Sportovi na marginama medijske pažnje i društvene percepcije

Sport je bitna sastavnica modernog društva i čovjeka kao njegove osnovne jedinke i kao takav je bio nešto što nas je zaokupljalo u slobodno vrijeme, nešto čime smo se bavili zbog nas samih, zbog vlastitog "gušta", ali davno je sport prestao biti zanimacija, a mnogima postao core business. I upravo zbog te činjenice sportovi koji donose profit, sportovi oko kojih je veliki moving, "vrište" kroz sve medije, guraju se na sve strane i kroz sve pore, a svi oni koji prema kriterijima ostvarivanja dobiti nisu podobni žive na marginama medijske pažnje i hrane se mrvicama koje odbace veliki igrači.

Naša je namjera, a vi, cijenjeni čitatelji, prosudit ćete o uspjehu, približiti vam neke od tih "malih" sportova koji u ova moderna vremena još uvijek nisu zatrovani višemilijunskim transferima, igrači na svojim dresovima ne nose reklame multinacionalnih kompanija, a sportaši uz treninge imaju dovoljno slobodnog vremena da odrade osam ili više sati na poslu.

To nisu sportovi o kojima sanjaju naša djeca, nitko se ne poistovjećuje sa zvijezdama jer za njih nitko ni ne zna, možda tek mali broj ljudi u nekom skrivenom kutku na godišnjoj skupštini saveza ili udruženja. Od današnjih ljudi možete čuti Lionel Messi, LeBron James, Nikola Karabatić, Novak Đoković, a koliko ljudi se sjeti, a kamoli spomene imena Teun de Nooijer, Lee Chong Wei ili Walter Ray Williams?

Dugo vremena dvoumili smo se s kojim sportom "otvoriti", a ako vi tako odlučite možda i zatvoriti. Na kraju kocka je pala na jedan od najstarijih sportova na svijetu, sport koji se u izvornom obliku igrao još u drevnom Egiptu.

Povijest hokeja na travi

Korijeni hokeja na travi sežu daleko u prošlost, u antiku. Povijesni zapisi govore da se jedan grubi oblik hokeja igrao u drevnom Egiptu prije otprilike 4000 godina, a u Etiopiji negdje oko 1000. godine prije Krista. U različitim muzejima mogu se vidjeti artefakti koji dokazuju da je jedan oblik igre bio prisutan kod Rimljana i Grka. Dokazi o igri nisu nađeni samo s "ove strane bare" već i u Južnoj Americi kod Azteca i to nekoliko stoljeća prije otkrivanja Novog svijeta.

Moderni hokej na travi potječe iz Engleske iz sredine 18. stoljeća, a njegov procvat usko je vezan uz pojavu velikog broja javnih škola. Prva hokejska udruga osnovana je u Ujedinjenom Kraljevstvu 1876. godine kada su usvojena i prva pravila igre. Smatra se da svaki sport doživi svoju potpunu afirmaciju u trenutku kada postane dio Olimpijske obitelji. Hokeju je to uspjelo u Londonu 1908. godine, a natjecalo se šest momčadi: Engleska, Irska, Škotska, Wales, Njemačka i Francuska.

Nakon uvrštenja u program Olimpijskih igara i sve većeg zanimanja za ovaj sport po analogiji došlo je do stvaranja Međunarodnog saveza hokeja na travi (FIH - Fédération Internationale de Hockey sur Gazon), a ocem organizacije smatra se gospodin Paul Léautey koji je kasnije postao i prvim predsjednikom. Na prvu konstituirajuću sjednicu 1924. godine pozvano je sedam zemalja: Austrija, Belgija, Čehoslovačka, Francuska, Mađarska, Španjolska i Švicarska.

Paralelno s razvojem muškog hokeja na travi razvijala se i ženska inačica igre. Do veće popularizacije došlo je krajem 19. stoljeća, a samo tri godine nakon svojih muških kolega i žene su dobile Savez ženskog hokeja na travi (IFWHA). Do 1964. godine FIH je brojio 50 članica raspoređenih unutar tri kontinentalna saveza (Azija, Afrika i Amerika), a 1974.broj raste na 71 zemlju članicu. Danas FIH tvori pet kontinentalnih saveza sa 127 zemalja i s daljnjom tendencijom rasta.

