Balkanizirani Švicarci love drugi krug Brazila

Izraz „neutralan kao Švicarska“ objašnjava način kako se ta zemlja odnosi prema ostatku Europe i svijeta. Zemlja koja je strogo uređena, s vrlo visokim životnim standardom i bruto društvenim proizvodom po stanovniku, zemlja koja ustraje u bježanju od europskih i svjetskih organizacija, ali i zemlja u kojoj se nalazi najviše sjedišta različitih sportskih i svih ostalih međunarodnih federacija. Švicarska je zemlja koja želi dokazati da može opstati sama i bez ikakve pomoći. Osim u nogometnom smislu. No, o tome nešto kasnije.

Švicarci su propustili prvo izdanje „Mundiala“ u Urugvaja, ali su zato sudjelovali na naredna četiri turnira. U Italiji 1934. su igrali četvrtfinale, nakon što su na San Siru svladali Nizozemce s 3:2. Ipak, snove o polufinalu im je s identičnim ishodom pokvarila Čehoslovačka pobjedničkim pogotkom Oldricha Nejedlyja. Četiri godine kasnije u prvom krugu su igrali protiv Njemačke te na Parku Prinčeva u Parizu neriješili 1:1. Tadašnji nogomet nije poznavao produžetke pa se igrala ponovljena utakmica. Nijemci su nakon 22 minute vodili s 2:0, ali Švicarska do kraja utakmice postiže četiri pogotka i prolazi do drugog uzastopnog svjetskog četvrtfinala. Mađari, koji su tada igrali „atomski“ nogomet, bili su bolja momčad te s 2:0 ispratili Švicarce s turnira.

Drugi svjetski rat imao je svojih posljedica i u svijetu sporta, tako da je Svjetsko prvenstvo moralo čekati period od 12 godina da bi se moglo nastaviti. Brazil je bio domaćin četvrtog izdanja Prvenstva svijeta, ali ipak nisu uspjeli razveseliti svoju publiku naslovom prvaka. Švicarci su igrali skupinu upravo s Brazilcima te s Jugoslavijom i Meksikom te završili s tri boda (pobjeda je tada vrijedila dva boda) i bez plasmana u drugi krug. Prvu utakmicu igrali su u Belo Horizonteu protiv reprezentacije Jugoslavije, koju su izgubili s 3:0. Potom su pred prepunim stadionom u Sao Paolu remizirali s Brazilom, da bi u Porto Alegreu svladali Meksiko s 2:1. Ipak, to nije bilo dovoljno za plasman u završnu rundu.

Nakon solidnih predstava na tri uzastopna prvenstva, Švicarci su 1954. godine imali čast da sami ugoste najbolje nogometne reprezentacije na svijetu. Igrali su u skupini s Engleskom, Italijom i Belgijom. Zabilježili su pobjedu nad Talijanima i poraz od Engleza te su za prolaz u četvrtfinale morali igrati novi susret protiv Italije, kojeg su ponovno dobili, ovog puta s 3:1. U četvrtfinalu je momčad tadašnjeg izbornika Karla Rappana igrala fantastičnu utakmicu protiv Austrije sa čak 12 postignutih pogodaka. Švicarcima nisu pomogli ni hat-trick Josepha Hügija te dva pogotka Roberta Ballamana. U konačnici je navedeno prvenstvo osvojila Njemačka, koja je u velikom finalu, poznatijem kao „čudo iz Berna“ svladala Mađarsku nakon što je „laka konjica“ već nakon devet minuta imala dva pogotka prednosti.

Nakon propuštenog prvenstva u Švedskoj, Švicarci su nastupili 1962. u Čileu upisavši tri poraza, od Zapadne Njemačke, Italije te od domaćina prvenstva. Nisu prošli ništa bolje ni u Engleskoj četiri godine potom. Primili su „petardu“ od Nijemaca, ali su pretrpjeli i poraze od Argentine i Španjolske. Nakon prvenstva u Engleskoj, Švicarska nije nastupila na šest uzastopnih prvenstva, sve do prekida tog prokletstva u SAD-u 1994. Apsolvirali su skupinu s SAD-om, Rumunjskom i Kolumbijom, da bi u osmini finali ipak pali pred reprezentacijom Španjolske. Nakon što su ponovno osjetili slast igranja Svjetskih prvenstva, uslijedio je novi post od „Mundijala“ te povratak 2006. na prvenstvu održanom u Njemačkoj.

