Drew Brees u biranom društvu Manninga i Favrea

Zvijezda New Orleans Saintsa, Drew Brees pridružio se Paytonu Manningu i Bretu Favreu kao jedinima do sada kojim je pošlo za rukom baciti više od 70.000 yardi dodavanja. Nakon pobjede 23:13 protiv Atlanta Falconsa Brees je bez lažne skromnosti i potrebe za dodvoravanjem koja je u današnjem vrhunskom sportu, ne samo u NFL-u, postala neizmjerno bitna izjavio: "Velika je čast imati priliku igrati toliko dugo da ostvariš ovakvo postignuće".

"Puno je ljudi sudjelovalo u svemu ovome, svi dečki koji su blokirali, oni koji su uhvatili dodavanja i svi treneri koji su osmislili akcije, svi su oni veliki dio ovog uspjeha i bez njih to jednostavno ne bi bilo moguće". Ako nastavi igrati na visokom nivou vrlo lako bi mogao uhvatiti i Manningov rekord svih vremena koji mu bježi samo 2000 yardi.

Osim po ukupnom broju yardi Brees je blizu velikog dvojca i po broju touchdown dodavanja. S brojkom 487 nalazi se na trećem mjestu iza Favrea (508) i Manninga (539). Prema prognozama za to bi mu trebale još otprilike dvije sezone, ali postoji i određena skepsa u NFL krugovima zasnovana na činjenici da je ova godina za Breesa najslabija u karijeri po broju yardi i touchdown dodavanja, a razlog leži u činjenici da se igra Saintsa sve više bazira na probijanjima Ingrama i Kamare i na odličnoj igri obrane.

Brees je rođen 15. siječnja 1979. godine, otac Eugene Wilson "Chip" Brees II i majka Mina Ruth koja je preminula 2009. godine. Iako su roditelji bili u odvjetničkoj branši oboje su imali sportsku prošlost, otac je igrao košarku za Texas A&M Aggiese, a majka se tijekom studija okušala u više sportova uz značajan uspjeh u svakom.

Iako je na početku brak bio idiličan i sve je mirisalo na još jednu savršenu američku ljubavnu priču ipak je brak pukao kada je Brees imao samo sedam godina. Iako su se roditelji razveli i podijelili skrbništvo na Drewom i drugim sinom Reidom dječaci se nisu udaljili, nego naprotiv, provodili su svaku sekundu vremena zajedno i postajali sve bliskiji. Drew Brees je priznao da je to bilo izrazito teško razdoblje u njegovom životu, ali vjerojatno zahvaljujući tom iskustvu njegov brak s Brittany toliko dobro funkcionira, daleko od naslovnica tabloida, afera.

U tim međusobnim druženjima Reid i Drew često su provodili vrijeme sa svakako najznačajnijom osobom koja je utjecala na Breesa u sportskom smislu, a bio je njegov djed po majčinoj strani Ray Atkins, legendarni srednjoškolski trener u Texasu. U karijeri koja je trajala 38 godina pobjedonosno je podigao ruke u 293 susreta što ga je svrstalo među trenere s najviše pobjeda u dugoj i ponosnoj povijesti države Texas.

Brees se prisjetio da je za prvi susret s footballom upravo zaslužan njegov djed. On i brat bili su prisutni tijekom dvodnevnog trening kampa: " Tijekom dva dana kampa punili smo čaše nekom zelenom tekućinom i davali ih dečkima koji su trenirali. Kada nismo imali posla uzeli bi loptu u ruku i bacali je jedan drugome. Tada smo mislili da je to najbolja stvar na svijetu, biti kraj djeda i gledati ga kako trenira momčad, upijati poput spužve sve one vrijednosti i disciplinu. Neke od mojih najljepših dječačkih uspomena vezane su uz brata i djeda".

Kada odrastate uz football na takav način sasvim normalno je da će vas pratiti kroz čitav život. Brees je ozbiljnu "kontaktnu" igru zaigrao tek u srednjoj školi, do tada se uglavnom bavio tzv. flag footballom. Da je bila prava šteta što već ranije nije započeo s "ozbiljnom" igrom najbolje govore brojke koje je ostvario tijekom srednje škole, 314 od 490 dodavanja za ukupno 5461 yardu i 50 touchdown dodavanja. Dok je Brees bio na terenu kao starter momčad je imala omjer 28-0-1.

Iako su brojke iz srednje škole bile zaista impresivne, a Brees se nadao da bi mogao nastaviti očevim ili djedovim stopama te zaigrati za Longhornse ili Aggiese, na njegovu adresu stigle su tek dvije ponude, jedna Purduea i druga Kentuckyja. Mladić nije gledao koje sveučilište može ponuditi više za njegovu igračku karijeru, već se ravnao prema znanju i akademskom obrazovanju koje može steći, odabrao je Purdue.