Povijest hokeja u Hrvatskoj

Ocem hrvatskog hokeja na travi smatra se Franjo Bučar koji je daleke 1886. godine u časopisu Gimnastika objavio članak “Hockey na ledu”. Naslov članka nije odgovarao sadržaju jer u njemu opisani elementi tehnike i taktike igre odgovaraju sintezi bandyja i hokeja na travi.

Nekoliko mjeseci nakon objave članka pokazao je Bučar polaznicima Tečaja za učitelje gimnastike osnovne tehnike, taktiku i pravila igre i još jednom potvrdio da se ne radi o hokeju na ledu. Kada se u veljači otopio led polaznici su s istim rekvizitima nastavili igrati ono što je Bučar nazvao "hokej na livadi".

Stvarni početak igranja na ovim prostorima dogodio se 1908. godine kada je i odigrana prva javna utakmica na ovim prostorima u Samoboru između kluba Šišmiš i SŠK Concordia, Concordia je slavila rezultatom 4:0.

Nagliji procvat igre događa se tek nakon Drugog svjetskog rata kada je na najvišim partijskim instancama u bivšoj državi odlučeno da treba popularizirati sport i sportski pokret. Kao posljedica takve odluke dolazi do otvaranja niza športskih društava hokeja na travi (Zagreb, Karlovac, Kutina, Zabok, Krapina, Osijek, Šibenik, Drniš, Konjšćina, Borovo, Sv. Ivan Zelina, Sv. Križ Začretje).

Igrao se hokej u to vrijeme uglavnom u srednjim školama i fakultetima, a kada su polaznici istih završili svoje školovanje želeći i dalje baviti se ovim sportom stvaraju prve klubove. To je lančanom reakcijom povuklo i stvaranje novih hokejskih igrališta. Na prvim igralištima podloga je bila uglavnom leš, na nekima prirodna trava.

Prvo igralište s umjetnom travom (koja je danas standard na globalnoj razini igranja hokeja) otvoreno je u Zagrebu 1988. godine i to na prostorima Športskog parka Mladost.

Prvenstvo Hrvatske počelo se igrati 1992. godine i prvom titulom naslova prvaka okitio se zagrebački Marathon. Od tada na klupskoj razini daleko najuspješniji klub je HAHK Mladost iz Zagreba s ukupno 13 naslova državnih prvaka, od toga 11 uzastopnih naslova. Veliki niz prekinut je prošle sezone kada je HK Zelina osvojila svoju drugu titulu u povijesti.

Sadašnjost hokeja na travi u Hrvata

Sadašnjost hrvatskog hokeja na travi daleko je od idealne situacije. Sport je u potpunosti amaterski (prema dostupnim informacijama niti jedan igrač ne prima plaću od kluba).

Hrvatski hokejski savez broji 13 klubova u muškoj konkurenciji raspoređenih u prvu i drugu ligu, dok ženska liga broji samo pet članova. Kako bi se popunio broj sudionika u ligama dio klubova nastupa s dvije, a Mladost čak s tri momčadi, a od ove sezone u drugoj ligi u muškoj konkurenciji nastupat će i tri slovenska hokejska kluba te jedna ekipa iz Slovenije u ženskoj konkurenciji.

Seniorski sustav natjecanja organiziran je kroz Prvenstvo Hrvatske, kup i u zimskim mjesecima Dvoransko prvenstvo Hrvatske po pravilima dvoranskog hokeja inačice hokeja na travi u zatvorenim prostorima.

Jedna od zanimljivosti ovog sporta je muški i ženski pogon istovremeno. Niti u jednom od silnih "velikih" ne postoji paralelno muški i ženski klub. Ne postoji recimo ŽKK Cibona, ŽNK Hajduk, ŽRK Nexe... U hokeju na travi od najranijih uzrasta djevojčice i dječaci treniraju zajedno, zajedno čak i igraju što je dopušteno pravilima sve do kadetskog uzrasta. Od najranijih nogu stvara se čvrsta sportska i ljudska povezanost i to je nešto što bi trebala biti osnovna ideja sporta.

