Rondo, Cuban, Carlisle i generali poslije bitke

Autor: Marko Đurić

Dallas Mavericksi, momčad koja je osvojila naslov 2011. godine, i time odgodila „krunjenje“ Lebrona Jamesa, nakon toga nije uspjela preskočiti prvi krug doigravanja. Iz godine u godinu vlasnik Mark Cuban uspijeva resetirati momčad, a recept je uvijek isti – okružiti Nowitzkog sa što boljim igračima i uzdati se u sposobnost trenera Carlislea da to sve poveže, uigra i pronađe kemiju do početka doigravanja. To je proces koji je jako teško izvesti na uspješan način i zahtijeva jedan ključni uvjet – franšiznog igrača koji će biti neosporni vođa te temelj u izgradnji kulture momčadi.

Stvaranje temelja

Teško da ćete pronaći mnogo boljih igrača za to od Dirka Nowitzkog, igrača koji je u ligu ušao davne 1998. godine kao deveti izbor prve runde i do danas ostao vjeran Dallasu. Nowitzki je u međuvremenu izgradio poseban odnos s vlasnikom kluba i postao košarkaška ikona tog grada. O tome koliko je Nowitzki vezan uz navijače, grad, Cubana i sam klub najbolje pokazuje 2014. godina. Točnije, ljeto 2014. godine kad mu je istekao ugovor, čime je postao tzv.unrestricted free agent. Time je Nowitzki imao potpunu slobodu da odluči o svojoj budućnosti, a samim time i o budućnosti Dallas Mavericksa. Za njega nije bilo ni trenutka sumnje i brzo je dao do znanja da želi završiti karijeru u klubu i gradu u kojem se izgradio kao igrač i kao osoba.

Sama činjenica da ostaje nije bila toliko iznenađujuća koliko detalji ugovora koji su uslijedili. Potpisao je za 25 milijuna dolara u tri godine iako je na stolu imao ponude Rocketsa i Lakersa u iznosu od 97 milijuna dolara u četiri godine. Ostavivši 72 miljuna dolara, odrezao si je plaću za 65%. Razmislite malo o tome. Koliko igrača bi bilo spremno toliko se žrtvovati za interes kluba? Teško se zapravo sjetiti igrača koji je i približno toliko novca ostavio na stolu. Karl Malone je 2003. godine, u očajničkom traganju za prstenom, potpisao za Lakerse jednogodišnji ugovor od 1,5 milijuna dolara i time, prema nekim izvješćima, propustio oko 20 milijuna dolara koji su mu nuđeni na drugim stranama. Ali imao je 39 godina i taj je iznos opet neusporediv s rezom koji je Nowitzki napravio. Slično je napravio i Stockton 2001. godine, također u 39. godini života, pri čemu se opet radi o neusporedivom iznosu. Moglo bi se reći da je rez koji je Nowitzki napravio najveći u povijesti, s obzirom na sve što je napravio za klub i što se još od njega moglo očekivati. U sezoni 2013./2014. bilježio je brojke od 21,7 koša po utakmici uz 50% šuta, 6,2 skoka po utakmici i 2,7 asistencija.

Nowitzki je svojim potezom potvrdio posvećenost klubu, ali i dao Cubanu toliko potrebnu fleksibilnost i prostor da ponovno izgradi momčad. Vjerojatno nitko od svega toga nije više profitirao negoli Chandler Parsons. Cuban si je mogao priuštiti da ga preplati i tako ga ukrade Houstonu. Uz to je u zamjeni s Knicksima u momčad vratio Tysona Chandlera koji je itekako poznato lice u Dallasu s obzirom na to da je bio jedan od ključnih igrača u pohodu na naslov 2011. godine. Bilo je jasno već tada da će Dallas biti itekako konkurentan u nadolazećoj sezoni.

Da biste mogli tako resetirati momčad iz godine u godinu, potrebna je još jedna pretpostavka, a to je dokazana, čvrsta i iskusna trenerska figura. Rick Carlisle je bez ikakve sumnje jedan od najboljih trenera koje NBA liga ima u ovom trenutku. Dokazani je pobjednik koji je 2011. godine pronašao način kako neutralizirati big three u Miamiju istovremeno izvlačivši maksimum iz svoje ekipe. Ne zaboravite da je taj naslov ipak bio veliko iznenađenje, a zasluge velikim dijelom idu upravo njemu. Prije Dallasa četiri je godine vodio Indianu, a prije toga dvije godine Detroit. Jedino u posljednjoj sezoni u Indiani nije vodio momčad u doigravanje.