Švicarci su prvenstvo otvorili remijem bez pogodaka protiv budućih viceprvaka Francuza, potom su s po 2:0 svladali Togo i Južnu Koreju te kao prvoplasirani prošli u osminu finala. Tamo su igrali jednu poprilično dosadnu i nezanimljivu utakmicu protiv Ukrajine, koja se odlučivala nakon lutrije jedanaesteraca. Ni Streller, ni Barnetta ni Cabanas nisu pogodili ukrajinska vrata te je tako Ukrajina prošla među osam najboljih te se sučelila s Talijanima, koji su na kraju krajeva i osvojili titulu prvaka svijeta.

Posljednje prvenstvo održano u Južnoafričkoj Republici bilo je više nego zanimljivo, barem što se tiče Švicaraca. Naime, Švicarci su furiozno otvorili prvenstvo. Prilog „furiozno“ dodatno objašnjava činjenica da su svladali španjolsku „Furiju“ s 1:0. No, potom su upisali poraz od Čileanaca te remi s Hondurasom, koji ih je poslao kući. Švicarci su time i jedini koji su svladali momčad Vicentea del Bosquea, budući da su se Španjolci u JAR-u popeli na nogometni krov svijeta.

Što se tiče švicarskog angažmana na Europskim prvenstvima, sudjelovali su tri puta, a zajedno s Austrijom bili su i domaćini Eura prije šest godina, koji je također otišao u ruke Španjolaca.

Put do Brazila

Trenutno osma reprezentacija svijeta po FIFA-inom renkingu igrala je kvalifikacijsku skupinu E za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Tamo su se sučelili protiv Islanda, Slovenije, Norveške, Albanije i Cipra.

Završili su ciklus sa sedam pobjeda i tri remija te u konačnici, sedam bodova prednosti nad drugoplasiranim Islandom, koji je u baražu ispao reprezentacije Hrvatske, tek preuzete od izbornika Nike Kovača. Otvorili su kvalifikacije dvama pobjedama od 2:0 – nad Slovenijom i Albanijom, da bi potom remizirali s Norvežanima. Nakon toga stiglu su do pobjede na Islandu, a nakon toga remizirali na Cipru. U narednoj utakmici, odigranoj u Ženevi, svladali su Ciprane s 1:0.

Nakon sjajne nogometne predstave i osam pogodaka (4:4) protiv Islanda, Švicarci golovima Schära slavili u Norveškoj. U Albaniji su također slavili, ovog puta s 2:1, dok su ciklus kvalifikacija okončali minimalnom domaćom pobjedom nad Slovencima pogotkom Granita Xhake.

Švicarci se u kvalifikacijama nisu istakli nekom preofenzivnom igrom. Takvo što izbornik Hitzfeld nije ni tražio, a to se ponajbolje vidi u tome da je Schär bio najbolji strijelac Švicaraca u skupini s tri postignuta pogotka. Ottmar Hitzfeld, poznat po trofejnim godinama u Bayernu iz Münchena, se oduvijek zalaže na momčadskoj igri, a ne na isticanju pojedinaca.

Po tom temelju će igrati i u Brazilu, gdje će se suprotstaviti Ekvadoru i Francuskoj, reprezentacijama koje su jače od protivnika koje je Švicarska imala u kvalifikacijskoj skupini, dok će utakmica s imperativom pobjede biti ona protiv Hondurasa.

Inler, Shaqiri ili možda netko treći?

Potpuno je nezahvalno u reprezentaciji kao što je ova švicarska izdvajati pojedinca i imenovati ga prvom zvijezdom momčadi. Švicarska nogometna reprezentacija je upravo karakteristična po tome što ne posjeduje takvog igrača, koji će se za klasu ili dvije izdvojiti od ostatka. Izdvajanje jednog bi ujedno značilo veliko negodovanje čitateljstva i nametanje nekih drugih opcija.

Gökhan Inler i Xherdan Shaqiri su dvojica nogometaša oko kojih će se vrtjeti igra Švicaraca u Brazilu. 30-godišnji Inler je već navikao na takav tretman u Napoliju, dok Shaqiri s vremena na vrijeme upiše poneku minutu u iznimno kvalitetnom nogometnom stroju Pepa Guardiole u Bayernu. U reprezentaciji je njihova igra dominantna te će njihova raspoloženost biti faktor broj jedan kada govorimo o daljnjem plasmanu Švicarske na prvenstvu.

