Posljednja prilika za neke od nositelja igre, Hrvatska traži prekid niza ispadanja u skupini

Hrvatska na dosadašnjim prvenstvima

U sklopu bivše države hrvatski igrači davali su svoj doprinos nastupima na svjetskim prvenstvima, a prvi samostalni nastup Hrvatska je imala 1998. godine u Francuskoj. Prvi nastup i odmah povijesni kojeg ćemo se svi zauvijek sjećati.

Reprezentacija je bila smještena u Vittelu, vodio ju je Ćiro Blažević i odveo do trećeg mjesta na svijetu. Prvenstvo je otvoreno u Lensu pobjedom protiv Jamajke 3:1, prvi gol zabio je Mario Stanić, Nigerija je izjednačila preko Robbieja Earla, a onda su u drugom dijelu Robert Prosinečki i Davor Šuker odveli Hrvatsku do pobjede. U drugom kolu u teškoj utakmici Hrvatska je svladala Japan u Nantesu s 1:0 pogotkom Šukera da bi na kraju završila na drugom mjestu u skupini nakon poraza od Argentine 1:0 pogotkom Mauricija Pinede.

U osmini finala Hrvatska je u Bordeauxu igrala protiv Rumunjske i slavila 1:0 pogotkom Davora Šukera iz penala na kraju prvog poluvremena. Dobro se sjećamo kako je Šuker morao dva puta pucati taj penal, bio je miran i Stelea je kapitulirao. Četvrtfinale donijelo je jedan od najboljih nastupa generacije i veliku pobjedu 3:0 protiv Njemačke. U 40. minuti Nijemci su ostali bez isključenog Christiana Wörnsa, a u 45. minuti Robert Jarni doveo je Hrvatsku u vodstvo. U drugom dijelu nastavila se rapsodija, u 80. minuti Goran Vlaović povisio je na 3:0 da bi Šuker pet minuta kasnije stavio točku na i.

U velikom polufinalu u St. Denisu Hrvatska je igrala protiv domaćina Francuske. Odmah na startu drugog dijela Šuker ju je doveo u vodstvo, ali već u sljedećoj minuti Zvonimir Boban griješi, a Lilian Thuram svojim prvim reprezentativnim golom u karijeri poravnava. U 69. minuti isti igrač zabija za preokret i prolazak Francuske u finale. Od 76. minute Francuska je igrala bez isključenog Laurenta Blanca, ali Hrvatska to nije iskoristila. Otišla je u borbu za treće mjesto gdje je uz sjajan nastup Dražena Ladića te golove Prosinečkog i Šukera svladala Nizozemsku s 2:1. Sa šest postignutih golova Šuker je bio najbolji strijelac Svjetskog prvenstva.

2002. godine u Koreji i Japanu Hrvatska nije igrala dobro i završila je s nastupom u skupini. Krenula je porazom od Meksika 1:0, u 59. minuti Boris Živković skrivio je penal i zaradio isključenje, a Cuauhtemoc Blanco donio je pobjedu Meksiku. U Ibarakiju protiv Italije drugačija slika i pobjeda Hrvatske 2:1. Talijani su poveli pogotkom Christiana Vierija, ali Ivica Olić i Miki Rapaić donijeli su Hrvatskoj preokret. U posljednjem kolu Hrvatska je trebala pobjedu protiv Ekvadora, ali izuzev Bokšićevog bijega nije stvorila ozbiljniju priliku. U 48. minuti Edison Mendez zabio je za pobjedu Ekvadora 1:0.

Na Svjetsko prvenstvo 2006. godine Hrvatska je otputovala s velikim očekivanjima, ali je na kraju razočarala. Krenula je porazom od Brazila 1:0 golom Kake krajem prvog dijela, a onda je uslijedio razočaravajući remi bez pogodaka protiv Japana u susretu u kojem je Yoshikatsu Kawaguchi obranio kazneni udarac Dariju Srni. Bez obzira na to postojala je šansa za prolaz, a Hrvatska je za njega trebala svladati Australiju. Međutim upisala je još jedan remi, 2:2, iako je dva puta vodila golovima Darija Srne i Nike Kovača. Australce su u igru vraćali Craig Moore i Harry Kewell. Sjećat ćemo se ovog susreta po tri žuta kartona Josipu Šimuniću te "rukometu" Stjepana Tomasa.

