Louisville potvrdio status favorita turnira i odnio naslov u Kentucky

Početak ovogodišnjeg turnira Louisville i Michigan dočekali su kotirajući dosta visoko u svojim regijama (turnir se dijeli na četiri regije). Momčad glavnog trenera Ricka Pitina bila je prvi nositelj na Srednjem Zapadu dok je ona u kojoj igraju Tim Hardaway mlađi i Glenn Robinson III bila četvrti nositelj u južnoj Regiji. Wolverinesi su prve dvije utakmice jakim ritmom i izvrsnom tranzicijskom igrom praktički "preko koljena" slomili South Dakotu i VCU pobijedivši ih s po 15 poena razlike. U trećem krugu odigrali su utakmicu protiv prvih nositelja svoje regije, Kansas Jayhawksa u kojoj su se vratili do pobjede nakon što su gubili s čak 14 poena razlike. U rundi u kojoj je preostalo osam momčadi protutnjali su pored Florida Gatorsa ostavivši ih čak 20 koševa iza sebe. Ta ih je pobjeda odvela u polufinale u kojem Syracuse su čitavo vrijeme držali na distanci da bi na kraju pobjedom 61:56 zaslužili nastup u sinoćnjoj utakmici za titulu.

Cardinalsi su do tog dvoboja došli nekoliko sati ranije odnijevši tešku pobjedu (72:68) protiv devetih nositelja i iznenađenja turnira, Wichita State Shockersa. Ostatak turnira činio se gotovo šetnjom za ekipu koja je protivnike terorizirala agresivnom obranom i brzim ulascima pod koš. North Carolina A&T, Colorado State i Oregon bili su tek nešto više od zagrijavanja za momke Ricka Pitina. Te utakmice činile su se kao lagani uvod u dvoboj titana na klupama Cardinalsa i Duke Blue Devilsa, Pitina i Mikea Krzyzewskog. Utakmica koju je šampionska ekipa slomila sredinom drugog dijela nije bila toliko obilježena igrom koliko strašnom ozljedom igrača Louisvillea Kevina Warea. Ware je u doskoku nakon pokušaja blokiranja šuta za tri poena "zaradio" otvoreni prijelom potkoljenice koji je šokirao kako igrače na terenu tako i čitavu dvoranu.

Igrači obaju momčadi bili su u suzama, timski kolege nesretnog košarkaša ležali su nasred parketa u nevjerici, a oni najbliži događaju čak su i povraćali. Nakon što je položen na nosila pored klupe i kad je znao kako će ga odnijeti prema kolima hitne pomoći Ware je u trenutku inspiracije koji nadjačava i najgoru bol dao posljednji doprinos utakmici. Ne želeći otići prije nego se obrati suigračima pozvao ih je da se okupe oko njega i rekao:"Slušajte me. Ovo nije ništa! Ništa! Najvažnije je da pobijedite. Nastavite igrati i pobijedite!" Ovacije koje je doživio na izlasku iz dvorane bile su najbolji poticaj njegovim suigračima koji su kao što je već ranije navedeno agresivnom igrom u drugom dijelu nadjačali Duke i zaradili put u Kevinov rodni grad Atlantu, na Final Four. Tamo su se izvukli iz gotovo bezizlazne situacije protiv Shockersa i došli do finala koje gotovo da nisu mogli izgubiti.

Finale koje je obilježilo povijest i podsjetilo na "dobra stara vremena"

To finale donijelo je nešto više od košarke od čitavog dotada odigranog turnira. Oba tima izmjenjivala su se u vodstvu, a igra jednih i drugih bila je pravi pokazatelj kako su obje momčadi zasluženo u Georgia Domeu. Nisu se mogle izbjeći usporedbe ekipe Michigana s onom istog sveučilišta koja je 1992. i 1993. također igrala u finalu turnira, Fab Five. Chris Webber, Jalen Rose, Juwan Howard, Jimmy King i Ray Jackson izgubili su oba finala, a ono potonje (77:71 poraz od North Caroline) koje njihove navijače još uvijek peče je bilo obilježeno potezom Webbera koji je zvao timeout u trenutku kada ih njegova momčad više nije imala na raspolaganju. Ta "sitnica" uzrokovala je suđenje tehničke greške i na kraju zacementirala pobjedu Tar Heelsa. Ljubitelji ove ekipe nadali su se iskupljenju i drugom naslovu u povijesti.

