Kada bi se Svjetsko prvenstvo igralo u Quitu, Ekvador bi bio favorit

Reprezentacija Ekvadora poznata je kao jedan od najnegostoljubivijih domaćina. Igrati u Quitu iznimno je teško, Estadio Olímpico Atahualpa nalazi se na gotovo 2.800 metara nadmorske visine i rijetke reprezentacije ovdje su imale uspjeha. Ekvador je to znao iskoristiti i uspio se po treći put plasirati na Svjetsko prvenstvo.

Takve uvjete koristili su odlično, kada su protivnici padali zbog nenaviknutosti na ovakve uvjete, Ekvadorci su se budili i postizali pogotke.

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo prvi put su se pojavili tek 1962. godine. Dobili su pozivnicu za nastup na Svjetskom prvenstvu 1930., međutim zahvalilili su se kao i na pozivnicama za kvalifikacije sve do 1962. Tada su u dvomeču protiv Argentine uvjerljivo poraženi te su ostali bez plasmana.

Povijest se konstantno ponavljala, Ekvador nikako nije mogao kroz kvalifikacije izboriti najveću smotru, sve do kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Koreji i Japanu kada je bio sjajan drugi u južnoameričkoj skupini. Sjećamo se tog Ekvadora jako dobro, ždrijeb ga je smjestio u skupinu s Hrvatskom, Italijom i Meksikom gdje je na kraju završio posljednji, ali Hrvatskoj je zagorčao život.

Nakon velike pobjede protiv Italije, Hrvatska je trebala svladati Ekvadorce koji su već otpali zahvaljujući porazima protiv Italije i Meksika, međutim u slaboj izvedbi hrvatske reprezentacije Ekvador je slavio 1:0 i upisao svoju prvu pobjedu na svjetskim prvenstvima u povijesti. Prvi igrač koji je postigao pogodak za Ekvador na SP-ima je tadašnji napadač Southamptona i tada prva zvijezda momčadi Agustin Delgado, a onaj koji je donio pobjedu u susretu protiv Hrvatske bio je Edison Mendez, tada igrač Deportiva iz Quita.

Na tom SP-u Ekvadorci su se predstavili svijetu. Hernan Dario Gomez vodio je u Koreju i Japan čak 20 igrača iz domaće lige i svega trojicu koji su nastupali van Ekvadora. Bili su to već spomenuti Delgado te Ulises de la Cruz iz Hiberniana i Alex Aguinaga iz Necaxe. Bio je tu i Ivan Kaviedes koji je inače bio član Celte, ali je u to vrijeme boravio na posudbi u ekvadorskoj Barceloni.

Počeli su Ekvadorci polako dolaziti i u Europu, ali iz te generaciji rijetki su imali uspjeha. Niti spomenuti Delgado nije se baš proslavio u Engleskoj, tek su De la Cruz i Mendez ostvarili nešto više. Tako je bilo sve do pojave nove generacije predvođene Antonijom Valencijom. Tako danas Ekvadoraca ima po cijelom svijetu, od Manchester Uniteda preko brojnih meksičkih klubova pa sve do još uvijek najzastupljenijeg Ekvadora. I danas u reprezentaciji ima najviše igrača iz domaće lige pa tako osmorica nastupaju u Ekvadoru dok jedan manje igra u Meksiku.

Između prvog plasmana na SP 2002. godine i aktualnog trećeg, Ekvador je igrao i na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj gdje je ostvario povijesni plasman u drugi krug. U skupini je svladao Poljsku s 2:0 golovima Tenorija i Delgada te Kostariku s 3:0 pogocima istog dvojca i Kaviedesa. U posljednjem susretu u skupini Njemačka je bila bolja s 3:0 te su Ekvadorci kao drugoplasirani išli na Englesku. Nisu Englezi imali lagan posao, slavili su tek 1:0 golom Davida Beckhama iz slobodnog udarca.

Put do Brazila

Ekvador je kvalifikacijski dio odradio kako se nadao. Na svom stadionu bio je nepobjediv, upisao je sedam pobjeda i samo jedan remi te je 22 od 25 bodova osvojio u Quitu. Sasvim dovoljno za prolaz. Na Svjetskom prvenstvu vjerojatno bi bio i da nije ta tri boda uzeo jer bi kao petoplasirani išao u dodatne kvalifikacije sa skromnim Jordanom.