Prva godina na sveučilištu bila je za zaborav, bio je backup quarterback Billyju Dickenu i nastupio je u samo sedam susreta, a pri tome ostvario 19 uspješnih dodavanja od 43 pokušaja za ukupno 223 yarde i jedan interception. S takvim brojkama nitko nije ozbiljno računao na njega, nitko osim trenera Joea Tillera koji mu je tijekom druge godine usprkos šoku i nevjerici svih oko Boilermakersa pružio priliku da počne kao starter.

Tiller je imao vjeru, a ta vjera mu se vratila kroz nevjerojatne brojke koje je Brees imao tijekom sveučilišne karijere, postao je lider Purduea i Big Ten konferencije po broju pokušanih dodavanja (1678), uspješnih dodavanja (1026), broju yardi ostvarenih dodavanjem (11792), broju touchdowna (90), a lider Purduea po uspješnosti dodavanja od 61%.

Najbolji dokaz da je Breesu obrazovanje bilo daleko važnije od sportskog uspjeha i da nije bio jedan od onih koji su žurili na draft kako bi što prije otvorili bankovni račun i s 19 ili 20 godina mirno iz naslonjača gledali dolare kako pristižu leži u činjenici da je imao priliku izaći na draft 2000. godine (onaj na kojem je Tom Brady izabran kao 199. izbor), ali je odlučio završiti obrazovanje i steći diplomu iz industrijskog menadžmenta i u svojoj posljednjoj godini još malo popraviti impresivne brojke i pokupiti još koju nagradu.

2001. bila je godina u kojoj je Brees izašao na draft i usprkos nevjerojatnim brojkama bilo je poprilično skepse oko igrača koji je prema kriterijima za quarterbacka bio prenizak i nije imao dovoljno jaku ruku tako da je shodno tome završio tek kao 32. izbor, a birali su ga San Diego Chargersi. Svoju prvu utakmicu u profesionalnoj karijeri odigrao je 4. listopada 2001. godine protiv Kansas City Chiefsa, a Chargersi su doživjeli poraz 25:20, a novi vođa navale Chargersa ostvario je 15 uspješnih dodavanja od 27 pokušaja za ukupno 221 yardu uz jedan touchdown.

19. kolovoza 2002. godine Brees je imenovan starterom i u toj sezoni vodio je momčad do omjera 8-8, no sljedeća sezona počela je loše i ubrzo je na njegovo mjesto došao Doug Flutie, a Brees završio na klupi. Ubrzo se vidjelo da Flutie nije donio nikakav napredak i Brees je na kraju sezone vraćen na mjesto startera. Tamo se zadržao i u sezoni 2004. iako mu je za vrat puhala zvijezda NC Statea Philip Rivers kojeg su Chargersi izabrali na draftu.

Konkurencija je pozitivno utjecala na Breesa koji je te sezone odveo momčad do omjera 12-4 i prvog mjesta u AFC West diviziji, prvi naslov nakon 10 godina. Brojke su bile na razini Breesa, 3159 yardi dodavanja, 27 touchdowna naspram samo sedam interceptiona uz 63% uspješnosti dodavanja. Sljedeće sezone nastavio je Brees producirati na istom nivou, ali to mu nije pomoglo da se zadrži među Chargersima koji su mu pobudili ugovor koji je odisao nepovjerenjem i Brees ga nije prihvatio.

Chargersi su ga otpustili zbog ozljede ramena, a za njegove usluge bili su zainteresirani Saintsi i Dolphinsi. Liječnici Miamija sugerirali su da klub ne potpiše Breesa zbog upitne ozljede i tako je on na veliku radost New Orleansa završio u Saintsima gdje je iz sezone u sezonu igrao sve bolje, a vrhunac je bio sezona 2009. u kojoj su Saintsi zaigrali u Super Bowlu i osvojili naslov prvaka.

Prva utakmica sezone protiv Lionsa pokazala je da će to biti nevjerojatni Brees, bacio je u tom susretu čak šest touchdown dodavanja, a u sljedećem susretu protiv Eaglesa bio je tek nešto malo lošiji, imao je samo tri touchdowna.

Posebno impresivna pobjeda bila je ona Saintsa protiv Patriotsa u 11. kolu kada je Brees imao 371 yardu dodavanja i postigao savršeni passer rating od 158.3 i postao jedini igrač koji je bacio pet touchdowna protiv momčadi koju vodi Bill Belichick.

U doigravanju redom su padali Cardinalsi i Vikingsi da bi u finalnom ogledu na red došli Coltsi. Brees je u svom prvom pojavljivanju u Super Bowlu uzeo naslov i ostavio dubok trag u tom uspjehu, imao je 32 od 39 dodavanja za 288 yardi i dva touchdowna. Konačni rezultat bio je 31:17, a izvrstan nastup donio je Breesu i naslov MVP-a.

Nakon slavlja nije se Brees osvrnuo na svoje rekorde i svoja postignuća prisjetio se patnji koje je New Orleans preživio nakon uragana: "Igrali smo za nešto puno više od nas samih, igrali smo za naš grad za cijelu regiju zaljeva i za sve one ljude koji su nam bili podrška i koji su bili iza nas. Vjerujem da je moj dolazak u Saintse bio poziv, Bog te stavi na neko mjesto s određenim razlogom".