Jürgen Klopp: "Moramo prestati sumnjati i početi vjerovati"

Gospodine Klopp za početak jedno lagano pitanje, kako se osjećate? "Savršeno. Nemam drugih riječi kojima bi opisao osjećaje. Bio je ludi dan sa svime što se događalo u Njemačkoj i onime što se dogodilo nakon što smo sletjeli u Veliku Britaniju. Za mene je prekrasan osjećaj i velika čast biti ovdje. Ovo je jedan od najboljih trenutaka u mom životu. Ovdje sam sa svojom obitelji, istina ne cijelom jer jedan sin je još uvijek kod kuće, ali ovdje smo zajedno i sve mi ovo liči na prekrasan san".

Što Vas je privuklo da dođete u FC Liverpool? "Sve, sve što sam čuo, sve što sam pročitao, sve što sam osjetio kad sam gledao utakmice, ne previše njih, samo neke vrlo važne. Volim nogomet, a intenzitet nogometa u Liverpoolu mi se sviđa. Uvijek sam razmišljao o radu u Engleskoj zbog način i intenziteta nogometa koji se ovdje igra, a Liverpool mi je bio prvi izbor. Sada imam mogućnost raditi ovdje, dogodilo mi se najbolje što sam mogao zamisliti".

Jeste li dugo vagali odluku ili je odluka bila tek puka formalnost? "Definitivno mi nije bila jedna od težih odluka. Ugovor s Borussijom mi je završio prije četiri mjeseca i počeo sam razmišljati što ću raditi u budućnosti. Imao sam četiri mjeseca odmora i jednostavno mi je bilo dosta. Bilo je odlično, ali bilo je dovoljno. I vlasnici kluba i ja imamo viziju i nije bilo potrebno previše riječi da se odlučim doći ovdje".

Rekli ste da ste uzeli odmor od nogometa, zanima nas što ste naučili u tom vremenu? "Mnogo stvari. Pravi odmor počeo je tek nakon četiri tjedna. U prvih mjesec dana bilo je kao i uvijek, osjećao sam se vrlo umorno jer sam u zadnjih 15 godina neprekidno radio kao trener, radio uvijek do posljednjeg dana sezone. To je bilo jako naporno a nakon toga pokušao sam se opustiti i uvjeriti sam sebe da nije nogomet sve u mom životu. Počeo sam se zanimati s različitim stvarima, razgovarati s nekim zaista pametnim ljudima o nogometu, nutricionizmu i mnogim drugim stvarima. Sada sam stvarno opušten, nakon 15 godina bilo je potrebno donijeti jednu ovakvu odluku. Imao sam šest prelijepih godina u Dortmundu i jednu jako tešku, ali u globalu bilo je fantastično, no došlo je vrijeme da napravim nešto novo, nešto drugačije i zato sam danas ovdje".

Pogledajmo malo Anfield, koliko vas veseli činjenica da će vam ovo postati dom i da ćete biti trener momčadi s ovakvim navijačima? "Moj engleski nije dovoljno dobar da bi se mogao izraziti na pravi način. Nije dobar trenutno, morati ćete me pitati kroz nekoliko mjeseci, ali naravno da sam jako uzbuđen. Želim vidjeti, osjetiti, omirisati, želim sve isprobati. Kada sam prije godinu dana igrao ovdje s Borussijom bio sam uzbuđen. Došao sam na stadion i u svlačionici gostujuće momčadi bio je natpis "Susret počinje od ovog trenutka", uđeš u svlačionicu i nakon takvog dočeka jedino pomisliš, OK žele nas razvaliti. Bio sam na mnogo mjesta u svijetu, ali ovo je definitivno nešto posebno. Stadion u Dortmundu, Signal Iduna Park je prekrasan stadion, imao sam jedan mali u Mainzu, ali Anfield je povijesno mjesto. Radujem se Anfieldu, trenutno ne znam kako ću se osjećati, ali definitivno će biti dobar osjećaj".

Koliko vam je bitno stvoriti odnosno imati poseban odnos s navijačima? "Razumijem nogomet. Ukoliko ljudi nisu zainteresirani za igru možemo zabiti nekoliko štapova u park i igrati se tamo. Još uvijek će biti prekrasna igra, još uvijek će biti ista igra, ali nogomet kao profesionalnu igru čine upravo navijači. To je ono što znam, mislim i osjećam. Moramo ih zabaviti i na neki način učiniti njihov život boljim. To je ono što moramo raditi jer nogomet nije toliko bitan, mi ne spašavamo živote ili stvar, nismo liječnici. Naš je posao omogućiti im da na 90 minuta zaborave svoje probleme i brige, a nakon toga tri dana mogu razgovarati o prošloj i dva dana o budućoj utakmici. Da nisam trener tako bi ja želio živjeti i funkcionirati. Zato pokušavam biti što bliži s navijačima, ali zbog prirode posla to nije baš uvijek moguće. Moram raditi i za taj rad trebam vrijeme i zato ne može biti baš uvijek kako navijači žele".

