Od "Božje ruke" do "pogotka stoljeća", pet minuta koje su ga pretvorile u nogometnu ikonu

Napetost se mogla rezati nožem. Tako je bilo tog sunčanog 22. lipnja u Mexico Cityju 1986. godine uoči utakmice četvrtfinala Svjetskog prvenstva između Engleske i Argentine. Strasti su bile uzavrele, tek četiri godine ranije buktao je rat za Falklandsko otočje što nitko nije mogao zaboraviti. Sukobili su se taj dan na ulicama glavnog grada Meksika navijači obiju reprezentacija, prenijeli su sukob na tribine, no to se nije vidjelo na terenu - barem u prvih 45, ne toliko zanimljivih, minuta.

Međutim, sve se okrenulo početkom nastavka kada Gaučosi u pet minuta postižu dva pogotka. Tih pet minuta promijenilo je nogometnu povijest i bilo je i više nego dovoljno da se ime 26-godišnjeg Diega Armanda Maradone Franca, 165 centimetara visokog napadača Napolija, upiše u sve nogometne almanahe. Nogometna ikona napravila je toliko velikih stvari kroz karijeru koju bi zasigurno gledali nešto drugačijim očima da se u tih 300 sekundi nije dogodilo to što se dogodilo.

Jorge Valdano pokušao je ubaciti u peterac, no do lopte je došao Steve Hodge koji je nespretno izbio bliže vlastitom golu. Na visoku loptu natrčao je Maradona i skrenuo ju iza Petera Shiltona u praznu mrežu. Slavili su Argentinci, slavio je Maradona koji je otrčao prema desnoj korner zastavici, zastajući samo na trenutak da vidi reakciju sudaca.

Shilton je mogao samo mahati rukama u očaju, Terry Fenwick i Terry Butcher došli su ispred sudaca, ali Ali Ben Nasser iz Tunisa nije se oglasio. Naravno, gledano iz današnje perspektive, teško je ne priznati kako je sudac napravio veliku pogrešku, no potrebno je staviti se u kožu ljudi koji su svjedočili utakmici.

"Žale se da je bilo zaleđe, ali lopta se odbila od Stevea Hodgea", bila je prvotna reakcija jednog britanskog TV komentatora. Ali nakon nekoliko usporenih snimki i nekoliko minuta bilo je jasno što se dogodilo - Maradona je postigao pogodak rukom.

2005. godine Maradona je rekao kako se ne kaje što je gol postignut na takav način: "Kada sam slavio sa suigračima rekao sam im da smo ih opljačkali. Tko opljačka lopova dobiva stogodišnji oprost", čime se direktno osvrnuo na britansko prisvajanje Falklandskog otočja.

Samo pet minuta kasnije Englezi su se ponovno našli na koljenima - ovoga puta doslovno i figurativno. Peter Beardsley, Peter Reid, dva puta Terry Butcher, Terry Fenwick i naposljetku Peter Shilton. Nitko nije mogao zaustaviti Maradonin trk preko cijelog terena i bacanje argentinskih navijača u trans.

Iako je kroz cijelu svoju karijeru imao pravi nos za postizanje golova, bio je ovo jedan od najtežih i najljepših pogodaka u nogometnoj povijesti čime je najvažniju sporednu stvar na svijetu zauvijek promijenio. Argentinci na tribinama Azteca stadiona bili su u deliriju, znali su da je polufinale nadomak ruke.

Njegova majka Dalma Salvadora Franco rekla je kako je to bio najljepši pogodak koji je vidjela u svom životu. Njene riječi potvrdili su ipak malo objektivniji - uoči Svjetskog prvenstva 2002. godine proglašen je najboljim pogotkom stoljeća na Fifinoj službenoj stranici.

Do kraja utakmice Engleska je uspjela tek ublažiti poraz, Gary Lineker postigao je svoj šesti pogodak na prvenstvu i kući odnio Zlatnu loptu za najboljeg strijelca natjecanja - slaba utjeha za tadašnjeg igrača Evertona.

"Un poco con la cabeza de Maradona y otro poco con la mano de Dios", u prijevodu: "Malo Maradona, malo Božja ruka", bile su Maradonine riječi nakon utakmice koje su se upisale zlatnim slovima u povijest Svjetskih prvenstava. Do današnjeg dana Englezi mu to nisu oprostili.

Prije i poslije četvrtfinala

Odličan turnir kapetan Argentine nagovijestio je već u prvom kolu skupine A kada je Argentina s 3:1 svladala Južnu Koreju. U listu strijelaca dva puta upisao se Jorge Valdano, jedan pogodak dodao je Oscar Ruggeri. Obojici je jedna stvar bila zajednička - Maradona je asistirao za sva tri pogotka.

