Kada euforija zahvati Oregon Trail Blazersi postaju vrlo opasan protivnik

Dvije sezone lutanja, krivih poteza i loših rezultata su iza Portland Trail Blazersa. Treća je apsolutna suprotnost i po igri i po rezultatima te je Rose Garden ponovno jedna od najnepoželjnijih dvorana za gostovanje.

Za razliku od većine ostalih NBA klubova, Portland nema NFL, MLB ili NHL momčad i tamo se živi za Trail Blazerse. Nije niti čudno što su liste čekanja za ulaznice ogromne, što su navijači Portlanda toliko predani pa je dvorana rasprodana i kada Blazersima ne ide. Pitajte Lakerse, najomraženije rivale koje je najveći gušt svladati. Oni jako dobro znaju koliko je teško igrati u Portlandu. Nije Phil Jackson bez veze izjavio kako u svim dvoranama očekuje pobjedu osim u Portlandu.

Međutim u posljednje dvije sezone slika je bila drugačija. Navijači su bili tu, atmosfera je bila užarena, ali momčad nije bila dobra. Pretprošle sezone jednostavno nije postojala kemija u momčadi, a kao glavni krivci za to označeni su Nate McMillan i Raymond Felton.

McMillan je čovjek koji je napravio dosta toga dobroga za Blazerse, za afirmaciju Brandona Roya i LaMarcusa Aldridgea, međutim McMillan je na kraju počeo gubiti konce momčadi iz ruku. Puno mu se spočitavala nemaštovitost u napadu i jednodimenzionalnost, međutim s dolaskom Feltona, Crawforda, Wallacea, pokušalo se igrati i brže i atraktivnije, ali rezultati nisu bili dobri. Zaredali su porazi, Felton je otvoreno "dizao tlak" suigračima i navijačima indolentnošću na parketu, lokalni mediji su pisali i o fizičkom sukobu s Wallaceom na parkiralištu i sve je govorilo kako će se krenuti u remont.

Stigao je Damian Lillard, zadržan je Nicolas Batum, ali su napravljene dvije ključne pogreške koje su rezultatski uništile prošlu sezonu. Nije bilo apsolutno nikakve podrške s klupe, a nije pronađen niti startni centar.

JJ Hickson imao je dobre brojeve, međutim Hickson nije onaj pravi centar. Njegov plus je borbenost, no taktički je potpuno "sirov", nedostaje mu i centimetara i protivnici su to itekako znali koristiti te su preko njega postizali previše poena. Još u prosincu prošle godine bilo je jasno da Hicksona ove sezone neće biti u rosteru Portlanda, barem ne s tadašnjom ulogom i krenulo se u priče o mogućoj razmjeni. Neil Olshey je bio svjestan kako je sezona izgubljena i da Portland nema momčad za doigravanje te je spoznavši da ne može za Hicksona dobiti ništa što bi ga zadovoljilo, jednostavno "odtankirao" veljaču.

Odlučeno je kako će se vrijeme do kraja sezone iskoristiti kao filter za društvo s klupe koje nije doprinijelo praktički ničim u sve rijeđim pobjedama. Rijetki su iskoristili ponuđenu priliku i pokazali da ipak mogu tu i tamo pomoći, no bilo je onih koji su samo potvrdili da nisu kalibar za borbu za doigravanje.

Olshey je dobio jasnu sliku što treba napraviti na ljeto. Prvi zadatak je bio pronaći startnog centra, igrača koji će Aldridgea vratiti na prirodnu poziciju i smanjiti mu minute na klasičnoj petici. Drugi zadatak bio je dovesti barem trojicu ili četvoricu igrača koji bi mogli dati nekakav značajniji doprinos s klupe.

Obje misije odrađene su na vrlo dobar način i to se itekako osjeti na rezultatima ove sezone. Brojevi i statistika itekako mogu zavarati i da su oni ključni za Portland bi bilo bolje da je zadržao Hicksona nego što je doveo Robina Lopeza, no to na terenu nije tako. S Lopezom su Blazersi napokon dobili kvalitetnog centra u fazi obrane što nisu imali još od prvih tjedana Marcusa Cambyja u klubu. Isto tako niti prosjek poena klupe Blazersa nije skočio na neke visoke brojke, međutim napredak je očit.

Wright, Williams i Robinson su igrači koji mogu odmijeniti startere da se to ne osjeti drastično na rezultatu. Treba priznati i kako je Joel Freeland napredovao, i to najviše od društva s klupe od prošle sezone, i sada se Stottsu puno lakše odlučiti povući s terena nekog od startera.

Samim time i igrači iz petorke dobivaju dodatno na sigurnosti, nije toliki pritisak na njima i mogu otpustiti "ručnu". Kada znate da će vašim izlaskom momčad početi padati i ako je svaka pogreška koju napravite vrlo skupa, osjećate pritisak i nije lako igrati. Međutim sada je situacija drugačija i osjeća se ogromno samopouzdanje kod svih startera.