Na prošlom Svjetskom prvenstvu uslijedilo je novo razočaranje. Ponovno je prvi protivnik bio Brazil s kojim se Hrvatska dobro nosila, ali Yuichi Nishimura izmislio je penal za domaćina u 71. minuti i to je pomoglo Brazilu na putu do pobjede. Povela je Hrvatska autogolom Marcela u 11. minuti da bi Neymar poravnao u 29. U 71. minuti dosuđen je taj kobni penal nakon bacanja Freda, a Neymar je još jednom bio precizan. Točku na i u sudačkoj nadoknadi stavio je Oscar. Osim tog penala u ovom susretu bio je niz kontroverznih odluka japanskog suca, a Markus Merk Nishimurino suđenje nazvao je sramotnim. U drugom kolu Hrvatska je igrala protiv Kameruna i razbila ga s 4:0 uz dva gola Mandžukića te po jedan Olića i Perišića, Kamerun je od 40. minute igrao bez isključenog Alexa Songa. Razočaranje je stiglo u posljednjem kolu gdje je Hrvatska odigrala loše protiv Meksika i u izravnoj borbi za sljedeću fazu natjecanja izgubila 3:1. Marquez, Guardado i Chicharito probijali su Pletikosu, a Perišić je samo smanjio na konačnih 3:1.

Put do Rusije

Hrvatski nastup u kvalifikacijama bio je daleko od briljantnog. Od komotne situacije u kvalifikacijskoj skupini, Hrvatska se uvalila u probleme nakon čega je otkaz dobio Ante Čačić, a zamijenio ga Zlatko Dalić kao požarno rješenje u posljednjem kolu kod Ukrajine.

Već na otvaranju kvalifikacija Hrvatska je upisala kiks remizirajući u Maksimiru pred praznim tribinama s Turskom 1:1 nakon čega je krenuo niz pobjeda. Redom su padali Kosovo, Finska, Island, Ukrajina da bi nakon toga odigrala najlošiju utakmicu u ovim kvalifikacijama i izgubila na Islandu 1:0 golom u 90. minuti.

Zatim je teškom mukom u Maksimiru izborena pobjeda protiv Kosova u utakmici od dva dana da bi uslijedio poraz u Turskoj. Tu su se već počeli nazirati problemi, a sve je kulminiralo remijem s Finskom na Rujevici. Hrvatska je vodila i onda odjednom nastala je panika, grčevito se branila protiv skromnih Finaca dok je izgubljeni Čačić bez reakcije stajao uz aut liniju.

Odmah mu je uručen otkaz, a Hrvatska je u zadnjem kolu pod vodstvom Zlatka Dalića morala slaviti u Ukrajini. Uspjela je zahvaljujući golovima Andreja Kramarića te je tako izborila dodatne kvalifikacije.

Ždrijeb joj je donio Grke koji su u Maksimiru pregaženi 4:1 golovima Modrića, Kalinića, Perišića i Kramarića dok je na uzvratu u Pireju bez problema zadržala prednost i s 0:0 otišla u Rusiju.

Plusevi

Hrvatska ima ogromnu koncentraciju kvalitete u veznoj liniji i to se slažu svi stručnjaci. Modrić i Rakitić stalni su članovi prvih 11 Real Madrida i Barcelone što dovoljno govori o njihovoj kvaliteti, ali niti ostali veznjaci ne zaostaju previše. Individualno gledajući Hrvatska je snažna i ako tu pojedinačnu klasu pretvori u momčadsku, moglo bi biti dobrih vijesti iz Rusije.

S igračima koje posjeduje, u igri prema naprijed ne bi smjelo biti problema, ova reprezentacija sposobna je svaku obranu staviti na muke. Pokazala je kada je važno da može, nadigrala je Ukrajinu u utakmici biti ili ne biti, zatim je razmontirala Grke u dodatnim kvalifikacijama, ali i prije dvije godine na Europskom prvenstvu u Francuskoj pokazala je dosta toga dobroga.