Ali razumijete kako je to biti navijač? "Naravno da razumijem, nadam se da će netko imati vremena da me provede malo okolo i kaže mi da se ovo dogodilo ovdje, ono ondje, Stevie G je pucao s ove strane, Robbie Fowler je zabio odavde. Volio bi to". Gospodine Klopp vi možete ići kuda želite, vi ste trener Liverpoola: "Da, to je najljepša stvar, ali ne tijekom 90 minuta, tada će biti najteža stvar za mene. Ovdje su obje klupe jako blizu, možete nehotice udariti drugog trenera. Ja znam biti jako emotivan kada me utakmica ponese".

Mislite li da ćete se morati prilagoditi na engleski način nogometa? "Naravno da ću se prilagoditi, možda ću morati, možda ne, ali trenutno ne razmišljam o tome jer ovo je nogomet, a ja poznajem engleski nogomet jer sam pogledao toliko puno utakmica i odigrao dosta njih protiv engleskih klubova. Neke stvari su drugačije, ali trenutno to nije važno jer ovo je samo nogometna igra u kojoj svi imamo ista pravila, igrališta su približno istih dimenzija, nema tu baš previše razlika. Iskustvo me naučilo da slušam, gledam, osjećam i razmišljam o tome što ću promijeniti. Dugo sam u nogometu, bio sam igrač, a sada sam trener i ne želim stvari previše komplicirati. Vrlo je važno da igrači najjednostavnije shvate što želite jer ovo je igra koja se igra iz srca, a ne iz glave".

Mislite li da će izazovi u Liverpoolu biti slični onima koje ste imali u Borussiji? "Možda mi je ovo najveći izazov u karijeri, ali ja nikad nisam bio čovjek koji je išao linijom manjeg otpora, to me jednostavno ne zanima. ovo je najzanimljiviji posao na svijetu samo zato što nije previše loš. Ja sam potpuno drugačiji jer dolazim iz Njemačke, sve mi je sada novo i svi razmišljaju na način što sad ovaj Nijemac hoće? Ja moram osluškivati i prije svega razgovarati s igračima, moramo naći zajednički način, a tko želi raditi na način na koji ja predlažem biti će mi dobar prijatelj, a to nije loše jer znam biti odan".

Kakav način igre možemo očekivati? "Ludi način. U današnjem nogometu svi veliki svjetski klubovi igraju nogomet s puno posjeda lopte. Volim gledati Bayern, Barcelonu, ponekad Real Madrid, Manchester City. Nitko od njih ne počinje utakmicu s loptom u posjedu, ne možete izaći na tren i reći, "OK mi imao loptu, a protivnik će čekati svoju priliku". Prva stvar koju morate imati je čvrsta obrana, to je prva stvar, uvijek. Možete biti samopouzdani ako znate da baš svaki protivnički napad neće biti gol. Dobra stvar oko ovog mojeg dolaska je da imam malo vremena zbog reprezentativnih obveza, ali i nije dobra jer ne mogu odmah početi s treninzima u punom sastavu. Mislim da možemo početi svi zajedno negdje u srijedu sljedeći tjedan kada se svi vrate i kada vidimo što i na čemu trebamo raditi. Način igre koji ja preferiram je emotivan način, volim to, volim emocije u igri. Volim brzu igru jer morate biti pravi muškarac ili žena ukoliko nogomet mislite igrati ozbiljno, teško je, ali većina dobrih stvari je teška. Kada govorimo o agresivnosti, ja agresiju vidim jedino kroz sebe, moram biti izdržljiviji, čvršći, ne smijem osjećati bol ili nešto slično, ali agresija prema protivnicima kroz prekršaje ili slično me ne zanima. Moram vidjeti što je moguće s ovom momčadi i to već protiv Rubin Kazana u Europskoj ligi, a nakon toga u Southamptonu. Imamo puno utakmica pred sobom, možda možemo nešto promijeniti. Ako je moguće možemo li biti protivnik kojeg je najteže pobijediti, budimo takvi jer ako si takva momčad nisi daleko od toga da budeš pobjednička momčad".