Hajduk ponovno vraćen u realnost, pred Tudorom zahtjevna zadaća uoči nove sezone

Nakon četiri uzastopne pobjede na startu drugog dijela prvenstva Hajduk je upao u krizu. Neriješeni rezultati u Puli i Osijeku uzdrmali su posljednje ambicije o eventualnoj borbi za naslov, a poraz od Dinama na Poljudu vratio je Bile u realnost. Uslijedio je trijumf protiv Zadra, a onda je srca Hajdukovih navijača slomila i Rijeka uvjerljivom pobjedom na Kantridi (4:1) protekle nedjelje. Možemo reći da je to bio još jedan "reality check" za Bile.

Objektivno gledano, Rijeka je kvalitetnija momčad od Hajduka u ovom trenutku. Ima nedvojbeno širi i sve uigraniji kadar koji je pokazao da može kvalitetno funkcionirati i bez Benka, Kramarića i Maleša. U prvom dijelu sezone bilo je nekoliko posrtaja koji su vjerojatno bili posljedica zgusnutog ritma (Europska liga), no ovog proljeća u raspored se uz prvenstvo "ubacio" jedino Kup. Riječki stroj se fino zahuktao, no Dinamo je i dalje neki drugi svijet za sve hrvatske klubove, pa tako i Rijeku. Matjaž Kek ima dobru podlogu za sljedeću sezonu, no za ozbiljnije ugrožavanje Dinama bit će mu potrebno još pojačanja.

Hajduk pak u Jadranskom derbiju nije pokazao puno. Iako je utakmica prelomljena jedanaestercem i isključenjem Maloče u istom napadu, činjenica je da je Rijeka do tog trenutka bila bolja momčad te da je ona bila bliža vodstvu nego Splićani.

Hajdukov trener Igor Tudor imao je problema s igračkim kadrom, ponajviše na bočnim pozicijama, pa se odlučio za formaciju s trojicom stopera. Kouassi i Bašić na bokovima trebali su odrađivati znatan obrambeni posao, no to se nije događalo pa su suparnički ofenzivni igrači redovito ulazili u prazan prostor koji je dvojac iza sebe ostavljao.

Nakon isključenja Maloče i primljenog pogotka s bijele točke za 2:1, igra se u potpunosti preselila na Hajdukovu polovicu. Splićani kao da su se predali i čini se da je ovo prva utakmica ove sezone poslije koje je Tudor zaista imao što zamjeriti svojim igračima. Čak ni poraz od Dinama 5:0 nije toliko razočarao mladog stratega.

No, ipak je sve to dio svojevrsnog odrastanja Hajdukove momčadi, a čini se kako će taj proces opet iznova krenuti od sljedeće sezone. Poznata je nepovoljna financijska situacija u klubu s Poljuda i jasno je da je potrebno prodati nekoliko igrača kako bi se financijska slika dovela u kakvo-takvo prihvatljivo stanje.

Mario Pašalić već je prodan, a ista bi sudbina tijekom ljetnog prijelaznog roka trebala zadesiti još neke igrače. Prvi u "izlogu" je kapetan Mario Maloča, koji je i sam kazao kako je pravo vrijeme za rastanak. Lovre Kalinić, Jean Kouassi, Franko Andrijašević, Goran Jozinović, Avdija Vršajević...Nastavite niz. Svi su na prodaju ako dođe ponuda koja će zadovoljiti apetite Uprave. A Hajduk s trenutnom financijskom situacijom i nije baš u pravoj poziciji za cjenkanje.

Vjerojatno svjestan situacije u kojoj bi na ljeto mogao ostati bez glavnih bočnih igrača Jozinovića i Vršajevića, Tudor je u susretu s Rijekom opet eksperimentirao s trojicom otraga. Protiv Zadra je to funkcioniralo, no jači suparnik kao što je Rijeka to je znala kazniti. S obzirom na to da je, kao što je već istaknuto, Europa praktički sigurna, Tudoru se mogu tolerirati ovakvi eksperimenti. Ako ništa, barem da uvidi kako određene stvari (ne) funkcioniraju.

No, da se vratimo na igrački kadar i veliku vjerojatnost da će se isti drastično promijeniti. Tudor je u nezavidnoj situaciji jer bi mu se lako moglo dogoditi ono što se događa gotovo svakom Hajdukovu treneru uoči nove sezone. Svi su svjesni da se nekoliko igrača mora prodati, čak se i zna o kojim se imenima uglavnom radi, no - nitko ne zna kada će stići (ako uopće i dođe) ona prava ponuda. Idealno bi bilo da se unaprijed zna kada će i koji igrač otići, no ovako bi se lako moglo dogoditi da igrač prođe cijele pripreme s klubom i potom ode u kolovozu, kada sezona već započne.

Zato bi Tudor u preostalom dijelu sezone trebao dati priliku onima za koje smatra da bi u sljedećoj sezoni trebali zamijeniti one čija je prodaja najizglednija. Treba uigravati igrače, tražiti druga rješenja, dati priliku novim juniorima kao svojevremeno Vukušiću, Radoševiću, a sada i Pašaliću, Miliću...

Hajdukova dogledna budućnost nažalost je takva. Dok se financijska situacija ne popravi, a to bi moglo potrajati još par godina, Hajdukova je "zadaća" razvijati mlade igrače i prodavati ih prije nego što zapravo zabljesnu. Tužno je to, ali od nečega se mora živjeti.

Dok je tako, Hajduk se teško može nadati napadu na osvajanje prvenstva. Kup je neka druga priča zbog specifičnosti natjecanja. U Europi će dosta toga ovisiti o ždrijebu, no ovaj relativno ograničeni kadar, s kojim je Tudor ionako ostvario više nego što se očekivalo, ne ulijeva nadu u uspješno ljeto u Europi.

Novca za kupovinu novih i, još važnije, kvalitetnih igrača, jednostavno nema. Klub je osuđen na dovođenje mladih igrača iz Europe i svijeta koji ne traže puno novca, a koji bi se mogli razviti u igrače od kojih bi Hajduk mogao imati korist. Prije svega, financijsku. Jer, teško se može "upecati" neki igrač bez odštete koji će pritom igrati za relativno malu plaću koja se uklapa u gabarite Uprave. Rijeka je objektivno trenutno sila broj dva u Hrvatskoj, a Hajduk će se do daljnjega morati zadovoljiti borbom za Europu. I to je realnost.