Došao je i otišao u tišini, kao pravi prvak

Najlakše je pričekati mirovinu nekog napadača i u jednom tekstu sažeti sve sjajne poteze, pogotke i izluđivanja protivničkih obrana. Ili možda vratara. Vratolomije na golu, obranjeni penali i ključne obrane kojima je vodio svoju momčad do pobjede.

Philipp Lahm nije bio ni jedno ni drugo, ali je opet zaslužio biti primjerom nogometaša i prije svega - čovjeka. Stotine odigranih utakmica na poziciji beka, nijedan zarađeni crveni karton, nikada ga nisu "krasili" napisi u žutim tiskovinama, skandali i neprimjerene izjave. Kapetan na terenu i izvan njega.

Kroz nogomet je kročilo na stotine igrača, velikih talenata i zvijezda, ali rijetko kojeg se na kraju karijere, kada se sve zbroji i oduzme, moglo nazvati pravim prvakom. Philipp Lahm to uistinu jest.

Jedanaestogodišnji Philipp Lahm pridružio se treninzima mlađih uzrasta Bayerna, nakon što ga je trener Jan Pienta primijetio tijekom utakmica mlađih lokalnih liga. Pienta je i danas poznat kao odličan skaut i osoba koja je otkrila igrače poput Thomasa Mullera i Bastiana Schweinsteigera.

Od samog početka je znao da je otkrio inteligentnog nogometaša pred kojim je lijepa budućnost. Na početku je šef skautske službe govorio kako je premali i kako neće uspjeti, međutim, brzo je promijenio mišljenje: "Ako Lahm ne uspije u Bundesligi, nitko neće", rekao je jednom prilikom Hermann Hummels.

Skromnost Philippa Lahma velika je zasluga njegovih roditelja koji nikada nisu imali potrebu isticati se i hvaliti: "Uvijek su bili mirni i iskreni, nikada nisu stavljali pritisak na sina", kazao je Pienta. I majka i otac bili su veliki zaljubljenici u nogomet, otac je igrao u niželigaškom FT Gernu, dok je majka bila trenerica u istom klubu. Uostalom, tako su se i upoznali.

Nakon dva naslova u juniorskoj Bundesligi, Lahm je došao do B momčadi i na nekoliko pozicija igrao vrlo važnu ulogu, od zadnjeg veznog, desnog krila pa sve do desnog beka.

Dva dana poslije 19. rođendana upisao je prvi nastup za seniorsku momčad Bayerna, ušao je u 92. minuti utakmice protiv Lensa u Ligi prvaka. Ipak, konkurencija koju je imao u Willyju Sagnolu i Bixenteu Lizarazuu natjerala ga je na kratkotrajnu promjenu okoline, sljedeće je dvije sezone proveo na posudbi u Stuttgartu.

Debitirao je u susretu protiv Hanse Rostock i ubrzo je od igrača iz treće lige postao igrač za najviše domete. Na početku je bio zamjena Andreasu Hinkelu na desnom beku, ali trener Felix Magath ga je ubrzo postavio na drugu stranu gdje je zamijenio Heika Gerbera u prvoj postavi.

Posljednji dvoboj je odigrao protiv Bochuma, a nekoliko dana kasnije se ozlijedio na treningu i nije nastupio u posljednjem susretu sezone protiv Bayerna koji je bio itekako zadovoljan njegovim napretkom i vratio ga u klub.

Tijekom sezone 2006./07. Lahm je nastupio u svim Bayernovim utakmicama u Bundesligi i u devet od deset utakmica u Ligi prvaka. Prvi pogodak za klub je postigao 20. kolovoza 2006. u pobjedi protiv Bochuma 2:1.

Dovođenjem Marcella Jansena trebao se prebaciti na desnu stranu, zbog Jansenove prilagodbe i ozljede Sagnola. Ipak, vrlo brzo se vratio na svoju staru poziciju zbog brojnih ozljeda koje su pogodile momčad.