Aldridge igra u životnoj formi i da nije u Portlandu nego na marketinški jačem tržištu, danas bi svi govorili o njemu kao najjačoj četvorki lige. I iako će svi priznati kako je sjajan igrač i jedan od boljih na svojoj poziciji u ligi, LaMarcus neće osjećati onaj pravi respekt kakav zaslužuje. Puno godina unazad jedino je Brandon Roy bio tako priznat i od strane navijača i igrača, međutim čini se da je Aldridge na pravom putu da dobije onaj pravi respekt.

I sam je svjestan da je Portland marketinški "malo tržište" i da bi odlaskom na tržište New Yorka ili Los Angelesa zarađivao xy milijuna dolara više, međutim još uvijek je vjeran Blazersima. Nakon dvije loše sezone, ljetos je po prvi put otvoreno pokazao nezadovoljstvo, održao je i nekoliko sastanaka s Olsheyem i Paulom Allenom i to je također jedan od razloga Portlandovog uzleta.

Allen je u prošlosti često bio podložan miješanju u posao struke i GM-a, najviše je to na svojoj koži osjetio Kevin Pritchard kojem je minirano nekoliko tradeova upravo zato što je Allen bio podložan utjecajima ljudi iz svoje blizine koji su smatrali da Pritchard ne radi dobro svoj posao. Na kraju je zbog toga i morao napustiti klub i sve do dogovora s Olsheyem, lutalo se u traženju pravog GM-a. Aldridge je to prepoznao i kao vođa ekipe htio je biti siguran da će Portland imati stabilnu i konkurentnu momčad bez turbulencija kao u te dvije sezone. Allen je popustio, ostavio je Olsheyu prostor da složi momčad po svom ukusu i ukusu Terryja Stottsa i zasad to funckionira savrešno.

Uz ovakvog Aldridgea, veliki dobitak je i Damian Lillard. Najbolji novak prošle sezone pokazao je da je još jedno ljeto iskoristio na pravi način i značajno je napredovao. Još prošle sezone bio je očit njegov potencijal, međutim još uvijek je radio "dječje pogreške", jako loše se snalazio u udvajanjima i agresivnoj obrani, no to se promijenilo. Lillard je jedan od najvećih radnika u ovoj momčadi Portlanda, igrač kojem su velike želje "zaigrati na All-Stars utakmici i s Portlandom se boriti za naslov prvaka." Kako je krenulo...

Po pitanju preostale dvojice članova petorke bilo je dosta sumnje u bližoj ili daljoj prošlosti. Obojici su morali biti ponuđeni veliki ugovori kako bi mogli doći ili ostati. Kada je Wesley Matthews dolazio, bilo je dosta govora o tome kako ga je Portland preplatio i da su Jazzeri napravili pametan potez što nisu izjednačili ponudu. Međutim iz današnje perspektive, Portland je napravio sjajan potez jer je dobio sjajnog šutera i to za ugovor manji nego što ga ima dobar dio razvikanijih, a lošijih igrača. Za Batuma se znalo da će morati poslati nemoralnu ponudu jer je za njega vladao veliki interes. Problem je predstavljao Batumov menadžer koji je u velikoj mjeri unosio pomutnju izjavama o tijeku pregovora što je sve Batum na kraju opovrgnuo. Kako bilo, obojica su danas Blazersi i igraju veliku ulogu u odličnom ulasku u sezonu.

Može li ovakav rezultatski niz Portlanda potrajati? Mogu li se Blazersi uključiti u borbu za vrh Zapada pa čak i za naslov prvaka? Kada je Portland u pitanju, u to se ne može biti siguran. Presudnu ulogu u tome imat će liječnički bilten kao i uvijek kod ovog kluba. Pustimo tu priče o Gregu Odenu, Samu Bowieju ili Brandonu Royu, svi su oni u Portland došli s povijesti bolesti sa sveučilišta, pa čak i LaMarcus Aldridge nije savršenog zdravlja i to se također znalo. Veći je problem u zaliječivanju ozljeda, a tu je Portlandova liječnička služba posao odrađivala nezadovoljavajuće.

Danas je situacija drugačija i van kadra je tek rookie CJ McCollum koji se vraća i vrlo brzo će biti na parketu. To je još jedna odlična vijest za Blazerse jer je McCollum na Ljetnoj ligi pokazao da može biti od velike pomoći i od njega se puno očekuje. Blazersi će tako bez ikakvih tradeova i kemijanja vrlo brzo postati još jači i dobiti još jednog igrača u rotaciji.

Ove sezone napadački su jedna od najuzbudljivijih momčadi lige i iako ne igraju obranu kao Spursi, sve nadoknađuju napadom. Napad Blazersa je brz, potentan i atraktivan. Imaju visok postotak šuta iz igre i to proizlazi iz velikog broja otvorenih šuteva nakon izrađenih akcija, nešto što je nedostajalo vrlo dobrim McMillanovim Blazersima. Atraktivnost podiže zanimanje, zanimanje podiže euforiju, a euforija u gradu kao što je Portland može biti vrlo opasna. Po ostatak lige.

Za početak - neka što duže nemaju problema s ozljedama. Za ostalo će se pobrinuti neposredni proizvođači. Aldridge, Lillard, Batum, Lopez, Matthews i društvo.