Američki paradoks - kada se porazi slave kao pobjede

Pojam tankiranja u NBA ligi svima je vrlo dobro poznat i nešto je što se ne može sakriti iako ga klubovi i vrh lige negiraju. Logično. Zašto bi itko ikada priznao da namjerno gubi utakmice ili da čini sve da bi gubio. Takvo priznanje automatski bi značilo da namještaš utakmice, a zna se da takvo što u nikojem sportu nije dopušteno.

Iskreno, ne bi smjelo biti dopušteno niti u NBA ligi, a očito je da se to radi.

Kada klubovi tankiraju? U onom trenutku kada vide da stvari ne idu u dobrom smjeru (pozitivnom smjeru) i nemaju jasnu viziju da bi se to moglo uskoro okrenuti. Veliki broj poraza i plasman na dnu lige neće ih kazniti, osramotiti ili slično, već će ih nagraditi mogućnosti izbora najpotentnijih igrača na NBA draftu.

New York Knicksi ove sezone prvi su krenuli s takvim načinom i niti najmanje ih ne dira poigravanje s ugledom kluba i onime što New York predstavlja. Dapače, imaju potencijal srušiti sve negativne rekorde lige, a potezi koji se spominju samo će ih dodatno zabetonirati za dno.

Momčad koja se u očima svojih navijača vidjela u doigravanju, izgleda tragično. Nakon što je krenula nezaustavljiva serija poraza, Phil Jackson odlučio je baciti sve karte na sljedeću sezonu. Ova momčad je već otpisana, ostatak sezone odrađuju igrači kojima je mahom u normalnijim klubovima zagarantiran kraj klupe i to je legitiman način za doći do cilja - najlošijeg omjera u ligi.

Adam Silver izričito tvrdi kako tankiranje ne postoji i da ne postoji igrač koji ne želi pobijediti. S ovim drugim se mogu složiti, ali to Knickse ne treba posebno brinuti. Žele ovi igrači pobjedu, itekako, ali postoji mali problem što ova momčad uz svu silnu želju ne može pobijediti nikoga. Nije mogla niti s Carmelom Anthonyjem i Amareom Stoudemireom, a kamoli sada. Osim toga pokušavaju se Knicksi riješiti još i Calderona i Prigionija, a poželjni su, naravno, pickovi na draftu.

Nije tajna da je njihova želja Jahlil Okafor, centar koji bi u budućnosti mogao biti velika zvijezda lige, a nije tajna i da će na ljeto biti iznimno aktivni na tržištu slobodnih igrača i probati pokupiti praktički "sve što valja".

Okafor, Anthony, par jakih imena s tržnice plus nekolicina "klupskih igrača" s klupe i eto Knicksa tamo gdje su željeli biti. Način na koji su do toga došli, nikoga neće zanimati kroz nekoliko godina. Tu i tamo će se provući priča o sramotnoj sezoni, no kada zaredaju pobjede, brzo će biti zaboravljeno.

Osim toga New York je veliko tržište, izuzetno privlačno svim igračima ne samo zbog tradicije i veličine Knicksa, već i zbog svega onoga što prati igranje u tom klubu. Već se pisalo o ogromnim reklamnim ugovorima, sjećamo se usporedbe ugovora od reklama igrača Portlanda i New Yorka. Stara je priča da je svojevremeno jedan Toney Douglas imao potpisan veći reklamni ugovor nego Brandon Roy koji je u svoje vrijeme dobivao najveći marketinški kolač u Portlandu.

I to je ono što se neće promijeniti i zbog čega Knicksi ne brinu te lakoćom otpisuju sezonu. Znaju jako dobro da će na ljeto s ogromnim prostorom pod salary capom biti u mogućnosti složiti snažnu momčad, a kao bonus na duže razdoblje bi im fantastično sjeo Okafor. Tu leži sva bit ovog njihovog tankiranja. Riješi se svih ugovora kojih se možeš riješiti i izgubi što više utakmica da bi se dočepao visokog izbora na draftu.

Koliko je to korektno prema navijačima, onima koji su izdvojili pozamašne svote novca za godišnje ulaznice? Koliko je to korektno prema ostalim klubovima jer na taj način utječeš i na regularnost lige? Koliko je to korektno uopće prema sportu?

Naravno da nije korektno, međutim to je nešto što se događa i što će se i dalje događati. Sve dok se između ostalog ne promijeni sustav draftiranja i dok se na neki način ne pokuša takvo što maknuti. Nisu Knicksi niti prvi, a niti posljednji koji to rade. Malo upada u oči jer je ipak riječ o tao velikoj franšizi i što je to toliko očito. Očito je, a opet liga nema mehanizme za spriječiti takvo što ili bolje rečeno ne želi reagirati.

U konačnici, na velikom tržištu kao što je New York, s velikim resursima koje posjeduješ, bilo je najlakše resetirati momčad i krenuti ispočetka. Što bi New Yorku donijela sezona s nekih 30-ak pobjeda kakva se nazirala? Rezultatski baš ništa. Ali barem ne bi imali na tribinama navijače s papirnatim vrećicama na glavi. Imali bi ipak u većini one navijače koji su došli radi Knicksa, a ne radi protivnika.

Bill Simmons je dobro poentirao kada je rekao da je najveći poraz kada ti većina navijača dođe u dvoranu zbog LeBrona Jamesa ili Kevina Duranta, a ne zbog tvoje momčadi. To će se Knicksima događati do kraja sezone sve češće jer navijači nemaju baš nešto pametno za vidjeti od ovih ostataka koji su tu.

I koliki god Jackson imao pobjednički mentalitet i koliko god toga je osvojio, ova sezona za njega jednostavno više ne postoji. Preuzeo je odgovornost i krenuo dalje, u slaganje sljedeće sezone. Ova momčad ostavljena je na milost i nemilost protivnicima i od nje se ne traži nikakvo tankiranje. Ona je već svojim sastavom odtankirana. Na užas brojnih navijača Knicksa.

I opet, negativni rekordi, nabacivanje blatom po ugledu i povijesti kluba, sramoćenje na svakoj strani, sve će se to na ljeto umotati u sjajni papir i baciti u povijest.

Rekao bi Delboy Trotter - this time next year we'll be play-off team.