Jürgen Klinsmann bio je zasigurno najveće razočaranje u sljedećoj sezoni, Bayern je igrao slabije nego što se moglo očekivati. Nastup u njemačkom Kupu i Ligi prvaka je zaključio u četvrtfinalu, a bundesligašku sezonu na drugom mjestu iza Wolfsburga koji je došao do prvog naslova u povijesti.

Već od dolaska Klinsmanna na klupu bavarske momčadi bilo je jasno da će momčad podbaciti: "Već nakon osam tjedana znali smo kako stvari neće funkcionirati. Vrlo malo smo radili na taktici i tehničkim stvarima, najviše smo vremena trošili na fizičku pripremu. Često smo mi sami igrači razgovarali o taktici prije početka utakmice", stoji između ostaloga u Lahmovoj biografiji koju je objavio 2011. godine.

Odbio je ponudu Barcelone i sa svojim matičnim klubom potpisao novi četverogodišnji ugovor. S obzirom na činjenicu da je Bayern pod vodstvom Louisa van Gaala otvorio sezonu 2009./10. s omjerom 5-2-4, Lahm je javno počeo govoriti o slabim igrama svoje momčadi i zatražio od kluba hitan sastanak na kojem je želio iznijeti svoj stav o razlozima takvih predstava.

Dolaskom u glavnu prostoriju članovi odbora ga nisu htjeli slušati, samo su ga upozorili da javno ne kritizira momčad i pokazali prema vratima.

Odlučio se na drastičan potez zamolivši svog agenta da dogovori razgovor s novinama Süddeutsche Zeitung. Nije želio šutjeti i bez dogovora s klubom kritizirao je sve što nije u redu: "Nije bilo lako ići protiv kluba koji vam isplaćuje plaću, već i protiv svojih suigrača. Ponekad je dobro stvari držati iza zatvorenih vrata, ali ponekad treba iskoristiti i javnost u postizanju većeg dobra", osvrnuo se kasnije Lahm na spomenuti intervjuu zbog kojeg je dobio kaznu od 25 tisuća eura.

"Najbolji europski klubovi imaju sjajne igrače na sedam, osam pozicija, mi nemamo. Drugi klubovi imaju sustav i neku filozofiju, mi nemamo. Nije dovoljno kupiti dobre igrače, već ih treba i prilagoditi momčadi", bile su neke od rečenica u spomenutom intervjuu. Iako ga je dio kolega, poput Olivera Kahna i Michaela Ballacka, podržao u onome što je rekao, dio je očekivano bio ljut.

Lahm je prihvatio kaznu nakon novog sastanka s vodstvom kluba, na kojem je ponudio ispriku za izrečeno. Momčad je u nastavku sezone proigrala, dobila sljedećih devet od deset utakmica i u konačnici osvojila naslov prvaka Njemačke. U klub je za rekordnu odštetu, koja je iznosila između 30 i 35 milijuna eura, stigao Mario Gomez. Momčadi se priključio Arjen Robben iz madridskog Reala, zatim Hrvati Danijel Pranjić i Ivica Olić, kao i ukrajinski nogometaš Anatolij Timoščuk.

U već spomenutoj biografiji osvrnuo se i na trenera van Gaala kojeg je držao vrlo tvrdoglavim i nespremnim za promjene unutar momčadi: "Njegova je igračka filozofija težila napadačkoj igri. U njegovoj smo drugoj godini primili jako puno golova jer je malo pozornosti pridavao obrani. Povremeno bih mu napomenuo što nije u redu, poslušao bi me, ali nikada ne bi primijenio u taktici."

U obranu trenera stao je i Arjen Robben koji je istaknuo kako je u očima drugih ljudi malo potrebno od junaka postati gubitnik. Lahm je ponovno bio prisiljen ispričati se za izrečeno, pri čemu je rekao kako mu nije bila namjera nikoga uvrijediti.

Posebno se našao na udaru nekadašnjeg njemačkog izbornika Rudija Völlera koji je Lahma opisao kao igrača bez karaktera, a knjigu patetičnom i sramotnom. Sve zbog rečenice da pod njegovim vodstvom njemačka reprezentacija nije dovoljno naporno trenirala.

