Najbolji strijelac u NBA povijesti i jedini košarkaš s "brandiranim" šutom

NBA travanj donosi odluku o tome tko putuje u doigravanje na objema stranama SAD-a. No, travanj se može nazvati i mjesecom Kareema Abdula Jabbara. Ovaj gorostas je rođen 16. travnja 1947. u New Yorku, dok je 37 godina kasnije, 5. travnja 1984. godine ispisao povijest tako što je zabio još jedan u nizu svojih specifičnih šuteva protiv Utah Jazza te tim poenom prestigao Wilta Chamberlaina na vječnoj ljestvici najboljih strijelaca lige.

Da nije košarkaškim parketima hodao Michael Jordan možda bi današnji ljubitelji NBA košarke mnogo više pričali o Jabbaru i smještali ga na sami vrh najboljih košarkaša u ligaškoj povijesti. Igrao je dobro u obrani, ali je u napadu briljirao. Njegov sky hook je šut kakav se rijetko viđa i šut koji nitko u povijesti nije uspio kvalitetno braniti. S preko 38.000 poena tijekom 20 godina duge NBA karijere, šest titula prvaka, šest nagrada za najkorisnijeg igrača sezone i još nizom vrijednih momčadskih i individualnih uspijeha definitivno spada u najuži krug najboljih ikad.

U gomili redaka nakon ovoga pročitajte kako je Kareem Abdul Jabbar stigao u svijet NBA, što je sve obilježilo njegov život i košarkašku karijeru te što ga je proslavilo tijekom 20 godina boravka u najjačoj košarkaškoj ligi na planetu.

Mladić koji je htio dokazati da je potreban NBA ligi

Rođen je kao Ferdinand Lewis Alcindor Jr., iako se tijekom srednjoškolskih i sveučilišnih godina nazivao Lew Alcindor, kako bi njegovo ime bilo što jednostavnije i što lakše za izgovoriti. No, prije nego što je počeo revolucionizirati ligu, sam sebe je podvrgnuo jednoj izuzetno zahtjevnoj promjeni. Naime, tada 23-godišnji Alcindor napušta kršćanstvo, u čijem je duhu odrastao i po čijim načelima je odgojen te prelazi na islam i sukladno tome mijenja i ime. Od tog trenutka ga svi na svijetu poznaju i pamte kao – Kareema Abdula Jabbara.

Košarka je bila njegova ljubav još od malih nogu. Iz razreda u razred bio je redovno najveći od svih. Koliko je rastao i sam, toliko je rasla i njegova zainteresiranost za košarku te je prije srednje škole bilo evidentno da će se raditi o fantastičnom košarkašu. Išao je na Power Memorial Academy u New Yorku te bilježio izvrsne rezultate. Nizao je individualne i momčadske rekorde, među kojima valja izdvojiti onaj od 71 pobjede njegove momčadi u nizu. Početkom ovoga stoljeća Alcindorova momčad je proglašena najboljom srednjoškolskom momčadi u povijesti.

Alcindor je iz New Yorka preselio na potpuno drugi kraj zemlje, u Los Angeles, ni sluteći da će podno Hollywooda provesti puna dva desetljeća košarkaškog života. Osvojio je tri NCAA titule te nizao pobjede i rekorde jedan za drugim. Nikad do tada niti ikad od tada sveučilišna košarka nije bila tako jednosmjerna i monotona, kako na momčadskom, tako i na individualnom polju. Jer, Alcindor je „razbijao“ sve koji su se nalazili s druge strane parketa. Proglašen je tri puta najboljim „sveučilištarcem“, dok su njegovi UCLA Bruinsi već davno umirovili njegovu 33-icu i objesili ju na strop Pauley Pavilliona.

Nakon izrazito uspješne sveučilišne karijere pod trenerskom palicom Johna Woodena, Alcindor je mogao biti lansiran u svijet košarkaških profesionalaca. Perspektivni mladi centar, koji osim visine ima eleganciju i toliko izgrađen šut da mnogi analitičari ni dan danas ne mogu doći k sebi. Milwaukee Bucksi nisu imali pravo na kiks na Draftu te su izabrali Alcindora. Kao što je to bilo i za očekivati, nisu pogriješili u tome.

Alcindor je toliko godina gradio svoj kredibilitet, da bi ga javnost što ranije prepoznala. Mnogi su mu predviđali sjajnu karijeru, no vrlo vjerojatno ju nitko nije zamišljao u Bucksima. Iako je s Oscarom Robertsonom činio izvrstan tandem, bilo je samo pitanje vremena kada će Alcindor promijeniti sredinu. U međuvremenu Alcindor mijenja ime i postaje Kareem Abdul Jabbar, no ipak ostaje šest sezona u Bucksima.

