Tomislav Pavličić: "Bilo mi je drago biti dio Cibalije, ali ona sada dobiva velikog navijača"

Gostujući nedavno na jednoj lokalnoj televiziji 30-godišnji Tomislav Pavličić rekao je kako si jednostavno više ne smije dopustiti višemjesečno igranje bez plaće, no kada se u javnosti pojavila informacija da će reći zbogom profesionalnoj karijeri, mnogi su ostali iznenađeni jer se to najmanje, ili gotovo uopće nije, očekivalo.

Donijeti ovakvu odluku, tvrdi Pavličić, bilo je vrlo teško. „Nije bilo niti malo lagano. Imam obitelj i to mi je iznad svega. Jednostavno moram misliti na budućnost. Ima tu svega, i financija, starih dugova, ali još veći problem predstavlja to što sam posljednja tri mjeseca igrao pod tabletama jer me užasno boli trbušni zid. Moram na operaciju, a za mučenje sa svim tim jednostavno nemam volje“.

Sa svojim sad već bivšim klubom razišao se u prijateljskom odnosu. Pavličić je u Cibaliji nogometno odrastao, a do prave prilike u seniorskoj konkurenciji došao je obilaznim putem, preko Virovitice, Graničara iz Županje te Suhopolja. „Ne zamjeram nikome ništa jer znam da je financijska situacija stvarno loša. Ipak, smatram kako su možda trebali riješiti dug prema meni, barem za 2011. godinu“, rekao je te dodao: „Što je, tu je. Ja bih se svejedno zahvalio predsjedniku Hodaku koji je bio korektan“.

Oproštaj od Cibalije ne znači i prestanak igranja nogometa jer preselit će tek petnaestak kilometara dalje, u Cernu, gdje će bez sumnje biti veliko pojačanje za klub iz Prve županijske lige VS županije koji nosi jednako ime kao i on sam – Tomislav. Drugih solucija, kaže, nije bilo. „S ljudima iz Cerne u kontaktu sam otprilike tri mjeseca i dogovorili smo se zaista brzo. Oni su prihvatili moje uvjete i dogovor je postignut. S drugim klubovima nisam niti imao kontakt“.

Vinkovčani, ali i mnogi drugi ljubitelji hrvatskog nogometa, pamte sjajne pogotke i predstave u nebeskoplavom dresu koji su ga odveli u Maribor. Bilo je to u sezoni 2009./2010. kada je Cibalia završila na trećem mjestu prvenstvene tablice. U Sloveniji ga je, nažalost, zaustavila ozljeda, a u Vinkovce se vratio u srpnju 2011. godine gdje je proveo posljednje tri sezone.

Kako i sam kaže, potrebno će biti neko vrijeme kako bi se naviknuo na sve što ga očekuje. „Upravo o tome razmišljam svaki dan. Profesionalac sam cijeli život, tako sam se i ponašao. Sjetim se često utakmica s Dinamom i Hajdukom u Vinkovcima gdje smo igrali pred prepunim tribinama. Hajduku sam zabio u 90. minuti, a cijeli stadion na nogama. E, to je nogomet i za to se živi“.

Sa svojom Cibalijom u vrlo kratkom periodu bio je u vrhu Prve, ali dotaknuo i Drugu ligu, što mu je bilo posebno teško. Cibalia je u kvalifikacijama propustila vratiti se među elitu. „Da, nažalost... Ta druga liga i neuspjeh u kvalifikacijama definitivno ostaju najveći ožiljak u mom srcu“, rekao je Tomislav Pavličić i nastavio: „Nedostajat će mi moja mala svlačionica, cimer Luka Muženjak, veliki prijatelj i igrač Mladen Bartolović. Nedostajat će putovanja, karantene, utakmice, naši Ultrasi... Zaista, neizmjerno mi je drago bilo biti dio Cibalije, ali Cibalia sada dobiva velikog, velikog navijača. Za sve je krivo i moje najveće blago, moj sin Frane. Moram misliti na njega...“, završio je Tomislav Pavličić.

Ukupno je za Cibaliju nastupio u 99 prvoligaških utakmica, upisao je i 28 nastupa u Drugoj HNL te još 21 u Hrvatskom nogometnom kupu. Među strijelcima se našao 21 put.