Posljednji c'mon

Iako u raspravama često podcjenjivan i smatran igračem koji je maksimalno iskoristio slabije razdoblje u tenisu u kojem nije bilo pravog šampiona, rezultati koje je postigao govore sami za sebe. Lleyton Hewitt dvostruki je osvajač i dvostruki finalist Grand slam turnira. Tenisač je to koji je osvojio dva završna Mastersa uz još jedno finale te uz sve to i dvostruki osvajač Davis Cupa. Isto tako, dva je puta završavao godinu kao najbolji igrač svijeta, a na prvom mjestu atp ljestvice proveo je punih 80 tjedana čime ga se svrstava na ukupno jedanaesto mjesto od uvođenja kompjuterskog rankinga odmah iza Andrea Agassija.

Lleyton Hewitt rođen je 1981. godine u Adelaidu i kao i većina Australaca bavio se istovremeno s nekoliko sportova pa je uz tenis trenirao i australski nogomet kao i njegov otac. Nakon što se u potpunosti posvećuje isključivo tenisu, vrlo brzo napreduje i osvaja juniorsko prvenstvo Australije čime je zaslužio pozivnicu za kvalifikacije Australian Opena koje uspješno prolazi te postaje najmlađi sudionik glavnog ždrijeba u povijesti turnira s nepunih 16 godina. U prvom kolu susreće se sa Sergijem Bruguerom od kojega je poražen u tri seta pruživši vrlo dobar otpor čime ukazuje kako je Australija dobila tenisača velikih mogućnosti. Već iduće godine Lleyton Hewitt šokira svijet osvajanjem turnira u Adelaideu pobijedivši u polufinalu Andrea Agassija u dva tijesna seta, a u finalu Jasona Stoltenberga i podiže svoj prvi od ukupno trideset trofeja u karijeri.

Još uvijek tinejdžer, godinu dana kasnije, osvaja svoj prvi Davis Cup, natjecanje koje je za njega oduvijek imalo posebno značenje. Iduće godine osvaja i Grand slam naslov u igri parova, udruživši snage s Maxom Mirnjijem, na terenima Flushing Meadowsa. Kruna njegove, tada još kratke karijere, dolazi godinu dana kasnije kada na istim terenima osvaja svoj prvi pojedinačni Grand Slam naslov pobijedivši u finalu Petea Samprasa u tri seta, u meču u kojem je Sampras cijelo vrijeme bio u podređenom položaju bez ikakvih šansi za povratak u meč. Do kraja iste godine osvaja turnir u Tokiju, a osvajanjem završnog Mastersa osigurava prvo mjesto na kraju godine čime postaje najmlađi tenisač u povijesti kojemu je to uspjelo.

Sljedeće godine nastavlja s uspjesima na turnirima pri čemu se ističe naslov u Indian Wellsu, a početkom lipnja osvaja drugi Grand slam naslov u karijeri pobjedom u tri uvjerljiva seta protiv Davida Nalbandiana. Uspjeh je bio tim veći što je pokazao kako je i dalje moguće osvajati turnire na travi igrom s osnovne crte kao i Agassi prije dvadeset godina. Godinu završava ponovnim osvajanjem završnog Mastersa i na prvom mjestu atp ljestvice.

Rivalstvo s Rogerom Federerom

Lleyton Hewitt i Roger Federer dvojica su tenisača s jednim od najdužih rivalstava koje je trajalo punih osamnaest godina – od 1996. godine kada su se susreli na World Cup Youth finalu gdje je Roger Federer pobijedio u tri tijesna seta pa do 2014. godine kada je Hewitt pobijedio u finalu Adelaidea, također u tri tijesna seta. Na samim počecima njihovih karijera, Hewitt je imao daleko više uspjeha u međusobnim susretima te je dobio sedam od prvih devet mečeva, no sve se postupno počelo mijenjati početkom 2004. godine kada Federer uspostavlja svoju dominaciju u svjetskom tenisu i kada kreće njegova serija od petnaest uzastopnih pobjeda u međusobnim susretima koja je prekinuta tek 2010. godine Hewittovom pobjedom u finalu Hallea. Ono što je posebno bolno za Hewitta bili su porazi na Grand slam turnirima kojih je u tom razdoblju bilo čak osam i u kojima je ukupno uzeo samo četiri seta.