Već u trećoj sezoni Jabbar pokazuje kolika je košarkaška veličina. S nekolicinom senzacionalnih predstava te sezone Jabbar 1971. godine s Bucksima osvaja NBA ligu. Bulletsi u finalu su bili prelagana prepreka za „istinskog šutera“ visokog 218 centimetara. Tada je njegov sky hook postao brandom.

Jabbar je osim te trofejne sezone osvojio još dvije nagrade za najkorisnijeg igrača sezone u dresu Bucksa, iako u konačnici nije ugledao novi prsten.

Koliko je Jabbar bio težak za čuvati potvrdio je jedan od najboljih košarkaša svih vremena i čovjek koji je predvodio listu strijelaca do Jabbarove pojave u ligi, Wilt Chamberlain. Chamberlain, koji definitivno ima izraženije fizičke predispozicije za centra od Jabbara, no elegancija i ležernost kojom je Jabbar izlazio na kraj s nadmoćnijim i snažnijim čuvarima bila je nevjerojatna, a to je primijetio na svojoj koži i veliki Wilt. Jednu od ponajboljih utakmica u dresu Bucksa Jabbar je odigrao u siječnju 1972. kada je gotovo sam s 39 poena preko Wilta srušio veliki niz Lakersa. Bucksi nisu stigli do naslova preko Westa i Wilta, ali je ta utakmica bila samo odskočna daska za ono što je Jabbara čekalo u daljnjoj fazi karijere. I, gle čuda, za nekoliko sezona je obukao dres Lakersa i pobrinuo se da još jedna njegova 33-ica bude uzdignuta na strop dvorane u kojoj je gotovo 15 godina davao sve što je bilo u njegovoj moći.

It's Showtime!

Ove godine na Sportnetu ste već imali priliku pročitati kratak osvrt na „Showtime Lakerse“, momčad koja je harala 80-ih godina prošloga stoljeća. Tada već iskusni centar Jabbar s jednom osjetnom promjenom (naočale) u kombinaciji s Earvinom „Magicom“ Johnsonom i Jamesom Worthyjem činio je trio kakav dugo nije hodao američkim košarkaškim tlom.

Igrali su atraktivnu košarku te nije bio rijedak slučaj, da u svakoj dvorani diljem zemlje pokupe ovacije publike zbog akcije koju su netom prije toga izveli. Magic Johnson je zaista igrao u skladu s imenom, dok je Jabbar pod obručom bio gotovo nepogrešiv. Gotovo svaku loptu koju bi dobio pod koš bi pospremio u isti, nebitno jesu li iza njega dvojica ili trojica čuvara, ili cijela momčad. Njegov sky hook bio je razvijen do granica savršenstva.

U LA je Jabbar stigao 1975. godine zajedno s Waltom Wesleyom, dok su u suprotnom smjeru otišli Elmore Smith, Brian Winters, Dave Meyers i Junior Bridgeman. Do prve titule podno Hollywooda morao je pričekati još pet godina, no MVP-om sezone je postao u prve dvije godine u Los Angelesu. Podvig kojemu su u Kaliforniji pljeskali godinama. A posebno kada je toj tituli dodao i ono što su građani Los Angelesa posebno priželjkivali.

I tada se dogodila ta sezona 1979./1980. Magični Magic i standardni Jabbar. Nakon izrazito uvjerljive regularne sezone u doigravanju su redom padali Sunsi i SuperSonicsi pa u velikom finalu i 76ersi trenera Billyja Cunninghama sa 4:2 u seriji. Johnson je proglašen MVP-om finala, dok je Jabbar po četvrti put u karijeri proglašen MVP-om sezone.

Naredne sezone Lakersi podbacuju te ispadaju u prvom krugu doigravanja od Houston Rocketsa predvođenih tada veličanstvenim Mosesom Maloneom. Rocketsi su stigli do samog finala, gdje ih je „ohladio“ Larry Bird. Međutim, odmah sezonu potom Johnson i Jabbar s novim trenerom Patom Rileyem vraćaju stvari na svoje mjesto. Ponovno su žrtve u finalu bili Sixersi.

