Od Kaunasa do Springfielda

Dva igrača s neopisivo velikim talentom. Košarkaški umovi svoje vrste. Umovi koji se pamte. Bili su to igrači, koju si bili cijelim tijekom utakmice fokusirani na događanja na parketu, fokusirani na svoju igru i igru svoje momčadi te su za pobjedu činili sve. Sabonis je bio „div“ s 221 cm i mekanom rukom kakvu nisu posjedovali ni znatno manji igrači u njegovo doba provedeno u NBA ligi. Marčiulionis se pak oslanjao na šut te se njegove partije ne mogu u potpunosti usporediti s onima pola godine mlađeg „Sabasa“. No, ni jednom ni drugom se ne može umanjiti košarkaška veličina, kakvu su prezentirali u reprezentativnim dresovima Litve i Sovjetskog Saveza. Tu su pokazali koliko vrijede.

Marčiulionis se košarkaškom svijetu prezentirao na juniorskom Eurobasketu u Bugarskoj, kada je igrao finale s Jugoslavijom, tada s Draženom Petrovićem. Sabonis je pak igrao kadetski Eurobasket u Grčkoj, koji je osvojio SSSR te je od tog trenutka direktno prešao u sfere seniorske košarke, ne obazirući se na juniorska prvenstva. Sa 18 godina igrao je za Sovjete na Svjetskom prvenstvu u Kolumbiji. Svjetsku smotru na sjeveru južnoameričkog kontinenta je Sovjetski Savez osvojio tijesnom pobjedom nad Amerikancima u finalu, u kojemu je Sabas ostao bez poena. Međutim, primjerice domaćinima, Kolumbiji, zabio je 28 te je sudjelovao u promoviranju Sovjeta do same završnice.

Grad ga nije primijetio, a Draft ga nije mazio

Čudne pojedinosti su se zbivali oko Šarunasa Marčiulionisa. Rođen je u Kaunasu 13. lipnja 1964. S deset godina je igrao tenis u svome gradu, no te godine je naglo narastao za 11 centimetara te su se njegovi planovi i planovi njegove obitelji uvelike promijenili. Svidjela mu se košarka te je vrlo brzo otkriven njegov ogromni talent. Snažan, talentiran i brz, s mekanom i ponekad vrlo ubojitom šuterskom lijevom rukom.

No, Žalgiris nije primjetio ono što su primijetili njegovi bližnji te su to pokušali dokazati negdje drugdje. Odlučili su mladog Marčiulionisa poslati u najljuće Žalgirisove rivale, u Vilnius, u Statibu (današnji Lietuvos Rytas). Nakon šest godina u Vilniusu, prešao je jednu sezonu u Žalgiris, da bi ga nakon Eurobasketa u Grčkoj sudbina odvela u NBA. Grci su na krilima Nikosa Galisa sa 103:101 svladali Litavce, za koje je Marčiulionis zabio 16 poena, dok je samo osam dana potom završio na Draft kuglicama. Izabran je kao 127. pick u sedmom krugu Drafta od strane Golden State Warriorsa.

Momčad iz Oaklanda je, budimo realni, dobila znatno više od onoga što se može priželjkivati za nekoga koji je bio 127. izbor. Iako se nije odmah adaptirao na američku viziju košarke, Marčiulionis je vrlo brzo stasao u standardnog prvotimca te još brže izrastao u jednog od nositelja igre „Ratnika“. Igrao je vrlo dobro za Warriorse, potom za SuperSonicse, Kingse i Nuggetse. Odigrao je sedam sezona, iako s nekolicinom prekida zbog učestalih ozbiljnih ozljeda, ali je Marčiulionis ipak bio uvijek „standardno standardan“. Apsolvirao je 363 utakmice, zabio 4631 poen, dakle 12.8 u prosjeku. Na debiju protiv Hornacekovih Sunsa je zabio 19 poena za 24 minute na parketu, dok je rekord karijere iznosio 35 poena protiv Netsa 1992. Nije se mnogo koncentrirao na skokove i asistencije, no i ti segmenti su nekada bili visoki za njega

Marčiulionis je 1992. vodio Litvu do prve medalje otkako se odcijepila od Sovjetskog Saveza. Marčiulionis, Sabonis, Homičius, Kurtinaitis stigli su do bronce u Barceloni. Marčiulionis je bio besprijekoran s 23.4 poena po utakmici, dok je Sabonis bio nešto bolji s 23.9. Iznenađenje za Litavce je uslijedilo uskoro, ne plasiravši se na Eurobasket naredne godine u Njemačkoj. No, vrhunski rezultati uslijedili su ponovno jako brzo. Nakon srebra na Eurobasketu 1995., osvojili su novu olimpijsku broncu u Atlanti svladavši Australce na pogon Arvydasa Sabonisa, no finale s Jugoslavijom za titulu prvaka Europe bilo je priča za sebe. Priča, kojoj ćemo se posvetiti pri „oproštaju“ sa Sabonisom.

