Zašto je zabranjeno biti razočaran nakon Čilićevog poraza od Federera?

Komentar Čilićevog poraza od Federera u finalu Australian Opena može biti ovakav.

„Bravo, Marine, svaka čast! Doći do finala na jednom takvom turniru kao što je Australian Open je vrhunsko dostignuće. Kada u konkurenciji toliko tenisača iz mnogo većih i bogatijih zemalja jedan Hrvat dođe do same završnice, izgubivši pritom od najboljeg tenisača svih vremena, nema mjesta ni za kakve komentare osim pohvala našem Marinu. Najbolji hrvatski tenisač od ponedjeljka je treći igrač svijeta, a svi oni koji u primisli imaju bilo kakvu kritiku i nezadovoljstvo nakon drugog uzastopnog poraza 29-godišnjeg Međugorca od Federera u Grand Slam finalu trebali bi se zapitati: 'Koji su oni na svijetu u poslu kojim se bave?' Uostalom, Čilić je već sada, na pragu svoje 30. godine, zaradio više novca nego što će prosječni komentator na forumu zaraditi za 50 života, i samim time svaka kritika upućena Marinu samo je odraz frustracija i nezadovoljstva vlastitim životom. Svi ono koji se usuđuju staviti 'ali, ipak, međutim ili neki drugi veznik' nakon pohvala Čilićevom nastupu u Melbourneu, slobodni su uzeti reket u ruke i pokazati da su bolji od njega. U protivnom, svaki njihov komentar je besmislen.“

Isto tako, komentar Čilićevog poraza od Federera u finalu Australian Opena može biti i ovakav.

„Klasični Čilić, već stoput viđeno. Ponadaš se da nešto može, i onda upropasti priliku. Da, osvojio je taj US Open, no to je bio splet okolnosti kakve se više nikad neće ponoviti. Razina igre iznad njegovih realnih kapaciteta u kombinaciji sa srećom i otvorenim ždrijebom donijela je Marinu naslov pobjednika Grand Slama, što samo potvrđuje u kakvoj se krizi muški tenis nalazi u posljednjih nekoliko godina. Kada jedan limitirani igrač s 'propuhom u glavi' kao što je Čilić osvoji Grand Slam, izgubi u finalu još dva i stigne do treće pozicije na ljestvici, jasno je da je konkurencija nikakva. Uostalom, Čilić je u spomenutim finalima izgubio od veterana koji bi u normalnim okolnostima već nekoliko godina bio u mirovini. Jednostavno, Čilić je vrlo dobar igrač s 'rupama' u igri i gubitničkim koji mu nikada neće omogućiti vrhunske domete. Sve ovo što se dogodilo od osvajanja US Opena 2014. godine do finala Australian Opena 2018. treba uzeti samo je bljesak koji najmanje ima veze s Marinom.“

Postoji, naravno, između ova dva ekstremna komentara i treća mogućnost, a to bi bio pokušaj realnog osvrta na Čilićev nastup u Australiji. Naravno da naš najbolji tenisač prije svega zaslužuje pohvale za plasman u još jedno Grand Slam finale i prezentaciju protiv velikog Rogera Federera, no zašto se svaka naznaka nezadovoljstva (kritiku da i ne spominjemo) kod teniskih zaljubljenika odmah dočekuje na 'nož', etiketirajući pritom one koji je upućuju mrziteljima, kompleksašima i tko zna kakvim još epitetima. I onda ispada da samo oni koji imaju unificirane komentare tipa 'Bravo, Marine, svaka čast' (komentar 1.) istinski vole i cijene Čilića, za razliku od onih koji se usuđuju biti i malo razočarani.

I sama logika govori da Čilića zaparavo više teniski poštuju oni koji su malo razočarani njegovim porazom od Federera, jer ta razočaranost dolazi iz spoznaje da današnji Čilić ima argumente za trijumf nad vremešnim Švicarcem. Nakon „toplo-hladnih“ prezentacija (naravno, „toplo-hladnih“ u okvirima vrhunskog tenisa, kakve si je Marin sam zadao odličnom juniorskom karijerom i početnim godinama seniorske) do već opjevanog trijumfa u New Yorku 2014., Marin je u proteklih nekoliko sezona napravio rezultatski i igrački iskorak kojeg ni njegovi najžešći kritičari i osporavatelji (komentar 2.) ne mogu osporiti. Slijedom toga, ali i brojnih ozljeda ponajboljih svjetskih tenisača u posljednje vrijeme, Čilić je dogurao do još dva Grand Slam finala i treće pozicije na ATP ljestvici, što sa sobom nosi i drugačija očekivanja javnosti, ili barem njenog određenog dijela.

U svijetu gdje dominiraju tipske i šablonizirane izjave, Marin Čilić rijetko je iskren tenisač i sportaš općenito. Nekada to njegovo razmišljanje naglas izgleda pomalo smiješno i naivno („igrao sam fenomenalno, osjećam se savršeno, imam sve potrebno za pobijediti Federera/Nadala/Đokovića, cilj mi je doći na prvu poziciju…“), ali ono ocrtava kako i sam Marin ima velika očekivanja od sebe. I kako je, posljedično, i sam malo razočaran nakon poraza poput ovog nedjeljnog u Melbourneu, iako je i ovog puta nakon meča na sebi svojstven način pokušao iz poraza izvući pozitivne stvari i na njima temeljiti nastavak sezone i karijere općenito.

Kada maknemo na stranu samo ime Rogera Federera, ostaje činjenica da je Marin Čilić u, možemo reći, životnoj formi i naponu snage u meču od pet setova poražen od 36-godišnjaka na zalazu karijere. Da, Roger Federer posljednjih godina ispisuje nevjerojatnu priču i zaista je impozantno kako je uspio produžiti svoju karijeru i zadržati i dalje visoku razinu igre, ali gledajući čisto teniski jasno je kako to ipak nije Federer iz najboljih dana i kako je Švicarac puno ranjiviji nego prije 7-8 godina. Čilić je imao dvije prilike (ili možda jednu i pol priliku, s obzirom na probleme sa žuljevima u Wimbledonu) iskoristiti to u posljednjih šest mjeseci, i niti jednom nije uspio. I otuda razočaranost dijela javnosti. Ne zato što su jalni, negativni, frustrirani ili što imaju nešto protiv Marina Čilića, nego što su čisto teniski gledano vidjeli priliku za još pokoji Grand Slam naslov u riznici najboljeg hrvatskog tenisača.

Ako uopće s ove pozicije možemo govoriti o Marinovom pravu na zadovoljstvo samim sudjelovanjem u Grand Slam finalu s Rogerom Federerom, onda je nedjeljni meč bio posljednja takva prilika. U Wimbledonu se Čilić praktički nije ni mogao suprotstaviti Švicarcu, pa se i sam nastup u finalu mogao okarakterizirati maksimalnim dometom. U Melbourneu je Marin napravio korak naprijed, odigrao odličan meč i odveo Švicarca u peti set i pokazao da se može nadmetati s njim na velikoj sceni. Sljedeći put, ako do njega dođe, glupo bi bilo očekivati da će svi, bez zadrške, sam nastup u finalu smatrati velikim uspjehom.