Otkako je Riley preuzeo kormilo Lakersa, stvari su krenule na bolje, proradila je konačno ta kemija među igračima te se od tada tek počela igrati „showtime“ košarka u Los Angelesu. Na Draftu 1983. Lakersi biraju Jamesa Worthyja te su u potpunosti pogodili s izborom. Naime, Worthy se savršeno uklopio u stroj Johnsona i Jabbara te iako je bio „treća violina“ kluba, igrao je odlično, momčadski odlično.

Lakersi su osvojili prvo mjesto Zapada nakon 82 utakmice, dospjeli do finala lige, ali su tamo dobili „metlu“. Moses Malone i Julius Erving igrali su „atomsku košarku“ u Sixersima, koja pak na svu sreću Lakersa nije potrajala dugo. Lakersi su i iduće sezone (1983-84) igrali finale, no ponovno su zaustavljeni. Novi „krivci“ za finalni neuspjeh Lakersa bili su Boston Celticsi na krilima Larryja Birda.

Upravo u travnju te 1984. godine Jabbar prestiže Wilta Chamberlaina na vječnoj listi strijelaca. Jednim u nizu svojih karakterističnih sky hook-ova postigao je svoj 22. poen u Sait Lake Cityju protiv Utah Jazza te izazvao oduševljenje cijele dvorane. Nakon tog koša „zastalo je vrijeme“. Zuastavljena je utakmica kako bi Jabbar zajedno sa suigračima, klupom i stručnim stožerom, ali i sa svima u dvorani proslavio svoj veličanstveni pothvat. U narednom periodu je samo dorađivao taj rekord te se pobrinuo da barem još par desetljeća on ostane netaknut.

Naredne godine je Michael Jordan igrao rookie sezonu, Larry Bird ponovno briljirao u dresu „Kelta“, ponovno ih vodio do samog finala, ali tamo preko Kareema Abdula Jabbara jednostavno nije bilo šanse. Jabbar je bio istinski lider osvajača prstena 1985.

Bird vodi Celticse do novog naslova 1986., a nakon toga Johnson i Worthy uz tada 40-godišnjeg Jabbara osvajaju dvije titule u nizu i pokazuju tko je uistinu vladao NBA košarkom 80-ih. Larry Bird je bio sjajan i polivalentan igrač te bi u slučaju barem jednog prvoklasnog suigrača činio ono što su upravo Lakersi činili svih tih godina, „meli“ gotovo sve što bi im se nalazilo na putu.

Kraj u Lakersima, daljnji život i rad

Lakersi su sve tri posljednje Jabbarove sezone realizirali na pravi način, plasiravši se u veliko finale. Već ste pročitali da su prva dva otišli na žuto-ljubičastu stranu Los Angelesa, dok je treće pak pripalo Detroit Pistonsima. Te 1989. je Jabbar igrao svoju dvadesetu NBA sezonu te „konačno“ najavio povlačenje iz lige.

Na svakoj utakmici svog „Retirement Toura“ zaradio je pljesak cijele dvorane, ma gdje god to bilo. Strijelac 38.387 poena, koji je k tome dodao još i 17.440 skokova, 3.189 blokada te 15.837 pogođenih šuteva i 57.446 minuta provedenih na NBA parketima. Osim što je prvi na listi strijelaca, također predvodi listu s najboljim postotkom šuta i najviše odigranih minuta u povijesti.

U svoje vrijeme je bio jedini igrač koji je igrao 20 sezona u NBA ligi te je također bio broj jedan u ligi kada je u pitanju broj odigranih utakmica u NBA-u. No, uskoro mu se pridružio Robert Parish.

Jabbar je istinski obilježio perioda svog košarkaškog stvaralaštva. Bio je pravi div pod protivničkim košem, ali ne košarkaški div kakav je bio uobičajen u to doba, a posebice ne onakav kakav je uobičajen u današnjoj verziji lige. Bio je centar s itetako izrađenom šutom, šutom koji je u godinama koje su slijedila zaradio status košarkaškog brenda, šut kojeg su kopirali mnogi i šut koji je znao pravilno rabiti samo on.

Osim što se pokazao kao fantastičan igrač, van terena se pokazuje kao izvrstan čovjek. Opčinjen je glazbom, filmom, književnošću i borilačkim sportovima. Voli jazz, glumio je u nekolicini holivudskih uradaka, napisao par knjiga. Obradio je problem o(p)stanka Afroamerikanaca u SAD-u te sve one probleme koji su se provlačili kroz povijest. Također je trenirao Jeet Kune Do te je često bio viđen u društvu Brucea Leeja.

