Arthur Ashe, tenisač koji je nadilazio sport, rasu, naciju i religiju

Za razliku od Lavera i Court koji se i danas smatraju najboljim australskim tenisačima, za razliku od Chatriera koji je preporodio francuski tenis i tenis općenito te Lenglen koja je i dalje najveća francuska tenisačica svih vremena, Arthura Ashea velika većina neće staviti niti među najvećih pet tenisača koje je SAD dao svijetu. No ipak, ovaj često samozatajan tenisač, koji je cijelu svoju karijeru bio oličenje pristojnosti i primjer ponašanja na terenu, bio je u mnogo čemu jedinstven te će se rijetko naći osoba u SAD-u koja će reći da Arthur Ashe nije s punim pravom zaslužio da se najveći teniski stadion na svijetu nazove njegovim imenom.

Rođen za vrijeme Drugog svjetskog rata, 1943. godine u Richmondu, Arthur Ashe se od djetinjstva bavio sportom, no za razliku od većine afroameričke djece u to vrijeme nije se bavio američkim nogometom i to iz vrlo jednostavnog razloga – bio je sitne građe i njegov je otac smatrao kako je tenis puno prikladniji sport za njegov razvoj što se u godinama koje su dolazile svakako pokazalo ispravnim.

Kao Afroamerikancu u tada još uvijek "bijelom sportu", i to ne samo zbog odjeće i obuće, Asheu su se davale male šanse za uspjeh. To je posebno bilo izraženo u gradu u kojem je odrastao gdje je Ashe bio primoran trenirati isključivo na terenima predviđenim za crnce i gdje su dvoranski tereni bili rezervirani isključivo za bijelce.

Srećom, Asheov talent je vrlo brzo prepoznat te je pod mentorstvom Roberta Waltera Johnsona, trenera prve afroameričke osvajačice Grand Slama Althee Gibson, dodatno napredovao u igri. Sve to dovelo je do toga da je već sa šesnaest godina prvi put zaigrao na US Openu gdje je u prvom kolu poražen od Roda Lavera. Iako poražen, pokazao je kako će se u budućnosti moći nositi s najboljim igračima svijeta.

Iduće godine Ashe osvaja juniorsko dvoransko prvenstvo SAD-a čime je zaslužio stipendiju za jedno od najboljih sveučilišta, UCLA, na kojem je nastavio s teniskim uspjesima zahvaljujući mentorstvu još jednog teniskog velikana i njegovog idola iz djetinjstva, Pancha Gonzalesa, jednog od najvećih američkih igrača svih vremena. Tri godine kasnije Ashe osvaja sveučilišno prvenstvo SAD-a i pojedinačno i u paru što mu donosi poziv u Davis Cup reprezentaciju kao prvom Afroamerikancu u povijesti.

Uz sve svoje teniske uspjehe Arthur Ashe nikada nije zapostavio svoje obrazovanje te je uspješno završio i fakultet te odradio dvogodišnju obavezu služenja vojske za vrijeme Vijetnamskog rata.

Open Era tenisa i proboj Arthura Ashea

Sve veća popularnost tenisa iznjedrila je 1968. godine odluku kako će amateri i profesionalci moći zajednički sudjelovati na svim turnirima što je omogućilo da se napokon na istim turnirima istovremeno nađu svi najbolji igrači svijeta.

Prvi turnir na kojem je Ashe nastupio bio je tako Wimbledon na kojem je odmah došao do polufinala pobijedivši u osmini finala prošlogodišnjeg pobjednika Johna Newcombe. Asheov niz zaustavljen je u polufinalu novim porazom od, tada prvog igrača svijeta, Australca Roda Lavera.

Povratkom u SAD Ashe osvaja svoj prvi veliki seniorski naslov, amatersko tenisko prvenstvo SAD-a, porazivši u finalu Davis Cup suigrača Toma Lutza da bi dva tjedna kasnije došao i uvjerljivo najveći rezultat njegove dotadašnje karijere, osvajanje US Opena igran još tada na travnatim terenima Forest Hillsa u Queensu. U pet teških setova uspio je pobijediti još jedno veliko iznenađenje turnira, Nizozemca Toma Okkera čime je postao prvi Afroamerikanac s titulom na jednom od Grand Slamova. Te sezone odigrao je još jedan turnir, polufinale Los Angelesa, u kojem je poražen od Australca Kena Rosewalla.

Kraj sezone donio je još jedan veliki uspjeh; nakon pet sušnih godina SAD je bio osvajač Davis Cupa, a Ashe je bio ključna figura pobijedivši u svim pojedinačnim mečevima osim u meču finala kada je SAD već osigurao naslov. Sve to dovelo ga je do drugog mjesta na ATP listi odmah iza tada neprikosnovenog Lavera.

