Popravka i isprika više nema, Hrvatska mora pokazati da je momčad

Igra hrvatske košarkaške reprezentacije u Sevilli pratila je sinusoidu, bilo je dosta dobrih, ali i loših stvari, kvalitetnih i zabrinjavajućih minuta, a sada je vrijeme za fazu natjecanja u kojoj oprosta više nema.

Hrvatska više nema pravo na loš dan, na bilo kakve izgovore i loše trenutke. Pobijedili Francusku ili izgubili od nje, najveći poraz bit će ako igrači susret napuste sa saznanjem - nismo učinili dovoljno. Od danas svaka utakmica svakog igrača u Španjolskoj je utakmica karijere. Ili će dati sve od sebe i ako treba izgubiti, izgubiti pošteno, ili će žaliti cijeli život i pitati se zašto nisam dao više.

Ili ćemo se podići kao momčad ili ćemo umrijeti kao pojedinci.

Al Pacino je sve rekao. Iako je riječ o američkom nogometu, isječak iz filma Any Given Sunday itekako se može iskoristiti u svakom sportu. Hrvatska mora s takvim razmišljanjem istrčati u Arenu u Madridu od prve sekunde.

Iako je pobjeda protiv Portorika podigla samopouzdanje kod igrača, ostaje loš dojam nakon nastupa u Sevilli. To što smo mi nezadovoljni nastupom je manje važno, jedino je važno da su igrači nezadovoljni i svjesni da to nije bilo dobro.

Neke stvari smetaju i zaslužuju kritiku, a to su prije svega površan skauting Filipina i Senegala te izrazito mlak nastup protiv Grčke. Nakon Francuske svaka izjava o neprilagođenosti na sudački kriterij, kasnom ulasku u utakmicu, "nismo znali da znaju šutirati" i slično, bit će pljuska cijeloj reprezentaciji. To se više ne smije dogoditi.

Ako vidiš da se protivniku dopušta čvršća igra, pa i ti zaigraj čvršće, ne igraš protiv Španjolske. Još.

Francusku jako dobro poznajemo, nekakav poseban skauting nije potreban, jako dobro se zna kako Francuska igra, što se može od koga očekivati i otkud prijeti najveća opasnost. Iako treba gledati prventveno sebe i svoj nastup, treba reći da Francuska uopće nije briljirala. Niti na turniru, a niti na pripremama.

Nicolas Batum je prva napadačka opcija, nema dvojbe da će uzeti najviše lopti i da Bojana Bogdanovića očekuje paklen posao na obje strane terena. No Francuska nije samo Batum, jednako važan je i Boris Diaw, učinkovit je Joffrey Lauvergne, a s vanjskih pozicija prijete Thomas Heurtel i Antoine Diot.

Naravno, itekako se osjeti neigranje prve dvije razigravačke opcije Tonyja Parkera i Nanda De Cola i tu leži najveća šansa.

Ipak, gledajući Francusku tijekom priprema i turnira, bez obzira što je riječ o aktualnom prvaku Europe, bez obzira na sve gluposti koje je Hrvatska radila, teško se oteti dojmu da u hrvatskoj igri ima puno više rezerve i prostora za napredak.

Hrvatska ima dovoljno oružja da može sama odlučivati o pobjedniku. Zbog renomea vrlo rado možemo Francuskoj prepustiti ulogu papirnatog favorita, ali na parketu se Hrvatska može nametnuti. Može i mora.

Za apsolutno sve igrače u Repešinom rosteru svi smo svjesni da mogu bolje od ovog što su dosad pokazivali. Ako neće to pokazati u ovom susretu, kad će? Nema više popravka i vađenja u sljedećoj utakmici. Ovo je za njih utakmica sad ili nikad. Dosad su bili najžešći kritičari sami sebi i moraju odraditi utakmicu na taj način da na kraju mogu uzdignute glave napustiti parket. Ma što god da se dogodilo.

Treba učiniti sve da se ostane na turniru i izbori taj dvoboj protiv Španjolske koja će se prošetati do četvrtfinala. I nemojmo se zavaravati, to četvrtfinale bit će protiv koga god Španjolska igrala utakmica pet na šest-sedam-osam. Španjolci su sami po sebi iznimno jaki, ali povijest nas je grubo naučila neke stvari.

Ali još uvijek ne treba razmišljati o tome, sada je jedino važan dvoboj protiv Francuza, vrlo neugodnog i teškog protivnika koji će igrati čvrsto, napadati skok nakon promašaja, pokušavati razviti brzu tranziciju, ali sve to naš stručni stožer već zna.

Sevillu su napustili svjesni da su ostali puno toga dužni. Vrijeme je za otplatu dugova. Dojam se itekako može popraviti pobjedom protiv Francuske, reprezentacije koja je aktualni prvak Europe.

Gospodo, što ćete učiniti? Hoćete li se boriti za svaki centimetar i podići se kao momčad ili ćete umrijeti kao pojedinci?