Poznat je i priznat u svemu čime se bavio, radio je također kao TV reporter te ga i danas nerijetko viđamo po američkim TV kućama. Nikad se nije zamarao individualnim rekordima, dok je njegov momčadski ulog svakog trenutka njegove karijere bio nedvojben te na jednom izuzetnom visokom nivou.

Kako bi nabrojali njegove individualne učinke, rekorde i nagrade, bio bi nam potreban još jedan članak veličine ovoga, no iz gomile uspjeha izdvojimo šest već spomenutih titula prvaka, isto toliko MVP nagrada, dvije nagrade za MVP-a finala, 19 nastupa na All Staru, deset uvrštavanja u prvu petorku lige, pet uvrštavanja u najbolju obrambenu petorku lige, bio je dva puta najbolji strijelac sezone, četiri puta najbolji bloker sezone, najbolji skakač 1976., najbolji strijelac u povijesti Bucksa i u povijesti cijele NBA lige, igrač kojemu je broj 33 umirovljen i u sveučilišnoj momčadi te u momčadima Bucksa i Lakersa. Naravno, uz sve to uvršten je u Hall of Fame u Springfieldu te proglašen jednim od 50 najboljih igrača u povijesti košarke.

Jabbar se u svijetu NBA isticao i po tome što je na utakmicama igrao s naočalima. Nije ih nosio iz oftamoloških razloga, već zbog toga što je nerijetko primao neugodne udarce u glavu tijekom igre u napadu. Nije htio riskirati te se odlučio za ono što Amerikanci „oduvijek“ zovu „googles“.

I za kraj ono po čemu je bio i ostao poznat. Ono što ga je proslavilo i vodilo svih individualnih i momčadskih uspjeha. Njegov sky hook.

Potez koji u njegovoj izvedbi izgleda vrlo jednostavno

Hook shot je gotovo 80 godina stara košarkaška tehnika, koju upotrebljavaju većinom igrači na centarskim pozicijama, ali ju nerijetko možemo uočiti i kod igrača na vanjskim pozicijama. „Legenda“ kaže da je prvi hook shot izveden 1937. godine, a premijerni izvođač te tehnike bio je Litavac Pranas Talzunas.

Nije bilo potrebno mnogo vremena da jedan igrač doradi tu tehniku, u tolikoj mjeri da ona dobije poseban naziv upravo po njemu. Prvi je to napravio George Mikan. Upravo po uzoru na njega i njegove kretnje pod košem je Kareem Abdul Jabbar „isklesao“ svoj sky hook.

Radi se o potezu koji zaustavlja dah. O potezu koji je oduševljavao košarkaško gledateljstvo punih 20 godina, u svim krajevima zemlje gdje se igrala profesionalna košarka. O potezu koju oduševljava i danas, kada ga pogledamo putem tehnologija koje su nam dostupne.

Protiv njega bili su nemoćni svi centri toga vremena, od Darryla Dawkinsa do Wilta Chamberlaina. Eddie Doucette je jednom prilikom rekao: „Taj hook bio je toliko visok da sam imao osjećaj da je sam pao s neba.“

Vrlo vjerojatno nije bio jedini s takvim dojmom te je u skladu s tim Jabbarov šut i dobio prikladno ime. No, način izvedbe je tako jednostavan da gledatelj ima dojam da ga može imitirati i izvesti svaki put. Međutim, onaj tko tako misli je u velikoj zabludi. Jabbar je taj šut izvodio na granici savršenstva. Naučio ga je s deset godina te nakon toga s njime zbunjivao protivnike od mladića na ulici, srednjoškolaca, studenata, a naposljetku i onih najboljih u svijetu NBA.

Tijekom godina u Los Angelesu podučavao je i Magica Johnsona, koji je često prakticirao Jabbarov šut. Ali to nije činio samo Magic, već i brojni drugi košarkaši, prvenstveno centri toga vremena, ali i generacija potom, pa čak i u današnje vrijeme.

Kada vam prvi čovjek lige David Stern kaže da je to “najbolji potez koji je vidio u svom životu“ znajte da vrijedite. I to je Jabbar definitivno znao.

Njegovi dresovi su s pravom obješeni u svakoj dvorani u kojoj je radio i djelovao. Koliko je bio dobar i popularan ne bi bilo čudo da njegova 33-ica visi u središtima klubova gdje je dolazio samo kao gost.

Ukoliko se nekada nađete u situaciji da vas izjeda dosada te da ju želite „ubiti“ košarkom, pogledajte što je sve Kareem Abdul Jabbar radio tijekom svog života i karijere i nakon što to učinite s pravom zavičite slogan NBA lige: “I love this game!“