Na svom travnjaku pobjeđivao je Boliviju, Čile, Kolumbiju, Paragvaj, Peru, Venezuelu i Urugvaj, a jedino je Argentina odnijela bod. Sergio Aguero donio je prednost Argentini već u četvrtoj minuti da bi u 17. Segundo Castillo poravnao na 1:1. U završnici susreta Argentinci su ostali bez isključenog Javiera Mascherana, ali Ekvador nije uspio doći do drugog gola i sa stopostotnim učinkom na svom travnjaku zaključiti kvalifikacije.

Ipak, ključna utakmica za prolaz odigrana je u 17. kolu u kojem je Ekvador ugostio reprezentaciju Urugvaja. Pobjeda je Ekvadoru osiguravala prolaz bez obzira na rezultat posljednjeg kola, a na kraju je i ostvarena. Jefferson Montero, krilni igrač meksičke Morelije bio je strijelac za pobjedu već u 30. minuti čime je prednost Ekvadora nad petoplasiranim Urugvajem narasla na tri boda uz remi iz prve utakmice u Montevideu.

La Tri je mogao proslaviti novi plasman na SP. Treći u povijesti.

Ozbiljan kandidat za najboljeg Ekvadorca u povijesti

Priča Antonija Valencije jedna je od onih o putu s dna na vrh. Sedmero djece obitelji Valencia nije uživalo u idiličnom djetinjstvu, pomagali su roditeljima u preživljavanju i tada mladi Antonio s majkom je prodavao boce s pićem ispred stadiona u lokalnom Lago Agriju, a nakon utakmice s dvojicom braće je skupljao prazne boce i, kao što je u Hrvatskoj običaj, prodavao ih.

U slobodno vrijeme, naravno, igrao je nogomet, skaut ga je uočio na ulicama njegovog rodnog grada i uveo ga u nogometnu akademiju obližnjeg kluba. Sa 16 godina preselio je u snažni Nacional gdje je dvije godine kasnije debitirao.

Vrlo brzo počeli su ga pratiti španjolski i engleski klubovi, s 19 godina debitirao je za A reprezentaciju, bio strijelac u pobjedi protiv Paragvaja 5:2 i tu je krenuo njegov uzlet.

Villarreal, Recreativo, Wigan, karijera je postupno išla uzlaznom putanjom što se tiče igara, a vrhunac je doživio krajem lipnja 2009. godine kada ga je Alex Ferguson doveo iz Wigana u Manchester United za oko 16 milijuna funti. Valencia je stigao kao zamjena za Cristiana Ronalda, pred njega su stvaljena velika očekivanja i danas je daleko najzvučnije ekvadorsko ime.

Svaki pogodak za Chucha

Niti jedan poraz, niti jedno ispadanje, ništa nije potreslo ekvadorski nogomet kao vijest o preranoj smrti reprezentativnog napadača Christiana Beniteza. Dan nakon svojeg debija u dresu Al Jaisha, 29. srpnja 2013. godine, Chucho Benitez preminuo je nakon srčanog udara.

Od tada Ekvadorci igraju s posebnim motivom, igraju za Chucha. "Svaki pogodak koji postignemo na Svjetskom prvenstvu bit će pogodak za Beniteza. On bi sada bio s nama, on bi bio u Brazilu", izjavio je nedavno Valencia.

Iako Ekvadorci igraju čvrst i dobar nogomet, neće imati nimalo lagan posao u svojoj skupini. Honduras je reprezentacija s kojom mogu igrati i kojoj mogu uzeti bodove. Međutim, dvije europske reprezentacije mogle bi biti previsoka prepreka. Upitno je koliko će moći napraviti protiv Švicarske i Francuske. Ukoliko Europljani budu u pravom izdanju, Ekvador će vrlo teško vidjeti sljedeći krug natjecanja. Ipak, treba biti oprezan, ovo nije nimalo naivna reprezentacija predvođena Valencijom i Felipeom Caicedom.