Unatoč spomenutim kritikama prema klubu i reprezentaciji, Lahm je hijerarhijski napredovao. Odlaskom Marka van Bommela u Milan postao je kapetan u siječnju 2011. godine. Sezone što su slijedile bile su uspješne za Bavarce koji su dominirali u njemačkom prvenstvu, ali nedostajala je europska titula. Dva izgubljena finala, protiv Intera i Chelseaja, nisu ostavila previše traga na njemačkom prvaku koji je 25. svibnja 2013. opravdao ulogu favorita i na Wembleyju podigao trofej pobjednika Lige prvaka, pobjedom protiv Borussije Dortmund.

"I dalje ne mogu vjerovati, ovo je velika sreća i veliko olakšanje", rekao je sretni Lahm poslije podizanja trofeja.

Godine što su uslijedile Bayernu su donijele potpunu dominaciju u domaćem prvenstvu, ali ne i još jedan željeni europski trofej. Tri dana nakon 500. nastupa u dresu njemačkog prvaka, u veljači ove godine, objavio je kako će koncem sezone zaključiti svoju nogometnu karijeru.

Posljednje prvenstveno kolo donijelo je Bayernu utakmicu protiv Freiburga na Allianz Areni, vrlo emotivnu u kojoj je rezultat bio na posljednjem mjestu. Kapetan je odigrao svoju posljednju nogometnu utakmicu, Carlo Ancelotti ga je odlučio zamijeniti u 86. minuti, uz gromoglasan pljesak s tribina. Sa suzama na licu napustio je igru, znajući kako je jedan dio njegovog života gotov i kako je vrijeme za novi.

"Ne znam što će se dogoditi u sljedećih deset godina, ali u ovom trenutku ne mogu se zamisliti trenerom. Stajati uz teren, analizirati i najsitnije detalje, mislim da to nije za mene. Međutim, nikada ne znate što vas očekuje, ali prvo želim napraviti neke druge stvari, upoznati nove ljude i učiti o različitim područjima. Onda ćemo vidjeti što će se dogoditi."

Reprezentativna karijera započela je ni više ni manje nego na Poljudu, prijateljskom utakmicom Njemačke i Hrvatske. Odigrao je svih 90 minuta u pobjedi svoje reprezentacije 2:1.

Bila je to ujedno i prva utakmica Ivana Klasnića u dresu hrvatske reprezentacije. Nijemce je u vodstvo doveo Miroslav Klose u 34. minuti nakon dodavanja Kuranyija.

Tadašnji ljubimac splitske publike, Mato Neretljak, izjednačio je rezultat šest minuta prije kraja, međutim, u posljednjim trenucima susreta gosti su došli do pobjede preko Ramelowa.

Sve od 2004. do 2014. Lahm je bio prva opcija na svojoj poziciji, s više ili manje uspjeha. U čitavoj reprezentativnoj karijeri postigao je pet pogodaka, jedan važniji od drugog. Svjetsko prvenstvo 2006. otvorio je protiv Kostarike sjajnim golom s ruba kaznenog prostora.

Dvije godine kasnije uveo je svoju momčad u finale Europskog prvenstva, zabio je za pobjedu u polufinalu protiv Turske u posljednjim trenucima susreta.

Zbog ozljede Michaela Ballacka uoči početka Svjetskog prvenstva 2010. godine izabran je za kapetana sa svojih 26 godina, najmlađi u povijesti njemačke reprezentacije.

Krunu karijere ostvario je četiri godine kasnije kada je u Brazilu podigao trofej svjetskog prvaka. Pet dana nakon podizanja trofeja objavio je kako završava svoju reprezentativnu karijeru.

"Uvijek sam nogomet vidio kao svoj život, biti na terenu i dio jedne sjajne zajednice. Nedostajat će mi navijači, postizanje golova i svi koji ovdje rade", kazao je Lahm na svom oproštaju.

Kako je započeo s karijerom, tako je i završio - bez prevelike buke i svjetala pozornice.