Na kraju, tu je vlasnik Mark Cuban kojeg se može okarakterizirati na različite načine, ali riječi „tipičan“, „uobičajen“ i „dosadan“ uz njegovo ime nećete vidjeti. Radi se o milijarderu koji se obogatio u svijetu tehnologija, koji je veliki zaljubljenik u košarku i koji je do sada platio oko 2 milijuna dolara kazne zbog kritiziranja sudaca i lige. David Stern mu je na odlasku ispunio želju i kaznio ga još jednom posljednji put zbog kritiziranja sudaca, na čemu mu je Cuban „zahvalio“ i ustvrdio da je bilo zabavno četrnaest godina tražiti promjene u ligi i donirati u „fond za krafne“. Prije svega, radi se o vlasniku koji maksimalno stoji iza svojeg trenera i igrača, često je viđen uz klupu i iznimno mu je stalo do uspjeha momčadi, što se ne može reći da je čest slučaj u današnjem NBA-u. Uostalom, pogledajte samo Brooklyn Netse i njihovog vlasnika pa usporedite.

Cuban voli pobjeđivati i mrzi (ali stvarno mrzi) gubiti. „Porazi bole mnogo više nego pobjede usrećuju“, kaže.

To je vjerojatno glavni razlog zašto ni ne pomišlja na tankiranje i gradnju momčadi iz početka. Nowitzkom je to bilo itekako važno pri potpisivanju novog ugovora.

Sjajan početak sezone

Na početku ove sezone moglo se bez ikakve sumnje reći da je Cuban opet uspio. Dallas je krenuo s omjerom 19-8 i nevjerojatno efikasnim napadom. Tyson Chandler doveden je da pokrpa goleme rupe u obrani, ali njegova prisutnost u potpunosti je promijenila sliku u napadu. „Kada raširimo teren s Chandlerom i Wrightom na pick and rollu to je prokleto teško braniti“, rekao je Nowitzki. Pokazatelj da je Nowitzki bio u pravu je podatak da su Wright i Chandler zajedno u tom trenutku od 174 pokušaja za dva poena zabili njih 130.

Da bi obrana to zaustavila, mora riskirati i često se otvara prostor za otvorene trice Dallasa, a to igrači poput Parsonsa, Ellisa, Nelsona i Baree mogu kazniti.

Još kad tome pridodate blokove Nowitzkog nakon kojih se povlači prema liniji za tri poena, to itekako širi teren i jako je teško zaustaviti. A prostor je u današnjem NBA-u sve. Ellis je s Nowitzkim razvio sjajnu suradnju već i prošle sezone, a ove sezone se to samo nastavilo.

Drive and kick igrom u napadu, uz puno kretanja i odličnim protokom lopte Dallas je u napadu uspio sakriti svoju najveću manu – izostanak pravog razigravača. O tome koliko su zapravo bili dobri svjedoči podatak da su u jednom trenutku na 100 posjeda lopte zabijali 115,2 koša, što bi bio rekord lige da su tako nastavili. Uostalom, kako zaustaviti ovo?

Međutim, Carlisle i Cuban bili su svjesni da i dalje nisu ni blizu toga da budu među kandidatima za naslov unatoč trećem mjestu na kojem su u tom trenutku bili. Problem je bio očit i zvao se obrana, a bez obrane ne možete do naslova. Pogledajte primjer Golden State Warriorsa. Ono što ih čini prepoznatljivima je njihov napad i to je prvo na što kod njih pomislite. Međutim, lako se zaboravi da imaju najbolju obranu lige i da si na taj način tranzicijom olakšavaju i napad.

Rondo trade

Nedostatak pravog razigravača, u kombinaciji s ispodprosječnom obranom Dallasa, dovodi nas do sredine prosinca prošle godine kad je objavljena potencijalno jedna od najvažnijih zamjena igrača ove sezone. Dallas i Boston dogovorili su zamjenu u kojoj su u Dallas otišli Rajon Rondo i Dwight Powell, a Dallas se za to morao odreći usluga Brandona Wrighta, Jaea Crowdera i Jameera Neelsona. Uz to je Boston dobio Dallasov izbor prve runde na draftu 2015. godine te izbor druge runde na draftu 2016. godine.

Bilo je odmah jasno da se radi o riziku koji je Mark Cuban bio spreman preuzeti. Rondo je već ranije obznanio da se sprema izaći na slobodno tržište i njegov ostanak u Dallasu nije bio ničim garantiran. Ipak, vodstvo Mavericksa smatralo je da će uspjeti nagovoriti Ronda da ostane, a prvi preduvjet za to bilo je njegovo uspješno uklapanje u momčad. Bio je to potez koji je trebao promijeniti šanse Dallasa u doigravanju i učiniti ih vrlo ozbiljnim kandidatom za naslov. „Veselim se stvaranju nečeg posebnog u Dallasu“, rekao je Rondo pri dolasku.

