Borg i Goolagong bez "američkog sna", Rafter i Austin sretne ruke na US Openu

Veni, vidi, Vinci!

Serena Williams ovim je porazom tako vjerojatno propustila najveću priliku da krene stopama Maureen Connolly Brinker, Margaret Court i Steffi Graf; tenisačica koje su uspjele ostvariti skoro nemoguće - osvojiti sva četiri Grand Slam turnira u jednoj kalendarskoj godini.

Kao što se moglo i zaključiti nakon konferencije za novinare, Sereni Williams, iako će vjerojatno do kraja svoje karijere osvojiti još nekoliko Grand Slam turnira i postati igračica s najviše GS naslova u karijeri, ovaj je poraz bio možda i najteži poraz karijere. No, za razliku od Serene koja s ovih terena nosi daleko više lijepih uspomena, ima i onih koji US Open pamte isključivo po lošim stvarima i za koje su tereni New Yorka bili kao ukleti.

Bjorn Borg i Evonne Goolagong Cawley

Ono što je trenutno Novaku Đokoviću Roland Garros, Andyju Murrayu Australian Open i ono što su kroz povijest Andyju Roddicku, Ivanu Lendlu i Kenu Rosewallu bili Wimbledon, to je u sedamdesetim godinama Bjornu Borgu bio US Open.

Borgu, koji se i danas smatra jednim od pet najvećih tenisača u povijesti, US Open ostao je nedosanjani san. Četiri je puta došao pred vrata raja i četiri puta su mu ta ista vrata bila zatvorena. Sva četiri puta ključari su bili Amerikanci – dva puta na put mu je stao Jimmy Connors koji se na svom tlu Borgu osvećivao za poraze u finalima Wimbledona i druga dva puta John McEnroe koji je tako višestruko naplatio poraz u finalu Wimbledona 1980. godine koji se i danas smatra najboljim finalom u povijesti, a tie-break četvrtog seta poznat je i onima kojima tenis i nije među najdražim sportovima.

Upravo četvrti poraz u finalu US Opena 1981. godine bio je vjerojatno i prijelomni trenutak Borgove karijere te nakon tog meča Borg više nikada nije odigrao niti jedan Grand Slam meč ostavši tako na četiri poraza u finalima.

Priča Australke Evonne Goolagong Cawley u mnogome je slična priči švedskog velikana. Kao i on, Cawley je odigrala četiri finala u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća i kao i on sve ih izgubila. Ono što je još nevjerojatnije je činjenica kako je Australka svoja četiri finala odigrala u četiri uzastopne godine, ali kao i Borgu i njoj je osvajanje US Opena ostao nedosanjani san te je posljednji Grand Slam sezone ostao jedini koji nikada nije osvojila.

Kakva takva utjeha za sva izgubljena finala došla je 2007. godine kada je WTA ponovnim izračunom bodova otkrio kako je u proljeće 1976. godine ova slavna Australka dva tjedna bila najbolja igračica svijeta smijenivši s te pozicije, barem na kratko, do tada neprikosnovenu Chris Evert.

No, osim tenisača i tenisačica kojima US Open nije ostao u lijepom sjećanju, puno je i onih kojima je upravo on najdraži turnir. To se pogotovo odnosi na američke tenisače i tenisačice poput McEnroea, Connorsa, Evert ili Navratilove i oni sigurno zaslužuju podulji tekst, no dva prezimena se na svoj način ističu iz mase.

Patrick Rafter i Tracy Austin

Patrick Rafter osvojio je svoja jedina dva Grand Slam turnira upravo u Flushing Meadowsu, 1997. i 1998. godine. I dok je drugi naslov bio donekle očekivan kao rezultat odlične sjevernoameričke turneje koja je prethodila zadnjem Grand Slamu sezone gdje je osvojio oba naslova Masters serije, prvi naslov bio je potpuno iznenađenje.

U prijašnjih pet nastupa na US Openu, Rafter nije nikada došao dalje od trećeg kola i kao trinaesti nositelj nije bio nigdje spominjan kao netko tko bi mogao, ne osvojiti turnir, nego ući čak i u drugi tjedan turnira. No, iznenađujućim ispadanjima nositelja i povoljnim ždrijebom Rafter se te godine na putu do finala susreo samo s jednim nositeljom, Michaelom Changom koji je tada bio drugi igrač svijeta i kojeg je porazio u tri seta.

Finale protiv Grega Rusedskog isto tako nije ponudilo previše drame, Rafter je pobijedio u četiri seta postavši tako prvi pobjednik na novootvorenom Arthur Ashe stadionu.

Nakon tog iznenađujućeg uspjeha mnogi su, uključujući Johna McEnroea, kritizirali Raftera navodeći kako je to izolirani slučaj i da ga se ne može smatrati velikim igračem i da će njegova karijera biti obilježena s(p)retnim osvajanjem samo jednog Grand Slam turnira.

Iduće godine Rafter, unatoč tome što su rijetki vjerovali kako će ponoviti prošlogodišnji uspjeh te je čak ušao i u verbalni konflikt s Peteom Samprasom, ponovno osvaja trofej pobjednika nakon što je u polufinalu u najboljem meču turnira uspio pobijediti upravo Samprasa preokrenuvši meč nakon zaostatka 2-1 u setovima, a u finalu zemljaka Marka Philippoussisa čime je svima pokazao i dokazao kako njegovo osvajanje godinu ranije nije bilo nikakva slučajnost.

Sve to Rafter je dodatno naplatio iduće godine kada je uspio postati prvi igrač svijeta i prvi Australac na broju jedan svjetske rang liste nakon Johna Newcombea koji je tu poziciju držao još davne 1974. godine. Iako se na njoj zadržao tek jedan tjedan zauvijek će ostati zapisano kako je Patrick Rafter u jednom trenutku svoje karijere bio najbolji igrač svijeta.

Tracy Austin bila je jedna od najvećih nada američkog tenisa, ali i jedna od mnogih čija je karijera prerano prekinuta zbog ozljeda. Sa samo 16 godina i 9 mjeseci Austin je osvojila prvi od svoja dva US Opena pobjedama protiv tada dviju najdominantnijih tenisačica u povijesti - Austin je u polufinalu pobijedila Martinu Navratilovu, a u finalu Chris Evert koja je imala priliku osvojiti peti uzastopni US Open. Osim prekida te serije Austin je bila zaslužna i za prekid njenog nevjerojatnog niza od 125 uzastopnih pobjeda na zemlji koji je trajao od kolovoza 1973. godine pa sve do svibnja 1979. godine. U tih 125 susreta Evert je izgubila samo osam setova.

Isti uspjeh Austin je ponovila i dvije godine kasnije kada je u finalu ponovno pobijedila Martinu Navratilovu nakon što je izgubila prvi set što joj je bio i jedini izgubljeni set na cijelom turniru.

Nažalost, kronične ozljede leđa uvjetovale su daljnju karijeru i primorale ju da završi s profesionalnim tenisom u 22. godini života, a iako se nekoliko godina kasnije pokušala vratiti više nikada nije bila niti blizu svojim najboljim danima u kojima je osvajala Grand Slam turnire i bila prva igračica svijeta.