Britanci se uzdaju u Murrayja, Belgijci u Goffina uoči polufinala Davis Cupa

Sami počeci Davis Cupa sežu još u davnu 1900. godinu kada su se susrele reprezentacije SAD-a i Velike Britanije na inicijativu nekolicine studenata Harvarda koji su se poželjeli okušati protiv svojih britanskih kolega. Prva dva puta pobjednik je bila reprezentacija SAD-a da bi zatim Velika Britanija osvojila četiri naslova u nizu. S vremenom broj zemalja koje su sudjelovale u natjecanju se širio pa je tako 1907. godine Australija osvojila svoj prvi naslov pobjedom protiv Velike Britanije, a krajem dvadeset godina krenula je dominacija Francuske sa šest uzastopnih naslova na krilima popularnih francuskih mušketira koji su tada dominirali svjetskim tenisom. Te četiri reprezentacije ostale su sve do 1974. godine i jedine države s osvojenim trofejom kada je Južnoafrička republika postala peti osvajač u povijesti.

Titulu prošlogodišnjih pobjednika uzeli su Švicarci pobjedom nad Francuzima u Lilleu čime su postali tek četrnaesta reprezentacija u povijesti kojoj je to uspjelo, a Roger Federer u svoju bogatu kolekciju stavio je jedan od rijetkih trofeja koji mu je nedostajao.

Ove godine u polufinalima u Glasgowu i Bruxellesu susrest će se reprezentacije Velike Britanije i Australije te Belgije i Argentine, a samo jedna će krajem studenog ugravirati ime svoje reprezentacije u popularnu „salataru“.

Velika Britanija – Australija

Velika Britanija i Australija dvije su od tri najuspješnijih reprezentacija u povijesti Davis Cupa, no dok je Australija osvajala barem jedan trofej u skoro svakom desetljeću, Velika Britanija je svoj zadnji trofej osvojila još davne 1936. godine na krilima Freda Perrya, a zadnje finale igrali su 1978. godine kada su poraženi od SAD-a predvođenih Johnom McEnroeom.

Od početka natjecanja misao vodilja Britanaca bila je vrlo jednostavna; Andy Murray mora donijeti dva boda u pojedinačnim susretima, a ostatak momčadi se mora potruditi donijeti onaj treći.

U prvom kolu treći bod donio je tako James Ward iznenađujućom pobjedom protiv Johna Isnera dok je u četvrtfinalu treći bod donio vrlo dobar par Inglot/Murray.

Za razliku od prvog kola i četvrfinala, u sastavu Velike Britanije došlo je do promjene pa je tako umjesto junaka prvog kola, Jamesa Warda, u sastavu velika nada britanskog tenisa Kyle Edmund za kojeg se Britanci nadaju kako bi na krilima domaćih navijača mogao napraviti iznenađenje i donijeti bod koji bi ih maksimalno približio finalu.

Njihovi protivnici u polufinalu, Australci, kroz cijelo natjecanje imaju velikih problema s disciplinom svojih igrača pa je tako za četvrtfinalni meč zbog nediscipline izostavljen Bernard Tomic što je Kazahstan maksimalno iskoristio te poveo prvog dana s 2-0 pobjedama Mihaila Kukuškina i Aleksandra Nedovjesova nad Nickom Kyrgiosom i Thanasijem Kokkinakisom.

Kada se već mislilo kako će Kazahstan prvi put u povijesti zaigrati u polufinalu, izbornik Wally Masur donio je pomalo hazardersku odluku te je pokušaj preokreta povjerio tenisačima iz drugog plana; Samu Grothu i veteranu Lleytonu Hewittu. Groth i Hewitt prvo su pobijedili u igri parova da bi u nedjelju isti igrači pobijedili u oba pojedinačna susreta, a posebno je emotivna bila pobjeda Lleytona Hewitta u odlučujućem meču čime je Australija prvi put nakon 76 godina okrenula zaostatak od 0-2 nakon prvog dana.