Rondo je oduvijek poznat kao igrač koji traži motiv više te je često samo u najvažnijim utakmicama u potpunosti pokazivao što zna. Prvenstveno to vrijedi kad je riječ o doigravanju. Budući da je Boston odlučio krenuti u obnovu momčadi s mladim igračima, postojale su opravdane sumnje da Rondo ne pruža svoj maksimum i da se može vratiti na onu staru razinu ako mu se omogući prilika da ponovno bude u pobjedničkoj momčadi. Na pomisao playoff Ronda Cubanu su sigurno kroz glavu prolazile ovakve slike.

Kako zaboraviti njegove nevjerojatne playoff predstave u dresu Bostona 2010. godine kad je bio najbolji igrač u drugoj rundi protiv Cleveland Cavaliersa i to pokraj Lebrona Jamesa na vrhuncu moći? U toj je seriji stao uz bok Wiltu Chamberlainu i Oscaru Robertsonu kao jedini drugi igrač u povijesti koji je ostvario učinak od 29 koševa, 18 skokova i 13 asistencija. I najmanja mogućnost da Rondo barem djelomično vrati tu formu bila je dovoljan razlog da se Cuban odluči riskirati.

Nakon što je zamjena igrača bila objavljena mnogi su smatrali da je Dallas napravio nevjerojatno dobar posao, a Danny Ainge je kritiziran što je pustio takvog igrača za gotovo ništa. Ipak, danas je jasno da je Ainge znao ono što mnogi od nas nisu htjeli priznati. Rondo više nije isti igrač nakon ozljede koljena koju je zadobio početkom 2013. godine.

Lako je biti general poslije bitke. Međutim, za potrebe pisanja ovog teksta zauzet ću upravo tu ulogu (bez imalo grižnje savjesti) i ukratko pokušati pokazati zašto je ovaj eksperiment s Rondom unaprijed bio osuđen na propast.

Biti razigravač u startnoj petorci u današnjoj NBA ligi nije nimalo lak posao, posebno u zapadnoj konferenciji. Gotovo svake večeri čeka vas nov izazov. Curry, Chris Paul, Parker, Westbrook, Conley, Lillard... Sve su to igrači koji kažnjavaju i najmanje greške i Rondo je pri dolasku bio svjestan da će morati podići svoju angažiranost u obrani. Pri prvom povratku u Boston Rondo izrekao je ono što smo svi već zapravo znali: „Nisam igrao obranu već nekoliko godina.“

Prvi pokazatelji nisu bili tako loši i Rondo je zbilja pokazao pomake u segmentu obrane, a time je i Dallas počeo izgledati kao ozbiljnija obrambena momčad. Također, nakon prve prilagodbe Rondo je počeo pronalaziti suigrače u napadu i izgledalo je kao da je Carlisle pronašao način da uklopi Ronda u svoj sustav.

Takve akcije trebale su poslužiti kao dokaz da Rondo može biti dio drive and kick napada gdje je lopta u stalnom pokretu. Da bi Ellis i Rondo mogli zajedno funkcionirati bilo je nužno da Rondo popravi off-ball igru. Međutim, u toj istoj akciji možemo vidjeti problem u nastajanju. Obratite pozornost koliko je Westbrook spreman ignorirati Ronda i pomoći pri ulasku Parsonsa na koš. Samo zbog Robersonova lošeg čitanja igre, koji nepotrebno ostavlja Ellisa samog na trici, Dallas zabija tricu. U doigravanju, kad su momčadi pripremljene do najvećih detalja, takve stvari ne prolaze i ta bi akcija završila Parsonsovim dodavanjem Rondu koji stoji iza linije za tri poena.

Tu dolazimo do jako dobro poznatog problema Ronda – njegovog šuta. Kroz karijeru je uspijevao kompenzirati to nevjerojatnom kreativnošću, vizijom i činjenicom da je itekako znao napasti koš zbog čega je obrana stalno bila na petama. Međutim, Rondo nakon ozljede mnogo manje napada koš, a ove je sezone u dresu Dallasa po utakmici samo jednom išao na slobodno bacanje, od čega je pogađao mizernih 45% (napredak u odnosu na početak sezone u Bostonu kad je to iznosilo 33%). To je dramatični i neobjašnjivi pad u odnosu na prošlu sezonu kad je s linije slobodnih bacanja šutirao 62%. Bez šuta za tri poena i bez sposobnosti da napadate koš i prisiljavate obranu na prekršaje u današnjem NBA-u teško možete biti efikasni kao razigravač.