Na prvi pogodak nije trebao dugo čekati, drugi susret donio je dvoboj protiv aktualnih svjetskih prvaka i glavnih konkurenata za prvo mjesto u skupini - Talijana. U toj utakmici Maradona je fauliran čak 23 puta što je i danas rekord Svjetskih prvenstava.

Povela je Italija iz penala, zabio je Alessandro Altobelli, ali do poluvremena Gaučosi su stigli do poravnanja. Claudio Borghi lijepo je u kaznenom prostoru pronašao Maradonu koji još ljepšim udarcem pronalazi put do mreže.

Grupnu fazu Argentina je zaključila 2:0 pobjedom protiv Bugarske kojom je u osmini finala išla na Urugvajce. Jedan pogodak bio je dovoljan za četvrtfinale, Pedro Pasculli zabio je u 42. minuti. Argentince su čekali već ranije opjevani Englezi koji su pali s 2:1. Slavili su Maradonu, ali svjesni kako tek sada dolaze najvažnije utakmice prvenstva.

Među četiri najbolje reprezentacije svijeta ušla je Belgija koja je s 4:3 nakon produžetaka bila bolja od Sovjetskog Saveza, da bi u četvrtfinalu nakon boljeg izvođenja penala slavila protiv Španjolske.

Kao i u utakmici ranije, prvo poluvrijeme nije donijelo pogotke, no u razmaku od 51. i 63. minute argentinski kapetan podebljao je vlastitu statistiku golova s nova dva.

Jorge Burruchaga proigrao je Maradonu koji vanjskim dijelom stopala sjajno matira vratara. Nisu ga uspjela zaustaviti dva protivnička braniča. Ako je pogodak protiv Engleske nazvan "pogotkom stoljeća" ovoga možemo zvati barem "pogotkom godine". Uz karakteristično sjajnu kontrolu lopte ispremiješao je cijelu belgijsku obranu i postigao svoj drugi gol na susretu. Rezultat se do kraja nije promijenio, čekalo se finale.

Zapadna Njemačka igrala je svoje drugo finale zaredom, a Franz Beckenbauer nakon titule kao igrač tražio je naslov i u ulozi trenera. Bio je svjestan odakle dolazi prijetnja i od samog otvaranja utakmice Maradona je bio pod velikim pritiskom protivničkih igrača, posebno pod nadzorom Lothara Matthäusa.

Iako se nijednom nije upisao u strijelce napravio je jako puno toga da njegova momčad pobijedi posljednju utakmicu na prvenstvu. Pri postizanju drugog pogotka proigrao je Hectora Enriquea koji je produžio s loptom i uposlio Jorgea Valda čiji je udarac završio u mreži.

Argentina je imala 2:0 vodstvo i bila blizu svog drugog naslova svjetskih prvaka. Međutim, obrana je dva puta izgubila koncentraciju u samo šest minuta razlike. Prvo je poentirao Karl-Heinz Rummenigge, da bi Rudi Völler, koji je ušao na poluvremenu, izjednačio rezultat samo deset minuta prije kraja.

"Jedini način kako pobijediti Nijemce jest ubiti ih", napisao je Maradona u svojoj autobiografiji osvrćući se na spomenuti dvoboj. To je i napravio, figurativno rečeno, u 84. minuti utakmice.

Jedan dodir s loptom između dva protivnička braniča bio je dovoljan, Maradona je proigrao Jorgea Burruchagu koji je istrčao pred Haralda Schumachera i vratio Gaučose u vodstvo. Ubrzo je utakmici bio kraj, a Argentina je po drugi puta uzela naslov svjetskog prvaka.

Iako je bio vrlo dobro čuvan cijelu utakmicu, Maradona je odigrao vrlo važnu ulogu u pohodu svoje reprezentacije na novu titulu. Bila mu je potrebna tek sekunda, tek trenutak neopreznosti suparničke obrane, da iskoristi svoje najbolje talente, pregled igre i odličnu kontrolu lopte.

Kao kapetan reprezentacije odigrao je sve utakmice na prvenstvu, od prve do posljednje minute. I dok su s jedne strane Atlantika navijači padali u očaj, na drugoj su slavili nogometnog velikana - igrača koji je obilježio cijelo jedno natjecanje. To ljeto bilo je argentinsko, bilo je Maradonino.

FOTO: Wikipedia, Revista El Grafico