Doživjeli su najveću rekonstrukciju i u sezonu kreću sa statusom najveće nepoznanice

Nedavna anketa među GM-ovima stavila je Portland Trail Blazerse na poziciju najveće nepoznanice uoči početka nove sezone. Momčad koja je bila legitimni kandidat za doigravanje, ovog ljeta potpuno je redizajnirana, otišla su četvorica dojučerašnjih članova udarne petorke i ključevi momčadi predani su Damianu Lillardu.

Od Portlanda se puno očekivalo prošle sezone, momčad je s pravom slovila za jednu od Top četiri na Zapadu, ali ozljeda Wesa Matthewsa bila je pretežak udarac. Portland jednostavno nije mogao nadoknaditi sve ono što je Matthews nosio, liderstvo na terenu, dobru obranu i konstantu u vanjskom šutu. Matthews je bio tihi vođa, igrač koji je imao veliki utjecaj na suigrače, a nakon njegove ozljede koja je označila i kraj sezone, Blazersi su krenuli silaznom putanjom.

Neil Olshey je pokušao ugasiti požar dovođenjem Arrona Afflaloa, međutim Afflalo nije kalibar Matthewsa, osim toga nikako se nije mogao uklopiti u Stottsov sustav igre, a kada su i njega počele mučiti ozljede, sve nade u dugačku sezonu su propale.

Više razočaranost nastupom nego ispadanjem od Memphisa u prvoj rundi doigravanja, naveli su sve strane da se krene u novi početak. Igrači koji su imali tu mogućnost krenuli su drugim putem, a ne može se baš reći niti da su se Olshey, Allen i Stotts "polomili" nagovarajući ih u ostanak.

LaMarcus Aldridge, nedvojbeno prva zvijezda momčadi, otišao je u San Antonio. Aldridge od kraja sezone ničim nije dao naznačiti da barem razmišlja o ostanku. Trebao je promjenu sredine, novi izazov, ali najviše borbu za naslov NBA prvaka. "Jednostavno nismo imali snage i obraza tražiti od LaMarcusa da ponovno kreće u cijelu priču iz početka, a nismo mu mogli garantirati momčad za naslov prvaka. Takvom igraču nije lako reći da se strpi još dvije-tri godine", priznao je nedavno Olshey.

Blazersi su odradili nekoliko prijateljskih razgovora s LaMarcusom, nije tu bilo onakvog angažmana kakav su primjerice Clippersi imali oko DeAndrea Jordana, a da su im vrlo male šanse da ga nagovore na promjenu odluke i ostanak, znali su već na kraju sezone. Nedugo po završetku sezone, Aldridge se iselio iz kuće u Portlandu koju mu je iznajmio Damon Stoudemire i vratio se svojima u Texas. Već taj potez pokazao je kakve su mu namjere, a jedina dvojba bila je hoće li u San Antonio ili Dallas. Na kraju je preslio u Spurse, poziv Gregga Popovicha nije mogao odbiti.

Nicolas Batum već je mijenjan u Charlotte Hornetse, Otišli su i Robin Lopez i Wes Matthews i od udarne petorke ostao je samo onaj najmlađi - Damian Lillard.

Iako obojica to demantiraju, oregonski mediji često su spominjali kako odnos između Lillarda i Aldridgea nije bio idealan. Imali su korektan odnos, ali ne i prijateljski, obojica su htjeli ulogu gazde momčadi, a realno niti povučeni Aldridge, niti mladi Lillard to nisu bili. Bili su prve zvijezde momčadi, ali nisu se uspjeli nametnuti kao oni čija se riječ sluša i koji "govore kada svi šute". Za to je bio zadužen Matthews.

