Mirko Filipović završio karijeru: "Ovo je konačna odluka i to je najbolje za mene"

"Dragi prijatelji, morao sam, nažalost, otkazati borbu u Seulu. Već u početku priprema ozljedio sam rame i to tako da nisam ruku mogao podići. Pokušao sam spasiti rame i sanirati ozljedu na sve moguće načine, i svakodnevnim terapijama i inekcijama krvne plazme i raznim koktelima lijekova, ali nije išlo. Jedini lijek bi bila pauza od dva do tri tjedna, a to si nisam mogao priuštiti usred završnih priprema. Svakodnevnim treningom se ozljeda samo pogoršavala. Dio mišica je puknuo, rame je puno tekućine, velika opasnost je i da pukne tetiva i onda opet na operaciju", stoji na početku opširnog Filipovićevog posta u kojem spominje brojne ozljede zbog kojih trpi bol i pri svakodnevnim uobičajenim aktivnostima.

"To mi ne treba, pogotovo u mojim godinama. Cijelo ljeto sam proveo putujući u München na terapije kod jednog čuvenog liječnika radi kronične upale tetiva na hvatištima sjedne kosti koja me izluđuje, u Vinkovce kad idem moram dva puta stati tokom puta radi bolova u tim tetivama koje me užasno bole u sjedećem položaju, koljeno desno koje je četiri puta operirano isto. I sad još rame, leđa da ne spominjem. Kad god idem na magnet, bez obzira radi čega i šta snimam, nalaz počinje s ' degenerativne promjene', ali to je cijena koja se mora platiti.

Ljudi naravno vide samo jednu stranu medalje, materijalne stvari, a za muku, bol, krv i suze nitko ne pita, niti ih zanima. Ali to je tako u životu. Sad je dva ujutro, a ja zaspati ne mogu, prebirem misli i vrtim svoju karijeru pred očima. I svjestan sam da sam došao do kraja svog borilačkog puta. Ali treniranje pod bolovima više ne želim. Tijelo mi je izraubano od bezbrojnih treninga, skupio sam devet operacija, tijelo je postalo sklono ozljedama, nakon svakog treninga stavljam led na operirano koljeno jer se napuni tekućinom, terapije dva puta tjedno. Iduća borba bi mi bila 80. profesionalna, a to je jako puno", napisao je Filipović te u završnom dijelu svoje objave obznanio odluku o završetku karijere:

"Ovo nije neka trenutna odluka, jer sam nesretan radi svega toga, već moja konačna odluka. I to je najbolje za mene. Prije ili kasnije dođe vrijeme kada čovjek mora i na zdravlje misliti. Imao sam zaista dugu i bogatu karijeru i ostavio sam, vjerujem, dubok trag u borilačkom sportu, u slobodnoj borbi i u K-1, i nemam za čim žaliti. Hvala svima koji su me pratili i podržavali, a meni ostaju prekrasne uspomene i sjećanja", zaključio je Filipović.

Filipović je u kickboxingu ostvario 31 pobjedu i osam poraza, a najveći uspjeh mu je K-1 naslov osvojen 2013. U organizacijama MMA-a je upisao 31 pobjedu i ima 11 izgubljenih mečeva, te dva neodlučena i jedan 'no contest', a 2006. je osvojio PRIDE-ov Grand Prix. U amaterskom boksu je ostvario 40 pobjeda i pet poraza. Pred svojom publikom 2013. u zagrebačkoj Areni osvojio je K-1 World Grand Prix i tako postao tek drugi čovjek u povijesti koji je osvajao naslove u K-1 i MMA-u. Godinu dana poslije osvajio je IGF pojas prvaka, pobijedivši bivšeg olimpijskog pobjednika u judu Satoshija Ishija.