Ubojita krila i kontre kao najjače oružje Danske

Danska je zemlja koja nordijski muški rukomet predstavlja u najboljem svjetlu. Nekada je to bila Švedska, no smjenom generacija zapali su u drugi plan, dok su se njihovi nešto južniji susjedi istakli kao predvodnici nordijskog muškog rukometa. Izbornik Ulrik Wilbek postao je institucija danskog rukometa. U svom mandatu, koji traje od 2005. godine, osvojio je pet europskih i svjetskih medalja. Dakako, najponosniji je na dva europska zlata iz Norveške 2008. i Srbije iz 2012.

Ono što mu svakako nedostaje u kolekciji jest medalja s olimpijskih igara. Forma danske reprezentacije nikada nije na nivou u vrijeme odigravanja Igara. Ako se vratimo pet mjeseci unazad i sjetimo maestralne pobjede Hrvatske nad Danskom u Copper boxu, shvatit ćemo da Dancima nikako "ne leže" olimpijske igre.

Međutim, Danska je rukometna velesila u pravom značenju te riječi. U zadnje dvije godine postali su europski prvaci i svjetski viceprvaci. Na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj 2011. Danci su se našli u skupini C zajedno s Hrvatskom koju su dosta uvjerljivo i savladali. Na tom prvenstvu Danska je odigrala jedan od svojih najboljih turnira ikada. Bez ijednog poraza došli su do finala. Sve njihove prethodne pobjede bile su uvjerljive i premoćne. Ipak, u finalu su poraženi od Francuske u produžecima rezultatom 37:35.

Svoj pravi sjaj pokazali su prije godinu dana na Europskom prvenstvu u Srbiji. Nisu baš briljirali u grupnoj fazi natjecanja, pobijedili su u samo jednoj utakmici te prošli u drugu fazu kao treći. No, tada je nastupio preokret. Pobjeđivali su svakoga s kime su se našli na terenu. Doživjeli su strašan uzlet u svojoj igri, iako pobjede nisu bile toliko uvjerljive. U polufinalu su za jedan pogodak bili bolji od Španjolske dok su u finalu zlato osvojili protiv domaćina Srbije.

Očito je da u posljednje dvije godine Danci pod Wilbekovom palicom igraju jako dobar rukomet. Na Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj nisu došli biti samo puki promatrači već žele uzeti svjetsko zlato koje još nikada nisu osvojili. Do sada su u svim utakmicama na prvenstvu bili uvjerljivi. U skupini su pobijedili sve utakmice, u osmini finala "poigrali" su se s Tunisom, dok su protiv Mađarske u četvrtfinalu također slavili no uz očite oscilacije u igri.

Sada je na redu polufinale protiv Hrvatske. Susret dvije momčadi koje se izuzetno dobro poznaju. No pitanje je može li Danska "popraviti" ono što im nedostaje na ovom natjecanju? Nedostaje im velemajstor šuta izvana Mikkel Hansen. Igrač francuskog PSG-a na ovom prvenstvu daleko je od briljantnih izdanja. Nije se čak niti smjestio među 40 najboljih strijelaca turnira, ali je odličan u asistencijama. Međutim, danska reprezentacija očajnički treba njegovu pomoć, očekuje se od njega da bude predvodnik u postizanju pogodaka što do sad nije pokazao.

Najjače oružje su im i dalje dva krilna igrača, Anders Eggert i Hans Lindberg. Osim što su izuzetno precizni sa svojih pozicija, prvi su u kontranapadu a kada se nađu oči u oči s vratarom rijetko griješe. Eggert uz to što zabija s krila i iz kontranapada, hladnokrvno pogađa i s linije sedam metara. Svemu ovome ide u prilog i statistika natjecanja koja pokazuje kako čak 71% šuteva s krila završi u mreži protivničkih vratara. Još je bolji postotak realizacije kontranapada, čak 79%.

Što se vanjske linije tiče, jako dobar turnir igraju Henrik Mollgaard i Nikolaj Markussen. Obojica su lijevi bekovi, ali snalaze se i na drugim vanjskim pozicijama. Markussen sa svojih 212 centimetara može "preskočiti" i najvišu obranu koja stoji ispred njega, ali šutevi znaju biti dosta neprecizni. Slično vrijedi i za Mollgarda koji je nešto niži ali je fizički jači i izuzetno je prodoran. No, ono što zabrinjava Wilbeka je činjenica da ne zabijaju puno pogodaka po utakmici. Dogodi im se bljesak kao u utakmicama protiv Tunisa i Rusije, no već u idućem susretu postigne samo po pogodak. Isto vrijedi i za Mollgaarda. Tu je i desni bek Kasper Sondegaard koji nije jako raspucan na ovom prevenstvu, ali njegova suradnja s kružnim napadačima je odlična.

Opasnost po protivnike Danske "vreba" i sa vratarske pozicije. Nicklas Landin je jedan od onih vratara kojima nije puno potrebno da se razbrani. U utakmici osmine finala protiv Tunisa "gurnuo" je svoju momčad k preokretu. U toj utakmici Danci su jako loše startali, ali Landin je obranio nekoliko uzastopnih udaraca Tunižana što su njegovi suigrači u napadu uspjeli kapitalizirati. Landin je trenutno osmi vratar prvenstva sa 39% posto obrana, odnosno u prosjeku 11 obrana po utakmici. Ipak, ono što je upozoravajuće je činjenica da je u zadnje dvije utakmice imao ukupno 34 obrane.

Ostale pozicije na terenu također su dobro pokrivene ali ne predstavljaju toliku opasnost. Braća Henrik i Rene Toft Hansen na crti odrađuju dobar posao ali teško lopte dolaze do njih. Bo Spellerberg i Rasmus Lauge kvalitetni su razigravači, ali očito je da niti jedan od njih ne može igrati tu poziciju kao nekada Jesper Jensen koji se umirovio 2011.

Uz kontranapade, obrana je uvijek bila najjače oružje Danske. Nekada su danski stupovi obrane bili Knudsen i Boesen, a sad su tu braća Toft, Mollgard, Noddesbo, Hansen. Obrana je i dalje izuzetno čvrsta ali propusnija no što je bila prije što je vidljivo u broju pogodaka koje protivničke reprezentacije uspijevaju postići.

Očito je da reprezentacija Danske na ovom prvenstvu ne igra svoj najbolji rukomet, ali je unatoč tomu i dalje uz Hrvatsku i Sloveniju jedina neporažena momčad ovog natjecanja. Ono što Danci još uvijek čekaju je raspucani Mikkel Hansen, ali veseli ih uzlazna forma vratara Landina. Ipak, ključ njihove dobre igre i dalje leži na krilnim pozicijama i kontranapadima. Ukoliko se Eggert i Lindberg uspiju zaustaviti i ne omogući im se da postižu lake pogotke iz kontranapada tada slika ove reprezentacije na terenu izgleda potpuno drugačije.

Foto: www.ihf.info