Nakon ovako uspješne sezone većina javnosti očekivala je kako će Ashe i sljedeće sezone osvajati Grand Slam turnire, no to se ipak nije dogodilo prvenstveno radi Lavera koji je te sezone dominirao na Grand Slam turnirima ponovivši uspjeh iz 1962. godine kada je osvojio sva četiri najveća turnira u kalendarskoj godini.

Ashe je 1969. godinu ipak završio uspješno ponovno osvojivši Davis Cup pobjedom u finalu protiv Rumunjske pobijedivši u oba meča.

Na krilima osvajanja trofeja i izostankom Roda Lavera, Ashe nakon odsustva u protekle dvije godine i razočaranja porazima u finalima 1966. i 1967. godine napokon osvaja Grand Slam turnir pobjedom protiv Dicka Crealyja u finalu Australian opena spriječivši da Australci i jedanaestu godinu za redom podignu trofej pobjednika.

Idućih pet godina Ashe je bio standardno među deset najboljih tenisača svijeta, no osvajanje Grand Slam turnira postalo mu je nemoguća misija uz dva poraza u finalima od kojih je posebno bolan bio poraz u finalu US Opena 1972. godine; nakon vodstva 2-1 u setovima protiv Rumunja Ilie Nastasea. Upravo taj poraz Ashe je često isticao kao najgori u svojoj profesionalnoj karijeri.

Kada je 1975. godine, nakon tri godine ušao u finale Wimbledona, svi su stručnjaci bili jednoglasni u mišljenju kako nema niti promil šanse. Connors, tada u naponu snage i bez izgubljenog seta na turniru, je bio veliki favorit, no Ashe, tada već skoro s pune trideset i dvije godine života i opterećen ozljedom pete, uspio je ono što tadašnji mediji nisu smatrali mogućim – pobijediti. Tim uspjehom Arthur Ashe još jednom je pobijedio izglede pokazavši svima kako se nikada ne smije odustati.

Nakon osvajanja Wimbledona, sve više pritisnut godinama, ali i zdravstvenim problemima, više nije uspio dosegnuti razinu igre koja mu je donijela tri naslova pobjednika na najvećim turnirima te se nakon iznenadne operacije srca 1979. godine oprostio od aktivnog igranja tenisa.

Arthur Ashe – život nakon tenisa

Arthur Ashe cijelog je života bio borac za prava svih onih koji su u društvu bili manjina, a pogotovo se borio za nužnost rasne ravnopravnosti s naglaskom na ukidanje apartheida u Južnoafričkoj Republici koja mu je za vrijeme igračke karijere više puta odbijala ulazak u zemlju.

Nakon završetka igračke karijere Ashe je četiri godine proveo kao izbornik američke Davis Cup reprezentacije koja je na krilima Johna McEnroea 1981. i 1982. godine osvojila trofej.

Uz tenis, od kojega se nije nikada odmaknuo, bavio se pisanjem i izdavaštvom, a od njegovih radova najznačajnija je knjiga u tri dijela koja govori o povijesti afroameričkih sportaša. Zajedno sa suradnicima radio je na knjizi punih šest godina više puta naglasivši kako je to njegov najveći životni uspjeh, mnogo bitniji od svega što je napravio u svojoj teniskoj karijeri.

Arthur Ashe – zdravstveni problemi

Sa samo 36 godina, i još uvijek igrački aktivan, doživio je prvi srčani udar i prvu operaciju srca što je bio popriličan šok za sve, ali je pokazalo kako i vrhunski sportaši mogu imati zdravstvenih problema uzrokovanih genetskim nasljeđem pošto su mu oba roditelja imala izrazitih problema sa srcem.

Četiri godine kasnije podvrgnut je i drugoj operaciji, a nekoliko godina kasnije otkriveno je kako je zaražen i virusom HIV-a dobivenim transfuzijom krvi nakon jedne od operacija. Zbog svega toga Ashe je postao gorljivi zagovornik edukacije o srčanim bolestima, a osnovao je i zakladu koja se bavila istraživanjem AIDS-a.

Izmučen bolešću, Arthur Ashe umro je u pedesetoj godini života, 1993. godine u New Yorku. Četiri godine kasnije, novoizgrađeni stadion u Flushing Meadowsu ponio je potpuno zasluženo njegovo ime, a Martina Navratilova je u jednoj rečenici objasnila kakav je utjecaj imao Arthur Ashe za vrijeme svog života. „Bio je osoba koja je nadilazila sport, rasu, naciju i religiju i koji je na svoj jedinstveni način uspio promijeniti svijet u kojem živimo.“