Dakle, radilo se o jednom visokokvalitetnom europskom šuteru, pioniru u svijetu NBA. Među prvima se okušao preko Atlantika, okusio je čari američkog života i američkog košarkaškog stila te ga prenio u Litvu. Trenutno ima troje djece iz dva braka. Jedna kćer mu stanuje u San Franciscu, dok dvoje djece ima u Vilniusu, gdje je vlasnik jednog hotela i škole košarke. U njegovu školu hrle djeca iz litavske prijestolnice, što zbog načina na koji mentor Šarunas prenosi svoje stečeno znanje, što zbog ustaljene i neprekidne litavske opsjednutosti tim sportom.

Majstor s 220 centimetra

221 centimetar je „nenormalna“ visina za jednog člana ljudske civilizacije. No, ta ogromna količina centimetara je tim veća prednost ukoliko se njezin vlasnik želi ozbiljno baviti košarkom. S tom visinom uz barem nekakvu tehniku, igrač može vladati pod koševima, barem u napadačkom dijelu utakmice. No, Arvydas Sabonis nije imao "barem nekakvu" tehniku. Njegovom tehnikom ne bi se postidjeli i znatno manji igrači, igrači kojima je prirodna pozicija van reketa.

Sabonis je za razliku od Marčiulionisa započeo svoju profesionalnu karijeru u dresu Žalgirisa. Klub iz Kaunasa znao je prepoznati ogroman talent koji se krio u mladom Sabonisu. Proveo je osam godina nastupajući za Žalgiris, a nakon Eurobasketa 1989. odlučio se na promjene. Nije htio odmah prijeći „preko bare“, budući da su ga kao 24. pick izabrali Portland Trail Blazersi, već je preselio na Pirenejski poluotok na još šest godina „kaljenja“ za ono što ga očekuje. Kao 30-godišnjak je igrao svoju rookie sezonu u Oregonu. U Oregonu, gdje je u dva navrata proveo sedam godina igračke karijere. Dakako, s jednom godinom povratka u Žalgiris, ondje gdje se ponovno vratio nakon druge portlandske epizode i gdje je u skladu s očekivanjima, završio karijeru.

Njegovo košarkaško stvaralaštvo prije svega se odnosi na ono što je izgradio sa sovjetskom i litavskom reprezentacijom. Osvojio je ukupno devet seniorskih medalja kao reprezentativac jedne od tih dvaju zemalja, dok su mu individualni uspjesi također bili nešto bolji od onih kakve je bilježio Marčiulionis.

Odlikovao se košarkaškom inteligencijom. U svakom trenutku zano je što treba učiniti s loptom i ako ne s loptom, gdje i kako se kretati. Imao je prilično siguran i djelotvoran šut s poludistance i za tri, iako je bio desetak centimetara viši od „normalnog“ igrača na toj poziciji.

Ubacio je 5629 poena uz 3436 skokova za Portland, što je 12 poena i sedam skokova po utakmici. Šest puta proglašen košarkašem godine, četiri puta litavskim sportašem godine, bio je jedanput MVP Eurolige, MVP Final Foura Eurolige, MVP završnice i cijele sezone ACB lige, uvršten je u najbolju petorku Eurolige svih vremena te ga je krovna svjetska košarkaška organizacija proglasila i jednim od 50 najboljih u povijesti. Iako NBA nije ponudio trofej, imao ih je previše u svojim riznicama i jedan je od najboljih i najtrofejnih košarkaša u europskoj povijesti.

