Premijerni hrvački spektakl Zagreb Open "začinjen" s čak četiri hrvatska zlata

A šlag na tortu prekrasne priredbe bila je i „berba medalja“ hrvatskih reprezentativaca u konkurenciji hrvača iz ukupno osam zemalja sudionica (uz Hrvatsku bila su tu četiri susjeda – Slovenija, BiH, Srbija i Mađarska, te Češka, Slovačka i Ukrajina).

Od ukupno 32 odličja, našim je hrvačima pripalo čak jedanaest. Osvojena su četiri zlata (Ivan Lizatović – 59 kg, Neven Žugaj – 80 kg, Siniša Hogač – 98 kg i Stjepan Lavrić 130 kg), srebro Tomislava Mičude (poraz od Žugaja u finalu do 80 kg), te šest bronci (Kristijan Šimatić – 59 kg, Dominik Etlinger – 66 kg, Danijel Janečić – 71 kg, Krešimir Franić – 85 kg, Tomislav Lavrić – 98 kg i Anton Đok – 130 kg).

Na kraju, hrvatska je reprezentacija i ukupno najbolja na turniru, sa zbrojno osvojenih 139 bodova svojih hrvača. Srbija je druga sa 109, dok su treći završili Česi sa 66 bodova.

Sjajno ispunjena „Pešćenica“ posebno je živo bodrila domaće dečke, a oni su svojim borbama itekako uzvratili publici za potporu.

"Uložili smo velik trud da ovo uspije i sada konačno možemo reći da se u potpunosti isplatilo. Bilo je sjajno što su mi nakon završetka finalnih borbi potvrdili mnogi prijatelji sporta koji su nazočili. Zahvaljujem se i našem gradonačelniku Milanu Bandiću te Ivici Lovriću, pročelniku Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport koji su uveličali priredbu i dodijelili priznanja hrvačima. Mogu vam reći da su sretni i zadovoljni napustili „Pešćenicu“, a to nam je bilo iznimno važno. Hvala svima koji su pomogli da se ovo ostvari. Uvjeren sam kako će turnir postati tradicija, a mi ćemo dati sve od sebe da dogodine bude još bolji i spektakularniji", rekao nam je Milan Pavelić u pauzi između primanja čestitki za odličnu organizaciju.

Zagreb Open dokazao je i kako su koraci kojima naprijed u organizacijskom dijelu hrvači idu u posljednje vrijeme doista veliki. Bio je to pravi spektakl, priredba kakve se ne bi posramili ni mnogo „bogatiji“ sportovi od hrvanja. Puna dvorana, odlične glazbene podloge u pauzama te uz izlaske hrvača, dim i osvjetljeno borilište, izvrsne djevojke iz plesnog kluba „Lana“... Sve je bilo sjajno! Što se natjecateljskog dijela tiče, tu je bilo i nešto manje zadovoljnih, poput trenera naših seniora Davora Jakubeka.

"Iako će mi mnogi reći: 'Kako možeš ne biti zadovoljan s ovoliko medalja i s četiri zlata?', tvrdim da su moji hrvači mogli i još bolje. Zašto ne ostvariti još više ako je moguće, a mislim da je bilo... No, da me se ne shvati krivo – nije to uopće bilo loše. S obzirom na uvjete koje imamo izvlačimo praktički najviše što je moguće. No, kvalitetan rad tek trebamo potvrditi na velikim natjecanjima ove godine od kojih je prvo na redu Europsko prvenstvo u Finskoj početkom travnja. Naš fokus sada u potpunosti ide u tom smjeru", zaključio je Jakubek.

A među osvajačima hrvatskih zlata prenosimo vam dojmove Stjepana Lavrića koji je zaključio turnir pobjedom u najtežoj kategoriji – do 130 kilograma.

"Sretan sam, naravno, zbog pobjede i zlatne medalje. Nije bilo nimalo lako, jer sam novi u ovoj kategoriji, nedostaje mi još kilograma i mišićne mase. No, uspio sam pobijediti Mađara i to mi je sada poticaj za još veći rad i trud. Što se organizacije tiče, bilo je sjajno, jako je podsjetilo na spektakle koje gledamo u UFC borbama i sličnim priredbama. Mora se tako raditi i u hrvanju jer i to je važno kako bi se privukla publika i vratila popularnost ovom sportu koja je u jednom periodu jako pala", riječi su jednog od četvorice domaćih osvajača zlata.

Dodajmo i kako od domaće hrvačke elite na borilištima nismo vidjeli dvojicu naših ponajboljih hrvača i osvajača europskih brončanih medalja prošle godine. Nenad Žugaj uspješno je hrvao u prvom meču finala njemačke Bundeslige, dok je Božo Starčević bio na Zagreb Openu, no nije mogao nastupiti zbog viroze.

Cijelo natjecanje proteklo je pod budnom paskom FILA-inog delegata, Talijana Marca Masija koji je na kraju izrazio zadovoljstvo viđenim. A nasmijanog smo vidjeli i našeg najvećeg hrvača Vladu Lisjaka, danas direktora reprezentacije u našem Savezu. Osvajač Olimpijskog zlata iz Los Angelesa 1984. bio je i jedan od uglednika koji su dijelili medalje hrvačima. Vjerujemo da je i on, bar na tren, pomislio: "Eh, da se vrati onaj sjaj i veličina koju je hrvački sport imao u njegovo vrijeme." Budemo li imali više priredbi poput ovog Zagreb Opena i poradi li se dodatno na popularizaciji ovog sporta možda se i to, barem donekle, ostvari. Tada bi se sigurno drastično povećala i baza hrvača, pa bi bili i kudikamo veći izgledi da i gospodin Lisjak dobije svog nasljednika...

Autor: Marko Šorli