Lafayette "Fat" Lever - zaboravljena zvijezda Denvera i "Jason Kidd osamdesetih"

Lafayette "Fat" Lever rođen je 1960. godine u Pine Bluffu u državi Arkansas. Pohađao je srednju školu Pueblo u Arizoni, da bi potom prešao na sveučilište Arizona State. Sa srednjoškolskom ekipom je "jeo za doručak" svaku momčad koja bi im se našla na putu, a prijelazom na sveučilište zadržao je status startnog razigravača. Bio je zvijezda svog sveučilišta i svima je bilo kristalno jasno da je taj dečko pravi "NBA materijal". Koliko je poznat i priznat na sveučilištu, svjedoči i podatak da njegov broj 12 i danas visi u sveučilišnoj dvorani.

"Eksplodirao" u Denveru

Visok 191 centimetar, uz masu od 77 kilograma, nadimak "Fat" ("Debeljko") ipak nije dobio zbog tjelesne konstrukcije, već iz razloga što je njegov mlađi brat imao velikih poteškoća s izgovorom njegova imena. Očito je bio vrlo dosjetljiv, pa je olakšao i sebi i mnogim drugima, nazivajući ga "Fat". Lever je nakon relativno uspješne sveučilišne karijere objeručke primljen u svijet NBA lige. Na Draftu 1982. izabran je kao 11. pick od strane Portland Trail Blazersa.

Odigrao je dvije sezone u Oregonu te bilježio 8.5 poena, 5 dodavanja, 2.7 skokova i 1.7 ukradenih lopti po utakmici. Potom se preselio u Denver Nuggetse, u kojima je okrunio svoju karijeru i u kojima se i afirmirao kao vrhunski košarkaš. U Colorado je doputovao u paketu s Wayneom Cooperom i Calvinom Nattom te dvama izborima na Draftu u zamjenu za Kikija Vanderweghea, trenutnog GM-a Nuggetsa i oca tenisačice Coco Vanderweghe. Nuggetsi su polagali velike nade u uspješnost obavljenog tradea, a Lever ih je što prije pokušao uvjeriti, da sa njim nisu pogriješili.

U prvoj sezoni u Denveru bilježio je 15 poena, devet dodavanja, šest skokova i tri ukradene lopte po utakmici te već nakon kratkog vremenskog razdoblja oduševio svoje nove poslodavce te ih i pripremio na svoje spektakularne predstave, koje će tek uslijediti. Treća sezona u Denveru bila je pak prekretnica njegove karijere. Uživao je igrati u okruženju kakvo je vladalo klubom, u kojemu su prakticirali "run n' gun" košarku s malo defanzivnih ambicija, te s Alexom Englishem, čovjekom ubojitog šuta. No, Lever se htio pozabaviti i igrom u obrani, bio je požrtvovniji nego ijedan drugi svoj suigrač te se svojim zalaganjem za momčad izdvajao iz kolektiva u kojem nastupa.

U drugoj sezoni Lever je na prosjeku od 15 poena, osam asistencija, šest skokova i dvije ukradene lopte po utakmici, dok je sezonu potom bio na vrhuncu svoje snage, moći, ali i virtuoznosti, kada je upisao 19 poena, devet skokova, osam dodavanja i dvije ukradene lopte po odigranoj utakmici. Ti statistički podaci nisu pravo mjerilo onoga kako je Lever djelovao na parketu. Bio je izrazito polivalentan igrač, mogao se pronaći u svakom kutku igrališta. Borio se u svakoj utakmici do zadnjeg atoma snage, koliko god je to momčadi bilo potrebno.

Jedan "triple-double" iza Magica

Te sezone 1986/87. Lever je upisao 16 triple-double učinaka. Taj podvig bi važio kao aktualni NBA rekord, da Earvin "Magic" Johnson nije upisao jedan triple-double više. Predvodio je Nuggetse i u skoku i u dodavanjima i u ukradenim loptama, ali ne i u poenima, gdje je vladao nezaustavljivi "hladnokrvni šuter" Alex English. Iako nije bio član momčadi Zapada na All Star utakmici, uvršten je u drugu najbolju petorku lige. Vjerojatno bi u neko drugo vrijeme bio dostojan prve postave NBA lige, da nije živio i igrao za vrijeme Magica Johnsona i Michaela Jordana.

Sezonu potom izabran je u All Star momčad Zapadne konferencije, ubilježio 11 triple-double učinaka, te 18 poena, osam skokova, sedam dodavanja i tri ukradene lopte po utakmici. U siječnju 1988. je u susretu protiv Chicago Bullsa bio na domak quadruple-double učinka, jer je upisao 31 poen, 22 skoka, 11 dodavanja i šest ukradenih lopti, brojke kakvih se ne bi postidio ni Jason Kidd, inače košarkaš koji je upisao njih čak 107. Zbog toga Levera danas mnogi nazivaju "Jasonom Kiddom 80-ih godina".