Kao da to sve nije bilo dosta, u domaćoj utakmici Dallasa protiv Toronta krajem veljače ove godine došlo je do žestoke svađe Ronda i Carlislea nakon što je Rondo odlučio ignorirati njegove upute. Nitko nije bio iznenađen. Rondo je tip igrača koji je navikao imati loptu u rukama, a uz to imati slobodu u zvanju akcija. Carlisle je, s druge strane, trener koji takvu slobodu ne daje svojim igračima i trener koji voli sve imati u svojim rukama. Već je nakon tog događaja bilo jasno da Rondo neće biti član Dallas Mavericksa u sljedećoj sezoni.

Početak doigravanja

Dallas je završio sezonu na sedmom mjestu zapadne konferencije s omjerom 50-32. Unatoč evidentno lošoj formi, postojale su nade da će se tako iskusna momčad skupiti za doigravanje i pokazati svoj potencijal. Međutim, Parsonsonova ozljeda bila je veliki udarac za momčad, a Carlisle nije mogao pronaći način da sakrije Nowitzkog u obrani te su Rocketsi to sjajno koristili postavljajući blokove s igračem kojeg bi Nowitzki čuvao i tako razotkrili njegov katastrofalno spor rad nogu u obrani. Uvelike je nedostajao i doprinos s klupe. Wright i Crowder bili su vrlo korisni igrači s klupe kojih sada nije bilo, a ubrzo je postalo jasno da Cuban neće vidjeti playoff Ronda u izdanju u kakvom ga je zamišljao. U dvije utakmice u kojima je igrao, Rocketsi su zabili 36 koševa više za vrijeme dok je on bio na parketu. O tome koliko je bio koncentriran i posvećen momčadi može se sažeti u 8 sekundi.

Nakon što je napravio dva prekršaja na Hardenu iz čiste frustracije, zaradivši i tehničku pogrešku, Carlisle je Ronda poslao na klupu i u posljedne 23 minute utakmice nismo ga više vidjeli. Upitan nakon utakmice o tome očekuje li da će Rondo opet obući dres Dallasa, Carlisle je bio vrlo jasan: „Ne, ne mislim.“ Rondo se nakon utakmice samo prošetao pokraj novinara te nije bio raspoložen za izjave. Time je eksperiment s Rondom u Dallasu i službeno propao.

Kako dalje?

Za Cubana je nastala situacija s Rondom poprilično jasna. Stavljen je u poziciju da mora birati između trenera i Ronda, a gotovo je sigurno da je njegov izbor Carlisle. Što se tiče samih priprema za sljedeću sezonu, tu su stvari već malo kompliciranije za Dallas. Jedno od glavnih pitanja biti će uloga Nowitzkog na kojeg je sedamnaest godina karijere ostavilo popriličan trag. Napadački je on i dalje igrač koji može promijeniti tijek utakmice, ali obrambeno stvara velike probleme svojoj momčadi.

Najveće ime koje se povezuje uz Dallas na ljeto je LaMarcus Aldridge koji će biti slobodan igrač i kojem je ideja povratka u rodni grad sigurno privlačna. To bi moglo značiti da će Nowitzki dobiti novu ulogu unutar rotacije. Na upit bi li pristao na ulogu šestog igrača u rotaciji Nowitzki je bez oklijevanja rekao: “Sve što je potrebno. Stalno govorim da u zadnje dvije godine karijere želim uživati, želim biti dio dobre momčadi, pobjedničke momčadi.“

S druge strane, budućnost je za Ronda neizvjesna. Još nedavno su Lakersi izgledali kao vrlo vjerojatna opcija. Bryant ga je otvoreno pozvao da mu se pridruži, što je Rondo nekim izjavama i potvrdio. Poznato je da su se još u prosincu sreli i zajedno doručkovali, što samo potvrđuje da među njima postoji prijateljski odnos. Međutim, nakon igara koje je Rondo pružio pred kraj sezone, a posebno u posljednje dvije utakmice, vodstvo Lakersa će sigurno dvaput promisliti prije nego počne sanjati playoff Ronda. Takvi snovi imaju potencijal da završe kao noćne more. Samo pitajte Cubana.

Po svemu sudeći Rondo više nije igrač za maksimalni ugovor iako se i dalje radi o iznimno talentiranom košarkašu. U prilog mu ne ide ni činjenica da je broj momčadi, koje su u potrazi za razigravačem koji će igrati u startnoj petorci, u ovom trenutku poprilično malen.

Lakersi su logična opcija, ali teško je predvidjeti što će oni odlučiti, posebno u svjetlu činjenice da je Jordan Clarkson iznenadio sve s vrlo solidnom prvom sezonom.

Rondo, pričekaj još malo s kupnjom nekretnine u Los Angelesu.