Ajla je izabrala pravi put

I oni najpovršniji pratitelji tenisa dali su svoj sud napavši Tomljanoviće, a vjerojatno u životu nisu pogledali niti jedan Ajlin meč, nemaju pojma kakav tenis igra te nisu nikada niti čuli za talentiranu klinku iz obitelji Tomljanović do prošle godine. Što je najvažnije, nemaju nikakvu predodžbu o tome koliko je potrebno sredstava da bi postali vrhunski tenisač.

Tomljanovići nisu imali lagan put. Objasnio ga je djelomično otac Ratko, bivši hrvatski rukometni reprezentativac, u intervjuu za Hrvatski radio. Ajla je pokazivala potencijal još kao dijete, bila je najbolja Europljanka u svojem godištu, međutim za uspjeh je trebala financijsku potporu. Hrvatski teniski savez pomogao je koliko je mogao, jasno, za napredak je potrebno malo više. Kada niti preko svojih veza u raznim tvrtkama nije uspio doći do sredstava, Ratko Tomljanović odlučio je otići s obitelji u SAD.

Ajla je tako kao 13-godišnjakinja napustila Hrvatsku i Tomljanovićima je bilo kristalno jasno da se moraju osloniti samo na sebe. Naporno su radili, uložili sva svoja sredstva i stvorili vrhunsku igračicu. Za korak više, ulazak u vrh svjetskog tenisa, potrebno je još malo više. Vrhunski uvjeti, vrhunski treneri, sva moguća potrebna potpora, sve to prilično košta u ovom sportu.

Kada se pojavila ponuda Australskog teniskog saveza, Tomljanovići su je odlučili prihvatiti. Australci su bili spremni ponuditi Ajli maksimalnu potporu i vrhunske uvjete, nešto o čemu u Hrvatskoj može samo sanjati. Uvjet je bio - australsko državljanstvo. Isti uvjet postavljen je i brojnim drugim igračicama koje su pokazivale potencijal i prelazile pod australsku zastavu.

Netko će spomenuti Olivera Lafayettea i njegov ulazak u hrvatsku košarkašku reprezentaciju. Situacija je slična, a opet različita. Košarka je momčadski sport u kojem igrač ima samo jednu obavezu, a to je igrati. On nema velikih dodatnih troškova kao sportaši u individualnim sportovima poput tenisa. Lafayette je dobio poziv Hrvatske, prihvatio ju je, a ono što je važno, njegovi troškovi bili bi jednaki s Hrvatskom ili bez nje. U klubu i reprezentaciji ima osigurano baš sve dok tenisači i tenisačice većinu stvari moraju dodatno plaćati i na kraju se taj budžet polako topi.

U kvalitetnim uvjetima rada i oni napreduju, zarađuju više na turnirima i olakšavaju si život. Međutim i te kvalitetne uvjete rada treba platiti i to ne baš malo.

Prije nešto više od godinu dana Ajla je muku mučila s mononukleozom, počinjala je ispočetka i tada su za nju znali samo oni zagriženi pratitelji tenisa. Ona u to vrijeme nije bila ništa manji potencijal nego što je to danas, a da je tada promijenila državljanstvo i počela igrati recimo za SAD gdje je već toliko godina, tko bi to uopće spominjao? Bi li Ajla Tomljanović tada bila izdajica? Ne. A u čemu je onda razlika što je prihvatila ponudu Australije s boljim uvjetima za razvoj i sa svime što joj treba da postane vrhunska igračica sada, a ne, recimo, tada? Razlika je u godini dana i u nekoliko značajnih pobjeda na WTA Touru.

Stvar je vrlo jednostavna. Ajla smatra da će sa svime što joj Australija nudi moći postati još bolja i ostvariti svoj san. Što joj može ponuditi Hrvatska i što joj je ponudila Hrvatska? Može li ikako parirati toj ponudi? Oni koji su mogli, oni su u ranoj fazi njezine karijere odbili pomoći. HTS tu nije kriv, naglašava to i njezin otac, HTS je napravio koliko je mogao. To, na žalost, nije bilo dovoljno.

Svima nam je žao što ćemo pokraj imena Ajle Tomljanović gledati australsku zastavu. Znači li to da se Ajla neće osjećati Hrvaticom? Zar je ijednom riječi rekla da je ona odsad samo Australka? Ne, niti će tako biti. Srce će govoriti jedno, ali razum drugo. Treba shvatiti želju mlade djevojke za napretkom i ispunjavanjem snova. U Hrvatskoj je ogroman broj mladih ljudi koji imaju itekako prostora za napredak, ali nisu u poziciji da ga iskoriste. Lako je iz fotelje pametovati i pozivati se na "srce", izdaju, domoljublje i još brojne otrcane fraze koje se tako često spominju u hrvatskom društvu. Prošetajte brojnim hrvatskim gradovima i anketirajte mlade ljude što bi učinili na njezinom mjestu. Rezultat bi bio poražavajući - za hrvatsku državu. Uostalom, brojni vrhunski sportaši imaju prijavljeno boravište u Monte Carlu iz dobro znanih razloga, oni su veći domoljubi?

Ako u cijeloj priči postoji "negativac", onda je to Australski teniski savez. Iznimno bogat savez s ogromnim resursima i fantastičnim uvjetima nesposoban stvoriti svoje igračice. Australci su ti koji "kupuju", ponašaju se kao u samoposluživanju i koriste financijsku nemoć drugih. Na tu slabost dobili su Ajlu. Nju ne treba kriviti, napadati i "častiti" na sve moguće načine. Ajla ide za svojim snom i tu je cijenu skupo platila. Doživjela je prezir brojnih navijača i sigurno joj nije svejedno. Niti njoj, a niti Ratku, čovjeku koji je davao sve od sebe u dresu hrvatske rukometne reprezentacije.

Ajli možemo samo poželjeti svu sreću i da postane vrhunska tenisačica. Svakodnevno slušamo o "odljevu mozgova", odlasku visokih stručnjaka i vrhunskog kadra. Ajla je među njima. Jedna od mnogih, razlika je u tome što je postala medijska ličnost i zato je razapeta. No kao što je onaj vrhunski liječnik otišao u Francusku i tamo počeo raditi i uzeo francusko državljanstvo jer ga Hrvatska nije mogla platiti i pratiti njegove zahtjeve, tako je i Ajla otišla u Australiju. U konačnici i Ajla i taj liječnik ostvarit će svoje snove. Svi bi voljeli da je to bilo pod hrvatskom zastavom i u Hrvatskoj, no na žalost, to nije bilo moguće.