S 30 godina bio je itekako koristan Blazersima, ali u vrijeme kada su Bullsi igrali „atomsku košarku“ nije bilo mjesta ni za koga drugog osim za Michaela Jordana. Unatoč tome, Sabas se može pohvaliti da je Jordanu ubacio 21 poen uz 20 skokova 1998. Vratio se u dva navrata u Žalgiris, a drugi put je definitivno odlučio, košarci reći :“Zbogom!“

No, događaj koji će obilježiti njegovu karijeru, s posebnim naglaskom na onu reprezentativnu je finale Eurobasketa 1995. protiv Jugoslavije. Nakon što su Marčiulionis i Sabonis kombiniranim snagama ispratili Rusiju i Hrvatsku s turnira, Jugoslavija je u tijesnom finalu u Ateni slavila sa šest pena razlike. Iako su i Marčiulionis (32 poena) i Sabonis bili na vrhunskoj razini, Đorđevićev 41 poen je pokopao sve litavske nade. Arvydas je sa sugrađaninom toliko puta spomenutim do sada ušao bez većih problema u prvu petorku turnira sa Christodolouom, Vladom Divcem i Tonijem Kukočom, no tužna sjećanja na atensko finale ostala su i godinama nakon njegovog odigravanja.

Arvydas je bio požrtvovan, hrabar, inteligentan. Njegov besprijekoran talent se ne može osporiti niti opovrgnuti, znao je što radi i kako to radi. Vodio je Litvu do vrhunskih ostvarenja početkom i sredinom posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća, dok je slično bilo i kada je nastupao pod zastavom bivšeg SSSR-a. Bio je istinski motivator, onaj, čije savjete treba poslušati. Ima četvero djece, od kojih tri sina. Dakako, sva tri igraju košarku i to u dresu Unicaje. Tautvyndas i Žygimantas igraju za juniorsku ekipu, dok je Domantas u eri Jonasa Valančiunasa osvojio zlato na juniorskom Svjetskom prvenstvu prije tri godine. Trenutno igra za seniorsku momčad Unicaje. Ima samo 17 godine te se smatra jednim od mogućih novih litavskih superzvijezda.

Zemlja koja živi za košarku

Ponekad je nevjerojatno, kada pogledamo kako Litva kolektivno gaji osjećaje prema košarci kao sportu. Ni brazilski afiniteti prema nogometu više ne mogu poslužiti kao asocijacija na to, kako Litavci obožavaju igrati i gledati košarku. Brojne škole za zainteresirane mlade Litavce se otvaraju ako ne iz dana u dan, onda barem svake godine. Svake godine ili dvije Litva proizvede jednu buduću košarkašku zvijezdu.

Takvi su bili i Marčiulionis i Sabonis. Kasnije se time mogu pohvatili Ilgauskas, čiji su dres umirovili u Clevelandu, ali i igrači poput Šarunasa Jasikevičiusa. Od onih koji su ne tako davno prestali zarađivati košarkaški kruh u NBA ligi izdvajamo Linasa Kleizu, igrača koji je svojevremeno sam vodio litavsku reprezentaciju do polufinala Svjetskog prvenstva, upravo onog prvenstva od kojeg su Litavci doslovno „digli ruke“.

No, ključ uspjeha Litavaca uvijek leži u mladosti. Iako su Kleiza pa i igrači kao što su Javtokas, braća Lavrinovič, Mačiulis ozbiljniji igrači i europski košarkaški rutineri, neće biti začuđujuće kada za koju godinu MVP-em jednog velikog natjecanja postanu Mantas Kalnietis, Mindaugas Kuzminkas, Domantas Sabonis, Renaldas Seibutis, Jonas Valančiunas ili Donatas Motiejunas. Aktualni izbornik Jonas Kazlauskas ima slatke muke u narednom periodu, njegov zadatak nije kreirati zvijezdu, već ju prepoznati.

Tako je na „srebrnom“ prvenstvu u Sloveniji pronašao eksplozivnost Kalnietisa, ubojiti šut već okorjelog šutera Mačiulisa, ali se i uvjerio da Kleiza još nije „staro željezo“, iako voli često igrati „toplo-hladno“. Bilo kako bilo, Litva će uvijek imati momčad konkurentnu za medalju i u Europi i na cijelom svijetu.

Imat će igrače baš kao što su to bili Šarunas i Arvydas, litavske, europske i svjetske košarkaške legende. Momci iz Kaunasa, rođeni u pola godine razmaka, s karijerom u NBA ligi te proglašenjem u košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu. Odana im je najveća moguća čast, kakvu su mogli zaslužiti baveći se profesionalnom košarkom. Njihov zadatak na ovoj planeti je sa sportskog aspekta obavljen, i to na jedan besperijekoran način.

Na njima je da uživaju u ostatku svog ovozemljaskog života, a na nama je da uživamo prisjećajući se ili pak ponovno gledajući njihove sjajne i uvjerljive košarkaške predstave, koje su prezentirali u posljednjem periodu prethodnoga stoljeća.