Perzijski prinčevi kao vječni autsajderi, ali i tvrd orah

Na spomen Irana vjerojatno će vam na pamet prvo pasti nafta ili politički sukobi oko kemijskog oružja. I doista, ova bliskoistočna država četvrti je najveći proizvođač crnog zlata na svijetu, no nogomet tamo ima svoju tradiciju još od 1898.

Da nisu nogometno egzotični, Iranci su pokazali već u svojim drugim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1978., kada su u Argentinu otputovali kao jedini predstavnik Azije od 16 sudionika. Već na toj smotri otkinuli su dva boda selekciji Škotske, a 20 godina poslije u Francuskoj došli i do prve pobjede protiv ljutog političkog rivala, Sjedinjenih Država.

Današnji sastav Irana uglavnom je preslika onog s posljednjeg Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. gdje ga je vodio hrvatski stručnjak Branko Ivanković: većina igrača iz domaće lige uz nekoliko imena s europskim, inozemnim iskustvom.

Između vratnica tako stoji Daniel Davari iz donedavnog bundesligaša Braunschweiga, u veznom redu ističu se Masoud Shojaei iz Las Palmasa, Fulhamov Ashkan Dejagah te Alireza Jahanbakhsh iz nizozemskog NEC-a. Glavna napadačka igla novi je igrač Charltona, Reza Ghoochannejhad koji je u 11 nastupa za reprezentaciju zabio čak devet golova.

Foto: EPA

Na izborničkoj poziciji Iranski nogometni savez primijenio je dobro poznat recept: stranac s puno međunarodnog iskustva koji može odvesti zemlju na Svjetsko prvenstvo. Taj je zadatak povjeren 61-godišnjem Portugalcu Carlosu Queirozu, nekadašnjem pomoćniku Sir Alexa Fergusona i treneru Real Madrida, ali i izborniku Portugala u dva navrata (posljednji u ciklusu kvalifikacija za SP 2010. i na samom natjecanju).

Queiroz je donio nekoliko osvježenja u iransku reprezentaciju. Odlučio je pozvati nekolicinu nogometaša koji kruh zarađuju u Europi, što se pokazalo kao komparativna prednost pred ostalim azijskim vrstama u borbi za plasman među 32 najbolja na svijetu. Gaji napadački nogomet u sustavu 4-3-3, no za dvoboje s Nigerijom, Argentinom i Bosnom i Hercegovinom u zahtjevnoj skupini F vjerojatno će ga prilagoditi u nešto defenzivniju varijantu.

Put do Brazila

Kompliciran i trnovit put za azijske predstavnike do Brazila Iranci su započeli u drugoj rundi kvalifikacija gdje su u dvije utakmice na ispadanje morali biti bolji od Maldiva, što su lakoćom i napravili svladavši ih ukupnim rezultatom 5:0.

Treća runda bila je nešto veći izazov za Queirozove izabranike jer su u skupini s Katarom, Bahreinom i Indonezijom ostvarili tri remija uz tri pobjede te s prvog mjesta otišli u glavnu, četvrtu rundu i na megdan Južnoj Koreji, Uzbekistanu, Kataru i Libanonu. Samo su dva mjesta izravno vodila u Brazil, a treće u razigravanje za dodatne kvalifikacije.

Perzijske zvijezde otvorile su turnir dramatičnom pobjedom nad Uzbekistanom u gostima (0:1), no uslijedili su remi na domaćem terenu protiv Katara (0:0), poraz u Libanonu (1:0), još jedna minimalna pobjeda nad Južnom Korejom kod kuće odnosno poraz od Uzbekistana i upalilo se svjetlo za uzbunu. Iran je trebao tri pobjede iz posljednje tri utakmice da bi otputovao na mundijal.

Ključnom figurom u završnici kvalifikacija pokazao se Reza Ghoochannejhad, 26-godišnji napadač s europskim iskustvom koji je prvo srušio Katar (0:1), potom zabio u osvetničkoj pobjedi nad Libanonom u Teheranu (4:0) te priču zaključio u južnokorejskom Ulsanu pogotkom u 60. minuti za četvrtu minimalnu pobjedu u osam utakmica i veliko slavlje iranske klupe.

Prva zvijezda

Istinski nasljednik legendarnog Alija Daeija, čovjeka s najviše nastupa (čak 164) i pogodaka (109) za iransku reprezentaciju sadašnji je kapetan, veznjak Al-Kuwaita Javad Nekounam.

Iako mu primarna zadaća nije postizanje pogodaka, ovaj 33-godišnjak vuče konce sredine terena Irana, asistira, a u dosadašnjih 136 nastupa prikupio je i 37 pogodaka. Za nacionalnu vrstu nastupa od 2000. godine i iza sebe ima Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj.

Karijeru je započeo u prvoligašu Pasu iz Teherana, gdje je u sedam sezona prikupio 179 ligaških nastupa i zabio 45 golova. Sreću je nakon toga potražio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima igrajući za Al-Wahdu i Al Sharjah, a nakon SP-a 2006. nije mogao odbiti interes Osasune i radi transfer karijere.

Tijekom šest sezona u Pamploni Nekounam se afirmirao kao standardni prvotimac kluba u Primeri, a u četvrtom desetljeću života vratio se u domovinu nastupajući dvije sezone za Esteghlal prije nego što je ove godine odlučio pojačati redove Al-Kuwaita u Kuvajtu.

Očekivanja

Iako nikad nisu ostvarili više od tri boda na SP-u u dosadašnja tri nastupa, Iranci se ne mogu označiti kao protivnik protiv kojega se bodovi mogu unaprijed upisati. Glavna opasnost iz redova Perzijskih prinčeva upravo je iskusni izbornik Queiroz koji neće dopustiti laku predaju svojih igrača.

Ako u prvom susretu protiv Nigerije u Curitibi ne izgube, Iranci bi mogli zakomplicirati situaciju u skupini. Susret protiv Argentine na rasprodanom stadionu u Belo Horizonteu ionako će biti samo nagrada za dosadašnji rad cijeloj momčadi i prilika da ih cijeli svijet vidi na djelu.