Svi domaći klubovi nalaze se u velikim problemima, posebno onima financijske prirode što svakodnevno baca rukavicu izazova u lice entuzijastima u klubovima i savezu koji na sve moguće načine pronalaze sredstva za održavanje terena, organizaciju utakmica i turnira.

Na razini Grada Zagreba, Ministarstva sporta i HOO-a kao krovne sportske organizacije ne postoji ni najmanje sluha za njih i njihove potrebe kao člana sportske obitelji. Prepušteni su sami sebi i svojim sposobnostima snalaženja.

Kolika je količina nerazumijevanja prisutna zorno prikazuje primjer kada je jedan od klubova nastupao u europskim natjecanjima i bila je upitna avionska karta za prijevoz momčadi do Portugala i nazad. Na sva vrata na koja su predstavnici kluba pokucali uredno su saslušani i u nekima čak dobili obećanja da će se pomoći, što se naravno na kraju nije ostvarilo i ljudi su iz vlastitog džepa platili putovanje i smještaj.

Općenito o hokeju

Iako hokej na travi postoji kao službeni sport više od 100 godina za razliku od nekih drugih sportova postoje neke specifičnosti koje se rijetko mogu naći u drugim sportovima. Hokej na travi je na međunarodnoj razini jedna jako zatvorena grupacija koja funkcionira na nekoj razini kasta (da se poslužimo hijerarhijom iz moćne hokejske zemlje, Indije).

Od vremena kada se hokej počeo igrati u Engleskoj i kada je bio privilegija bogatih koji su si mogli priuštiti skupe škole i samim time dobiti priliku igrati ovu igru, a čitav niz drugih vjerojatno talentiranih, ali siromašnih ostao je zaboravljen bez prave prilike.

Sličan način funkcionira i danas kako u Europskoj tako i u Svjetskoj hokejskoj organizaciji. Sustav međunarodnih natjecanja organiziran je kroz Europsko i Svjetsko prvenstvo. Ne postoji klasični način kvalifikacija kao recimo u nogometu, rukometu već je organiziran kroz jakosne skupine. Nacionalna reprezentacija kreće od najniže skupine i kroz kvalifikacijske turnire pokušava izboriti plasman u viši rang natjecanja, odnosno u konačnici na Europsko i Svjetsko prvenstvo.

Na taj način godinama se na najvećim smotrama "vrte" jedne te iste reprezentacije uz tu i tamo pokoje iznenađenje koje se uspije ugurati među elitu, ali to je kratkog daha. Na isti način organiziran je sustav natjecanja nacionalnih prvaka što opet onemogućuje onima koji nemaju novca pristup u birano društvo.

Druga zanimljiva činjenica je dinamika izmjene pravila samog sustava igre i natjecanja koja ponovno ide na ruku velikima i moćnima. Pravila se vrlo često mijenjaju i to takvom brzinom da manji klubovi koji iza sebe nemaju veliki "support" gotovo redovito kaskaju za Europom. Ne stignu implementirati jednu izmjenu, a već je nekoliko novih na vratima.

Na žalost sport je postao preslika društva u kojem svi živimo, ako si veliki igrač tada si naš, tada si unutra, a ako nisi onda nisi ni bitan. Postojao ili ne, koga briga.

Trebalo bi biti briga sve one koji se kunu u razvoj sporta, u to da im je jedina ideja vodilja skloniti djecu s ulice i usmjeriti ih prema sportu, prema zdravom načinu života. S jedne strane puna su im usta takvih izjava, a s druge strane rade sve upravo suprotno, trenerima i voditeljima koji skupljaju dječake i djevojčice po školama, koji ih dovode u klubove zatvaraju vrata pred nosom, oglušuju se na njihove potrebe i čine sve da takva nastojanja zatru u začetku. Tko je tu lud?

Za realizaciju članka zahvaljujemo direktoru Hrvatskog hokejskog saveza gospodinu Slavenu Zlataru.