Sada je Lillard ostao sam, javno su mu "uručeni" ključevi momčadi i sav pritisak bit će na njemu. Koliko mu vjeruju i koliko žele podrediti sve njemu, u klubu su pokazali aktivno ga uključivši u slaganje momčadi za ovu sezonu, nešto što Aldridge nikada nije mogao. Lillard je imao važan glas u dovođenju pojedinih igrača, a na njemu je bila odluka hoće li se okružiti mlađim i potentnijim igračima ili će se "ići na rezultat" s nekolicinom veterana.

Pod cijenu lošije sezone, Lillard se odlučio za prvu opciju, a što i koliko ovaj Portland može, ne zna baš nitko.

Puno je tu igrača koji imaju veliki potencijal, ali dosad nisu ispunili očekivanja. Za neke je ovo jedinstvena prilika da pokažu kako neće biti samo prolaznici, da mogu ozbiljnije sudjelovati i biti važan dio NBA momčadi. U takvom su okruženju da se nalaze praktički u idealnoj situaciji - momčadi koja nema pritisak rezultata jer malo tko vidi Blazerse u doigravanju nakon svih ovih preslagivanja, momčadi koja će iza sebe imati vjerne navijače koji pune Moda Center (za većinu još uvijek Rose Garden), imaju dobrog trenera u Terryju Stottsu i All-Star igrača na kojeg će uvijek moći računati kada zagusti.

Harkless, Vonleh, Plumlee, McColum, Leonard, svi će imati važne role i na njima je da se dokažu. Leonard i McCollum su igrači Blazersa od ranije i znaju kako funkcionira ovo okruženje, a sada ih očekuje važna uloga.

Leonard je važno oružje u širenju reketa s izuzetno mekanom rukom i dobrim šutem za tricu za nekog od 216 centimetara, ali Leonard mora pokazati i kako može kontrolirati temperament i odigrati kvalitetno i u reketu. Značajno je dobio na čvrstoći i masi, isplatio se rad s Chrisom Kamanom koji je postavljen u poziciju svojevrsnog mentora. McCollum se mora prometnuti u glavnu snagu uz Lillarda na vanjskoj poziciji i igrati dobro u kontinuitetu, nešto što mu je nedostajalo.

Njima dodajte Geralda Hendersona, Eda Davisa, Al-Farouqa Aminua, Kamana pa čak i Allena Crabbea i dobije se čisto korektna momčad. Prošlih sezona starteri su "umirali" na parketu, sve je počinjalo i završavalo s udarnom petorkom, a klupa Portlanda bila je iznimno tanka. Prošle sezone bila je nešto duža, a ove sezone Stotts će moći mirne duše rotirati 10-11 igrača po susretu što nije niti pokušavao ranije.

Međutim kolika je vrijednost svih tih igrača i koliko će Portland moći, ovisi o mnogočemu. Ovisi kako će se svi oni snaći u Stottsovom sustavu igre, hoće li igrači koji nisu bili u naslovnim ulogama znati reagirati sada kada su u drugačijoj situaciji, hoće li atletski vrlo potentna momčad znati iskoristiti tu prednost i u konačnici ono najvažnije - koliko će toga pasti na leđa Lillarda i koliko će on moći nositi Blazerse.

Za protivnike je ovo poželjna momčad, skauting nije posebno zahtjevan jer je vrlo jasno da je prvi cilj usporiti Lillarda, drugi zatvoriti McCollumov šut i šanse Blazersa značajno padaju. Međutim takva je situacija sada, upravo zato Portland i je najveća nepoznanica. Nitko od preostalih igrača izuzev Kamana i donekle Hendersona nije došao do svojeg vrhunca. Svi oni tek trebaju ući u najbolje godine i uz pravilan razvoj ova momčad može postati itekako opasna. Pitanje je hoće li postati "prava momčad" ili "Lillardova momčad" u kojoj će biti one man show. U Portlandu se nadaju prvom scenariju, vjeruju Stottsu, Trianu, Lillardu i okupljenoj mladosti, u protivnom nas očekuje nova rekonstrukcija i novi upitnici.