Ali i Cardinalsi su bili u utrci za povijest. Točnije, to se najviše odnosilo na Ricka Pitina koji bi pobjedom postao prvi trener koji je uspio osvojiti naslov s dvije različite momčadi. Njegova bogata karijera u kojoj je osim Cardinalsa trenirao i slavne NBA momčadi poput New York Knicksa i Boston Celticsa 1996. je bila dignuta na jedan novi nivo kad je osvojio sveučilišni naslov vodeći Kentucky Wildcatse. Samo godinu kasnije počeo je trenirati Celticse da bi se 2001. konačno vratio sveučilišnoj košarci i učinio nešto što mu većina navijača u toj saveznoj državi nikada neće ili barem teško može oprostiti. Sjeo je na klupu ekipe iz Louisvillea rivala momčadi s kojom je postigao toliko mnogo. I baš je sudbina htjela da Pitino s dvije rivalske momčadi "ode do kraja" i time obilježi povijest sveučilišne košarke.

Prvo poluvrijeme sinoćnje utakmice bilo je izjednačena bitka u kojoj je Wolverinese predvodio Spike Albrecht (17 poena, 3 izgubljene lopte), dok su se u drugom dijelu iskazale glavne perjanice momčadi Hardaway (12 poena, 5 skokova i 4 asistencije), Robinson (12 poena) i posebno Trey Burke (24 poena, 4 skoka). No, kao i mnogim drugim protivnicima tako je i ekipi iz Michigana jako teško bilo zaustaviti agresivni presing Louisvillea čiji su igrači imali čak devet ukradenih lopti naprama tri protivnika. Osim toga, Cardinalsi su ubilježili i pet skokova (15 naprama osam u napadačkim skokovima) te šest asistencija više od protivnika.

Louisville je lovio mali zaostatak većinu prvog dijela utakmice, ali zbog ozljede Warea su kao i u polufinalu morali više računati na igrače s klupe. I ta se odluka pokazala odličnom. Luke Hancock (22 poena - 5 od 5 za tricu, 3 asistencije, 2 ukradene lopte) svojim je dalekometnim pokušajima izluđivao igrače Wichita Statea u polufinalu, a isto je nastavio i u najvećoj utakmici sezone. Obrana Michigana nikako mu nije uspijevala stati na kraj, a zbog toga se njegovim suigračima otvorilo još više prostora u napadu. Razigravač Peyton Siva (18 poena, 4 ukradene lopte i 5 asistencija) nije dao disati napadu protivnika, a u tranziciji je bio nerješiva zagonetka bilo kojem igraču koji bi mu stao na put. Doda li se tome double-double učinak Chanea Behanana (15 poena i 12 skokova) bilo je jasno kako će unatoč svoj neizvjesnosti Michigan teško izvući pobjedu protiv toliko fizički dominantnog protivnika.

U završnici su se Cardinalsi odvojili na vodstvo od dva posjeda lopte i držali ga do samog kraja. Trica Michigana pet sekundi do kraja utakmice samo je okrznula mrežicu s vanjske strane obruča i slavlje crvenog dijela Georgia Domea i Kentuckyja je moglo početi. Od povijesnog uspjeha Pitina, preko prve titule najboljeg igrača Final Foura za igrača s klupe koja je pripala Hancocku pa sve do Kevina Warea koji je u svom dresu s brojem pet slušao kako prepuna dvorana u njegovom rodnom gradu skandira ime njegove momčadi.