Željko Babić napustio reprezentaciju, loša atmosfera razlog podbačaja u Riju?

Bilo je samo pitanje vremena kada će na dnevni red doći ostanak Željka Babića na klupi reprezentacije. Odmah nakon podbačaja protiv Poljske i poraza u četvrtfinalu Olimpijskih igara, dalo se naslutiti da će Babić teško ostati za kormilom reprezentacije, a eventualnu mogućnost dobivanja otkaza preduhitrio je podnošenjem ostavke.

Babić je u pisanoj ostavci naznačio kako je svjestan da nije imao podršku, kako u Savezu, tako i u javnosti te da u interesu ostvarenja glavnog cilja, zlata na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj, odlazi s klupe reprezentacije.

Osim toga, u javnost je procurilo njegovo izvješće, a Sportske novosti citiraju dijelove iz kojih najviše bode u oči onaj o "lošoj atmosferi u momčadi i nervozi među igračima."

Lako za loš nastup u Riju gdje je bilo previše loših minuta pa čak i sramotnih kao one protiv Katra. Ono što zabrinjava je ta priča o atmosferi jer ukoliko postoji nekakav razdor unutar momčadi, a redom je riječ o standardnim reprezentatovcima koji će vjerojatno u najvećoj mjeri nositi igru i u budućnosti, to je nešto što se mora pod hitno riješiti.

Možete imati fantastične pojedince, ali ako tu nema kemije, onda ste u problemu i možete zaboraviti kvalitetan rezultat. Zato tom dijelu izvješća treba pristupiti posebno ozbiljno.

Ostaje pitanje tko umjesto Babića. Kandidata ima dovoljno, tu je i nekoliko vrlo kvalitetnih hrvatskih stručnjaka koji bi se mogli primiti reprezentacije, ali niti stranac ne bi bio loše rješenje ako je riječ o trenerskoj top klasi. Takav potez povukli su Nijemci i prvaci su Europe, takav potez povukli su Danci i olimpijski su pobjednici.

U svakom slučaju reprezentaciju koja želi na vrh Europe na svom tlu, mora preuzeti vrhunsko trenersko ime koje će biti autoritet, znati reagirati, prije, tijekom i nakon utakmice. U obzir treba doći samo trener koji je ostavio nešto iza sebe i dokazao se u rukometnom svijetu. Od odlaska Line Červara, Hrvatska luta i vrhunski pojedinci ne rade iskorak, a nakon natjecanja uvijek je previše upitnika. Je li konačno došlo vrijeme za takvu vrstu iskoraka?