Veliki prijatelji i partneri na Touru na suprotnim stranama u borbi za važan bod

Početak njihove suradnje seže u Memphis 2012. godine gdje su odmah ušli u finale u kojem su poraženi od treće kombinacije svijeta Mirnjija i Nestora. Već tada bilo je jasno da ovaj par ima budućnost što se i pokazalo istinitim i na drugom Grand Slamu sezone, Roland Garrosu, na kojem su stigli do četvrtfinala.

Uz još nekoliko polufinala i četvrtfinala od kojih su najznačajniji uspjesi polufinale Mastersa u Cincinnatiju i četvrtfinale Wimbledona, Ivan Dodig je 2012. godinu završio kao 31. igrač svijeta u igri parova što je bio njegov najbolji ranking na kraju sezone gledajući i pojedinačnu konkurenciju.

Njihova iduća sezona za koju se smatralo kako će donijeti njihov proboj ka vrhu svjetskog tenisa bila je poprilično turbulentna u prvoj polovici godine s nekoliko ranih ispadanja u ranoj fazi turnira, no sve se to promijenilo na travi All England Cluba gdje su s pet uzastopnih pobjeda i ulaskom u finale najvećeg teniskog turnira ostvarili najveći uspjeh svoje tada relativno kratke suradnje.

U finalu na drugoj strani terena stajao je najbolji teniski par u povijesti ove igre – braća Bryan – koja su te sezone pokušala ostvariti kalendarski Grand Slam nakon osvajanja Australian Opena i Roland Garrosa.

Iako prvi put kao par u finalu jednog tako velikog turnira, Dodig i Melo nisu pokazivali nikakve znakove nervoze i savršenim ulaskom u meč odjurili su do 5:0 i jednostavnije nego što je itko mogao pretpostaviti osvojili prvi set.

Nažalost, kako je vrijeme odmicalo, braća Bryan počeli su raditi sve veći pritisak na „našu“ kombinaciju i iduća tri seta otišla su na stranu Amerikanaca čime su Dodiga i Mela ostavili bez Grand Slam naslova. Na našu sreću, vrijeme je pokazalo, samo privremeno. Uspjehom na Wimbledonu Ivan Dodig prvi je put ušao u dvadeset najboljih tenisača u igri parova.

Nastavak sezone bio je jednako uspješan te su na posljednjem Grand Slam turniru sezone stigli do polufinala, a da bi sve poraze u završnicama turnira naplatili osvajanjem svog prvog turnira iz Masters serije u Šangaju na kojem su u polufinalu napokon pobijedili i braću Bryan. Nakon još jednog polufinala na turnirima Masters serije, Ivan Dodig ušao je među deset najboljih igrača svijeta i postao tek sedmi hrvatski tenisač u Open eri tenisa nakon Nikole Pilića, Željka Franulovića, Gorana Ivaniševića, Marija Ančića, Ivana Ljubičića i Marina Čilića kojem je to uspjelo.

Od svih njih Ivan Dodig je jedini koji je taj uspjeh ostvario u igri parova. Nagrada za odličnu sezonu bio je odlazak na završni turnir sezone u Londonu u kojem su nakon tri početne pobjede u grupi (među ostalim i ponovno nad braćom Bryan) ušli u polufinale u kojem im se španjolska kombinacija Marrero/Verdasco osvetila za poraz u finalu Šangaja. Svi ti uspjesi promovirali su par Dodig/Melo u sam vrh svjetskog tenisa i sezonu je završio kao sedmi igrač svijeta.

U idućoj sezoni, opterećenoj poprilično lošom formom i ozljedama, par je tek na sjevernoameričkoj turneji proigrao ušavši u finale Toronta čime su nagovijestili ipak bolje dane što se pokazalo točnim kada su ušli u polufinale US Opena čime su uspjeli drugi put uzastopno osigurati završni turnir u Londonu na kojem su ponovno odličnim igrama izborili polufinale, ali ovaj put otići i korak dalje.

U finalu su ih ponovno čekali američki blizanci i ponovno nadigrali dobivši treći set u tie-breaku.

Sezona u kojoj se još uvijek nalazimo iznjedrila je i najveći uspjeh Dodigove karijere, osvajanje Roland Garrosa, gdje su braća Bryan napokon morali kapitulirati u tri tijesna seta.

Nakon gubitka prvog seta u tie-breaku i suočeni s breakom zaostatka Dodig i Melo bili su na pragu još jednog poraza u finalima, no odličnom igrom, uspjeli su vratiti break zaostatka i u tie-breaku drugog seta nakon još fenomenalnog dijagonalnog loba Ivana Dodiga iskoristiti treću set loptu i odvesti meč u treći set.

U igri živaca u kojoj su oba para imala svoje prilike, prvi su popustili Amerikanci kod rezultata 5:5 i Marcel Melo servirajući kod 6:5 donio je paru toliko isčekivanu i sasvim zasluženu Grand Slam titulu.

Uspjeh je, naravno rezultirao i rankingom karijere pa je Ivan Dodig nakon Roland Garrosa osvanuo na četvrtom mjestu svjetske rang liste, a par Dodig/Melo drugi par svijeta odmah iza neprikosnovenih Amerikanaca.

Nastavak sezone ipak nije bio toliko uspješan da bi na US Openu iznenađujuće ispali u prvom kolu, što im se nije dogodilo još od 2013. godine i ispadanja u prvom kolu Australian Opena.

Za razliku od Ivana Dodiga koji je svoju karijeru započeo igrajući pojedinačne mečeve i koji je tek s Marcelom Melom krenuo s uspjesima u parovima, Marcelo Melo je na ATP razini odigrao samo jedan meč u pojedinačnoj konkurenciji i od samih početaka je bio orijentiran na igru parova.

U svojoj je karijeri uglavnom igrao s brazilskim partnerima od kojih se ističu Andre Sa s kojim je igrao pune tri godine i s kojim je 2007. godine osvojio i prvi turnir u karijeri u Estorilu te Bruno Soares, igrač koji će danas biti ponovno uz Mela i koji će pokušati donijeti drugi bod Brazilu.