Lleyton Hewitt i Davis Cup

Posebna priča Hewittove karijere uvijek je bio Davis Cup igrajući s ponosom za naciju koju je predstavljao. Možda i najpamtljiviji trenutak dogodio se 2001. godine u susretu kojeg su Australci igrali protiv Brazila u Florianapolisu. Tada dvadesetogodišnjak, susreo se velikim Gustavom Kuertenom, dvostrukim osvajačem Roland Garrosa, u njegovom rodnom gradu pred tisućama navijača. Iako apsolutni autsajder, Hewitt je pokazao apsolutnu dominaciju porazivši Kuertena u tri seta svojim najslabijim udarcem – forehandom. Kako bi uspjeh dobio dodatno na težini, dva mjeseca kasnije, Kuerten je ponovno pokorio parišku zemlju i osvojio i treći naslov u Roland Garrosu. Te iste godine, Hewitt je doživio i jedan od najbolnijih poraza u svojoj karijeri. U finalu, Australija je dočekivala Francusku koju su predvodili vrlo dobri, ali ne i odlični, Nicolas Escude, Sebastien Grosjean, Cedric Pioline i Fabrice Santoro. Uz Hewitta igrali su još i Patrick Rafter koji je nekoliko mjeseci ranije igrao mitsko finale protiv našeg Gorana u Wimbledonu te Wayne Arthurs i Todd Woodbridge. Meč je igran u Rod Laver Areni, na travnatoj podlozi, i smatralo se kako će Australija sve dvojbe riješiti već nakon igre parova. No, Francuska na čelu s Escudeom, imala je drugačije planove. Već prvi meč ostavio je u nevjerici Australce nakon što je Escude okrenuo vodstvo Hewitta od 2-1 u setovima za prvi bod Francuza. Time je Escude još jednom nadmudrio Hewitta pošto ga je pobijedio nekoliko mjeseci ranije u Wimbledonu, također u pet setova. Rafter je pobjedom u tri seta nad Grosjeanom vratio stvari na početak, ali igra parova ponovno vraća prednost Francuzima. Treći bod donio je junak Francuza, Escude, pobjedom u petom odlučujućem susretu, nad Wayneom Arthursom, čime je Francuska osvojila svoj deveti naslov. Taj naslov je i dalje Francuzima posljednji koji su osvojili izgubivši sva tri finala nakon toga. Drugi trenutak Davis Cupa po kojem će se pamtiti, odigrao se dvije godine kasnije u polufinalu. Mjesto je ponovno isto, ali ovaj put igra se na tvrdoj podlozi. Protivnik je Roger Federer i vodi 2-0 u setovima i 5-2 u trećem. U publici nitko ne vjeruje u preokret osim naravno Lleytona Hewitta. Dva sata kasnije, Lleyton Hewitt diže ruke u zrak slaveći pobjedu i odvodi Australiju u finale Davis Cupa u kojem pobjeđuju Španjolsku. Prvi bod u finalu donio je Hewitt pobijedivši Juana Carlosa Ferrera, a ta titula i dalje stoji kao posljednja koju su osvojili.

Lleyton Hewitt na Australian Openu

Kao i svakom tenisaču, turniri u zemlji u kojoj su rođeni imaju posebno značenje. Kada imaš „sreću“ imati i Grand slam turnir onda se to značenje uvećava nekoliko puta. Nadaleko je poznato koliko Francuzi već dugo sanjaju svojeg pobjednika i koliko dugo su Britanci čekali svojeg, a slična je situacija bila i s Australcima. Njihov posljednji osvajač bio je davne 1976. godine Mark Edmondson koji je porazio u finalu još jednog Australca Johna Newcomba, dok je Pat Cash poražen dvije godine uzastopno, 1987. i 1988. godine u pet teških setova od Šveđana Stefana Edberga i Matsa Wilandera. Hewitt je tako nakon punih sedamnaest godina čekanja Australaca, 2005. godine, konačno došao u finale do kojeg je pobijedio mnoge teniske velikane i preživio mnoga teška iskušenja. U osmini finala pobijedio je, preokrenuvši zaostatak od 2-1 u setovima, Rafaela Nadala koji je kasnije te godine osvojio svoj prvi Grand slam naslov u Parizu. U četvrtfinalu je nadvisio Davida Nalbandiana 10-8 u petom setu, a u polufinalu Andya Roddicka u četiri tijesna seta. Nakon što je Marat Safin u jednom od najboljih mečeva sezone izbacio Rogera Federera koji je Hewitta pobijedio pet puta 2004. godini, cijela je Australija očekivala pobjedu u finalu. Na ruku mu je išao i podatak kako je u prijašnja dva meča igrana na tvrdoj podlozi (a da nije u pitanju dvorana) izašao kao pobjednik. Finale je, logično, izazvalo veliko zanimanje u Australiji, a kada je Hewitt protutnjao prvim setom 6-1, cijela nacija bila je prikovana za svoje televizore. Nažalost, Safin je u iduća tri seta izašao kao pobjednik ostavivši Australce i dalje na čekanju.

Ozljede i pad rankinga

Uspjesi koje je ostvario te 2005. godine bili su jedni od posljednjih, a sve veći danak uzimale su ozljede te je njegov ranking u godinama koje su slijedile sve više padao. Nakon što je 2008. godine bio primoran operirati kuk koji mu je stvarao konstantne probleme, 2009. godine uspijeva se vratiti među dvadeset najboljih na svijetu i podsjetiti navijače diljem svijeta na svoje najbolje dane. Nažalost, to nije bilo dugog vijeka jer iduće godine ponovno odlazi na još jednu operaciju kuka, a problemi nakon toga su se samo množili i ozljede i operacije bile su stalni pratitelj. Kako je odmicalo vrijeme, sve je teže bilo nositi se sa zahtjevima profesionalnog tenisa i početkom 2015. godine objavio je kako planira završiti svoju karijeru iduće godine na turniru koji mu je označio i početak profesionalne karijere – Australian Openu – uz rečenicu „Apsolutna je privilegija dobiti mogućnost završiti karijeru igrajući ovaj turnir dvadeseti put.“