovi povijest na ovom SP-u, iako je već ovim polufinalom u tu povijest već ušla.

Španjolci imaju sve. O Španjolcima se sve zna. O Španjolcima ne treba puno pričati i trošiti riječi. Pa ipak, momčad Valera Rivere stigla je daleko, očekivano daleko ako pitate bilo koga na Pirenejima, ali i bilo koga izvan njih tko rukomet prati, jer osim što su domaćini prvenstva - Španjolci su vrlo jaka i kvalitetna ekipa, strašno ubojita i izbalansirana te je zaslužila svoje ovogodišnje polufinale.

Foto: EPA

Izbornik Valero Rivera još uvijek njeguje spoj mladosti i iskustva, još uvijek teži igranju brzog rukometa s naglaskom na krila i pivote, ali i bez izbjegavanja vanjskih šuteva. Obrana je standardno dobra, u kojoj god se formaciji nalazila, a predvode je strašna imena između vratnica - Arpad Šterbik, nekad Srbin i danas jedan od rijetkih vratara koji su bili proglašeni najboljim rukometašima svijeta, te odlični Jose Manuel Sierra.

S takvim je vratarima sve mnogo lakše, no Španjolska nije "samo" to. Iako generacije koja je harala svijetom zajedno s hrvatskom generacijom "Paklenih", generacijom koja je stalno boravila u polufinalima i finalima, generacijom s ponajboljim igračima svih vremena - Dujšebajevim, Barrufetom, Uriosom, Masipom i inima - i unatoč tomu što tih zlatnih Španjolaca iz Tunisa i rukometnih virtuoza više nema - Španjolaci i dalje u oba smjera imaju strašna imena.

Prije svega, ispred Sierre i Šterbika, tu su iskusni i prekaljeni Alberto Entrerrios i Albert Rocas, potom već standardizirani Maqueda, Morros, Canellas, Sarmiento, Tomas i na ovom natjecanju briljantni Julen Aguinagalde "na crti". UZ sve njih, vođe momčadi, Španjolska ima još puno mlađih i nadolazećih igrača poput Montora i Arina, a nemaju više legendarnih Ikera Romera, Davisa, Raula Entrerriosa i sličnih, zbog mnogih razloga.

Međutim, to ne umanjuje jačinu Španjolske, kvalitetu njenih igrača, znanje i iskustvo njezina trenera. Španjolci su vrlo jaki, pokazali su to više puta, a dosad su izgubili samo od Hrvatske, dok su se s također jakim Srbima doslovno - poigrali. No, sada slijedi ono pravo i više nema mjesta pogreškama. A Španjolska ih nije radila puno dosad, pretendira na naslov, igra kod kuće, ima potencijal i kvalitetu. Može li je tko zaustaviti? Apsolutno. Mogu sva tri ostala polufinalista. Ali, treba to dokazati i na terenu.

Slovenija s druge strane ulazi u polufinalni dvoboj sa Španjolcima kao reprezentacija koja je napisala povijest svoje zemlje na ovom natjecanju. Slovenci su iznenadili. Šokirali. Ušli su po prvi puta u povijesti svoje zemlje u polufinale Svjetskog prvenstva i time ostvarili najveći uspjeh ikad u svom rukometu. Premda imaju europsko srebro iz domovine i 2004. godine, još uvijek neprežaljene Hrvatima zbog briljantnog Džombe i Pajovičevog prsta u oku Pere Metličića. No ipak, iako je europsko prvenstvo kudikamo jače i napornije od svjetskog, ovo polufinale SP-a u rukometu "globalno gledano" najveći je povijesni rezultat slovenskog rukometa.

A do njega su Sloveniju dovukli prije svih vratari. Primož Prost i sjajni, simpatični 35-godišnjak Gorazd Škof brane sjajno na ovom prvenstvu, i dok je Prost s 42 posto obrana u najviše susreta na prvenstvu, njih sedam, zajedno s Mirko Alilovićem ponajbolji vratar ove manifestacije, i Škof je unatoč slabijem postotku, ali i minutaži, sa svojim nerijetko krucijalnim obranama vrlo zaslužan za ovaj uspjeh. Itekako.

U polju kroz cijelo prvenstvo Slovence predvode odlični šuteri s vanjskih pozicija te pivoti - Jure Dolenec, Jure Dobelšek te Borut Mačkovšek te ponajprije kao kružni napadač Matej Gaber pa i Miha Zvižej. Premda su, istina, najboljeg strijelca imali u na ogromnu žalost po njih izgubljenog, ozlijeđenog i zamijenjenog Dragana Gajića, koji je bio i ponajbolji igrač te strijelac prvenstva.

No, njemu je popustio mišić, ali Slovenci i dalje imaju kolektiv. Kolektivom su i stigli do polufinala, a sada će morati jednostavno promijeniti najistaknutijeg igrača; netko drugi će morati preuzeti odgovornost, netko drugi će morati "potegnuti", ali utakmice u rukometu ne dobivaju pojedinci, čak ni oni najveći, već samo momčadi. Izbalansirane momčadi kakva Slovenija zaista jest.

I ona jest opasna, još uvijek ima kvalitetu, poletnost, zanos, mladost, srce. Slovenci su, kao primjerice Hrvati 2003. polufinalom također protiv Španjolske, ušli u povijest. I sada nemaju više što izgubiti, a mogu jedini dobiti. Tako je najlakše igrati. Ne zaboravljajući pritom da je Slovenija uz Hrvatsku i Dansku dosad jedina neporažena momčad na prvenstvu, koja je sve svoje pobjede izvojevala vrlo karakterno.

A bude li Slovenija u danas u 19:15 sati pokazivala taj karakter u Barceloni, Španjolskoj neće biti lako. Nimalo lako. Jer, utakmice u skupini su jedno, a borba za medalje nešto sasvim drugo.

Prva polufinalna utakmica, Barcelona, SP u rukometu 2013.:
Španjolska - Slovenija, 19:15h