Za ovo polufinale izbornik Wally Masur izostavio je problematičnog Nicka Krygiosa, no ponovno je pozvan Bernard Tomic koji će uz Thanasija Kokkinakisa, Sama Grotha i Lleytona Hewitta pokušati iznenaditi Britance i donijeti prvo finale nakon 2003. godine kada su pobijedili Španjolsku.

Za pojedinačne mečeve siguran je Bernard Tomic, a uz njega bi, barem prvog dana, trebao zaigrati Thanasi Kokkinakis dok će se u igri parova Masur vjerojatno odlučiti za provjerenu kombinaciju Groth/Hewitt koja će imati imperativ pobjede ukoliko Australci žele ponovno zaigrati u finalu.

Belgija – Argentina

Belgijska reprezentacija najveće je iznenađenje ovogodišnjeg Davis Cupa maksimalno iskoristivši izostanak ponajboljih igrača reprezentacija s kojima su susretali.

U prvom kolu igranom protiv prošlogodišnjih pobjednika Švicarske, izostanak Rogera Federera i Stana Wawrinke pokušali su nadoknaditi malo poznati tenisači Henri Laaksonen, Michael Lammer i Adrien Bossel. Iznenađujućim pobjedama Henrija Laaksonena protiv Rubena Bemelmansa i Stevea Darcisa Švicarci su čak i uspjeli osigurati peti meč u kojem je David Goffin ipak bio prejak za Adriena Bossela te se Belgija plasirala u četvrtfinale.

Četvrtfinalni susret s Kanadom ponovno je obilježio izostanak najboljeg kanadskog igrača Miloša Raonića, no ovaj put Belgija nije imala nikakvih problema te je već nakon susreta parova osigurala prvo polufinale nakon punih šesnaest godina.

U sastavu Belgije ističe se David Goffin koji uživa u najboljoj sezoni karijere i za kojeg se Belgijci nadaju kako će donijeti konačnu pobjedu momčadi. Uz njega, za ovo polufinale, pozvani su Steve Darcis koji bi trebao igrati pojedinačne mečeve te Ruben Bemelmans i Kimmer Coppejans koji će, ukoliko ne dođe do velikih iznenađenja, zaigrati u igri parova.

Argentina, s druge strane, igrat će svoje čak deseto polufinale u posljednjih četrnaest godina, ali samo je tri puta uspjela ući u finale. Na njihovu žalost, u sva tri finala izašla su kao poražena momčad od kojih je sigurno najgori bio domaći poraz 2008. godine od Španjolske koji su u Argentinu došli bez svojeg ponajboljeg igrača Rafaela Nadala, a neočekivani junaci bili su Feliciano Lopez i Fernando Verdasco pobjedama protiv Juana Martina del Potra, odnosno Josea Acasusa te u igri parova protiv Agustina Callerija i Davida Nalbandiana.

Za ovo polufinale izbornik argentinske reprezentacije nije mijenjao dobitnu kombinaciju te su pozvani isti igrači koji su donijeli pobjede protiv Brazila i Srbije na domaćem terenu pa će tako na teren dvorane u Bruxellesu izaći Leonardo Mayer, Federico Delbonis, Diego Schwartzmann i Carlos Berlocq.

Za pojedinačne susrete siguran je Leonardo Mayer, a tko će biti drugopostavljeni igrač izbornik će vjerojatno skrivati do samog ždrijebanja. Isto vrijedi i za igru parova za koju će se tek nakon mečeva u petak znati tko će igrati uz Carlosa Berlocqa.

S obzirom na domaći teren i na ipak nešto slabije snalaženje argentinskih igrača u dvoranskim uvjetima, Belgija u ovaj susret ulazi kao blagi favorit i ima veliku priliku ući u svoje drugo finale u povijesti i prvo nakon punih 111 godina kada su izgubili finale upravo protiv Velike Britanije.