Njegovi učinci se u naredne dvije sezone nisu puno mijenjali, čak je u sezoni 1988/89. imao 19.8 poena po utakmici. U posljednjoj sezoni u Nuggetsima bilježio je 18.3 poena, devet skokova, 6.5 dodavanja i dvije ukradene lopte po utakmici, a onda preselio u Dallas Maverickse, gdje je proveo tri sezone i bilježio prosjek od 8.5 poena, četiri skoka, tri dodavanja i dvije ukradene lopte po susretu. U posljednjoj godini u Denver je pak po drugi put u svojoj karijeri igrao All Star utakmicu. Njegova era u Nuggetsima zauvijek će ostati upamćena i rijetko ćete susresti stanovnika glavnog grada Colorada koji ne zna tko je bio "Fat" Lever.

Bio je igrač kakvog bi zasigurno poželjela svaka momčad, kako u razdoblju u kojemu je on nastupao, tako i danas. Osim Jasona Kidda i još tek nekolicine sličnih igrača, Fat Lever bi se sigurno dao svrstati među najbolje razigravače lige u njezinoj povijesti.

Njegova igra ovisila je o mnoštvu komponenti. Nuggetsi su kao momčad igrali napadački. Toliko napadački da su svojevremeno bili NBA sinonim za napadačku košarku. Kad su igrali bili su sigurni da će primiti troznamenkasti broj poena, ali su zato morali dosta raditi kako bi s druge strane terena premašili tu brojku. Lever je pak u toj generaciji Nuggetsa bio jedan od rijetkih, koji se koncentrirao i na obranu. Toliko je bio "multifunkcionalan" ili bolje rečeno - polivalentan, da je uvršten i u prvu obrambenu postavu lige. Bio je prvoklasna zvijezda.

Zaboravljen od kluba kojem je najviše dao

No, kako to obično biva u ovom okrutnom svijetu u kojem živimo, veliki sportaši određeno vrijeme potom izgube svu medijsku pažnju, a samim time i pažnju navijača kluba. Tako da se ime Fata Levera pomalo izgubilo s košarkaškog horizonta. U klubu kao da se ne sjećaju tog igrača i njegovih doprinosa, kao i njegovih rezultata koje je, što individualno što momčadski, radio kao član Nuggetsa. Moralno i dakako, sasvim pravedno, bi bilo umiroviti njegov dres s brojem 12 i objesiti ga kraj dresova Alexa Englisha, Dana Issela, Davida Thompsona, Byrona Becka i Douga Moua usred Pepsi Centra. Zašto se to već nije i dogodilo? To vjerojatno samo oni znaju.

"Bilo je to teško razdbolje nakon što sam se povukao iz NBA svijeta. Proveo sam tako šest punih godina, a da ništa nisam uradio. Pokušao sam s Alexom Englishem igrati golf, ali nam nije išlo. Jednostavno mi nismo za taj sport", rekao je The Forgotten Nugget. Na pitanje bi li se ikada odvažio na trenersku struku, odgovorio je: "Trenutno ne bih želio biti košarkaški trener. Sviđa mi se moj trenutni posao glasnogovornika i moj angžman s Read to Achieve mi je sasvim dostatna poveznica s NBA ligom. Ako bih ikad morao birati trenerski angažman, Denver bi mi zasigurno bio na prvom mjestu."

"Nemam posebna sjećanja na pojedine utakmice. Iz mog razdoblja u Denveru najviše ću pamtiti ljude. Kako svoje suigrače, koje i danas srećem na ulici, tako i članove uprave, osoblja, administracije. To je bio jedan sjajan kolektiv i volio bih da zauvijek mogu biti mlad i još uvijek nastupati za one Nuggetse", nostalgičan je Lever.

Govorio je i o današnjoj situaciji u ligi i općenito o razini košarke, koja se u današnje doba prakticira u NBA: "Današnja košarka je prekomercijalizirana. Nema više sportske strasti. Danas je najbitniji novac. NBA liga je postala drugačija. Ne mogu danas uočiti da igrači uživaju u pobjedama, kao što je to bilo nekada. No, igra je puno brža i atraktivnija. Današnji košarkaši su sjajne atlete. Danas se uostalom, mnogo više i teži atleticizmu nego nekad."

Prisjetio se i run n' gun mašinerije iz Denvera, principa po kojem su Nuggetsi tada funkcionirali, principa po kojima je i on funkcionirao. Osjeća se njegova bol, zbog činjenice da su ga Nuggetsi zaboravili. Mada je urađeno mnoštvo članaka, reportaža, koji su poslužili kao svojevrstan apel klupskoj upravi Nuggetsa. No, u državi Colorado su gluhi. Ili se prave gluhima.

Ako 46 triple-double učinaka, dvije All Star utakmice i jedna nominacija u prvu obrambenu momčad lige ne zaslužuju uvrštavanje u "umirovljene Nuggetse" pored onih koji nisu bili ništa uspješniji, bolji i kvalitetniji od njega, onda smo došli do novog primjera, da je sport, a samim time i košarka u današnje vrijeme, izgubila svoj smisao.

Možda će se netko pametan u doglednoj budućnosti sjetiti Fata, pozvati ga i odati mu priznanje za sve što je napravio za Denver i košarku uopće.

Fat Leverov dres se, ako ostale opcije padnu za sva vremena, bar prisilno mora uzdignuti na Pepsi Centar. I to Nuggetsi moraju znati.

Ako ga se sjete.