No, ne ovisi momčad Ottmara Hitzfelda samo o navedenom dvojcu. Njemački stručnjak ima još nekolicinu kvalitetnih igrača, što u fazi obrane što u veznoj liniji, dok u napadu ima Gavranovića, Seferovića i novopečenog napadača Bayera iz Leverkusena Josipa Drmića.

Vratari Benaglio i Sommer, braniči Senderos, Lichtsteiner, Djorou, Schär, veznjaci Džemaili, Behrami, Xhaka, Barnetta, navedeni napadači. Nikada ne znate tko vas sve može iznenaditi. Možda upravo netko od ovih imena bude prvi igrač Švicaraca u lipnju te potvrditi nezahvalnost izdvajanja nekoga u jednoj sasvim podjednakoj i ravnopravnoj momčadi, momčadi koja očito svoj državni status želi preslikati i na onu nogometnu situaciju.

Po imenima švicarskih reprezentativaca lagano ćete uočiti jako malen broj onih „autohtonih“ Švicaraca. Tako vezni red Švicarske krase Shaqiri, Xhaka, Džemaili, Behrami, koji su redom albanskog, odnosno kosovskog podrijetla. Josip Drmić je kao što znamo, podrijetlom Hrvat, Haris Seferović potječe iz Sanskog Mosta, a Mario Gavranović iz Gradačca. Kosovska veza i hrvatsko-bosanskohercegovački napad protiv ostatka svijeta.

Izbornik

Veliki Ottmar Hitzfeld sjedi na klupi švicarske reprezentacije već šest godina i već je sigurno da će nakon predstojećeg prvenstva odstupiti s te dužnosti, dok će novim kormilarom momčadi postati Vladimir Petković. Hitzfeld je trenerska veličina, jedan od onih koji zahtijeva momčadski rad, i trener koji se bazira na vojnom sustavu upravljanja nogometnom reprezentacijom. Bez reda, rada i discipline njegova taktika i igra njegove momčadi ne bi imala smisla.

Sedam titula u Bundesligi, tri njemačka kupa, dvije Lige prvaka i još mnogo toga. No, u reprezentativnim okvirima se još nekom značajnijem podvigu. „Kalio“ je svoju Švicarsku na prvenstvu na jugu Afrike, no ni pobjeda protiv konačnih prvaka svijeta nije rezultirala plasmanom u drugi krug i sučeljavanje s ovogodišnjim domaćinima – Brazilom.

Protiv Brazila imaju pobjedu iz ne tako davnog prijateljskog susreta pa sukaldno tome protiv Ekvadora i Hondurasa ne bi trebalo biti problema. No, to je Svjetsko prvenstvo, u kojemu tih 90 minuta nogometa mogu u potpunosti odstupati od onoga uvježbanog na treningu, ono što se priprema i stvara mjesecima.

Izbornik naravno, želi u što boljem svijetlu napustiti savez. Želi proći prvi dio natjecanja i okušati se u društvu 16 najboljih na svijetu. A što će biti onda – samo Bog zna.

Očekivanja i realnost

Gledajući stvari u realnim okvirima Švicarska bi bez većih poteškoća trebala biti sudionik osmine finala u Brazilu. Ali ono što vidimo na papiru ne mora biti identično prenešeno tih 90 minuta na travnjaku. Papir nikada nije igrao nogomet, pa tako sasvim sigurno neće niti u Brazilu.

S obzirom na kvalitetu i na ono što možemo intuitivno pretpostaviti, Švicarci će se za svoje mjesto među 16 najboljih na svijetu izravno boriti s Ekvadorcima. Naravno, Hitzfeldova momčad nije bez šansi ni protiv Francuza te se i u toj utakmici realno može očekivati svojevrsno iznenađenje.

Honduras bi također mogao biti ključan. Više iz razloga, što se tu očekuje lagana pobjeda Švicaraca te su se mjesecima unaprijed tu već zapisivala švicarska tri boda. No, znamo kako je bilo na susretu ovih dvaju momčadi prije četiri godine u JAR-u, na prvenstvu gdje su Švicarci svladali buduće svjetske prvake, a „prosuli“ bodove protiv Hondurasa.

Osmina finala iz Njemačke je najbolji švicarski rezultat na Mundialima. Je li Brazil i lipanj 2014. mjesto i vrijeme nove švicarske nogometne renesanse? Skupina će nam otkriti dosta toga.