Bez obzira tko što rekao i izjavio, svima je jasno kako je ovo za dobar dio igrača zadnja šansa da naprave nešto na svjetskom prvenstvu. Nitko od njih nije osjetio kako je to proći skupinu na svjetskoj smotri, uspoređivalo ih se s Brončanima, a sada im ta "zadnja šansa" mora biti motiv više u borbi za prolaz.

Minusi

Rak rana hrvatske reprezentacije već niz godina je pozicija lijevog bočnog što pokazuje i eksperiment Zlatka Dalića s Domagojem Vidom u susretu protiv Brazila iako u rosteru ima dva klasična lijeva beka. Kada se govori o kvaliteti hrvatske reprezentacije uvijek se nekako provlači priča o toj lijevoj strani obrane kao mjestu na kojem nedostaje ona vrhunska klasa.

Problema bi moglo biti u obrani gdje dvojica stopera nemaju kontinuitet nastupa. Vedran Ćorluka dugo je bio ozlijeđen i tek se vraća ozbiljnom nogometu, a u pripremnim utakmicama vidjelo se da nije u onoj pravoj formi. S druge strane niti Domagoj Vida nema toliko nastupa u Bešiktašu koliko je možda očekivao, bio je i na klupi, u nekim utakmicama ostajao je bez minutaže, pa je u nekima ulazio s klupe i tek u posljednja tri kola skupio je punu minutažu u kontinuitetu.

Iako Hrvatska ima visoku kvalitetu u veznoj liniji, svi izbornici dosta lutaju i traže pravu poziciju Modriću i Rakitiću, a dobro bi došao i onaj pravi, klasični zadnji vezni koji je specijalist za destrukciju protivničkih napada, posebno u brzom otvaranju. U samom vrhu napada Mario Mandžukić igra čistu špicu dok je u Juventusu na krilu, Nikola Kalinić imao je tešku sezonu u Milanu od koje je očekivao više, a Andrej Kramarić ionako najbolje djeluje kao druge špica koja igra nešto povučenije iako je Kramarić tu još najpolivalentniji i može pokriti puno pozicija u ofenzivi.

Veliki minus su i sva događanja oko Modrića i Lovrena i koliko god se igrači trudili da to ne utječe na njih, teško je za očekivati da nije ostavilo baš nikakvog traga.

Prva zvijezda

Luka Modrić prva je zvijezda ove momčadi, kapetan i najvažniji igrač. U pravilu, kada Modrić igra dobro, dobro igraju i Real i Hrvatska. Već nekoliko godina Modrić je jedan od najboljih veznjaka današnjice, a u dresu reprezentacije skupio je dosad 106 nastupa i postigao 12 pogodaka.

Debitirao je davnog 1. ožujka 2006. godine u prijateljskoj utakmici protiv Argentine koju je Hrvatska dobila s 3:2, a tada 20-godišnji Modrić vrlo dobrim nastupom skrenuo pozornost na sebe. Bio je to jedan od pripremnih dvoboja za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj na koje je Modrić putovao, ali nije dobio pravu prilika i odradio je tek 15-ak minuta protiv Japana i Australije.

Dolaskom na klupu Slavena Bilića umjesto Zlatka Kranjčara, Modrić je odmah instaliran u prvu postavu i od tada je stalni član udarnih 11 hrvatske reprezentacije. Nastupio je na tako na dva svjetska i na tri europska prvenstva, a ovo svjetsko prvenstvo u Rusiji moglo bi mu biti posljednje u dresu reprezentacije.

U klupskoj karijeri nije promijenio tako puno klubova kao neki drugi igrači. Kao 16-godišnjak došao je iz Zadra u Dinamo gdje se zadržao šest godina i za to vrijeme prošao posudbe u Zrinjskom iz Mostara te Interu iz Zaprešića. 2008. godine napušta HNL i prelazi u Tottenham otkud četiri godine kasnije odlazi u madridski Real čija je ključna karika i danas.

S Dinamom je osvojio tri naslova prvaka Hrvatske i dva Kupa, s Realom jedan naslov prvaka Španjolske, čak četiri puta Ligu prvaka te tri puta Svjetsko klupsko prvenstvo. Osvajao je brojne nagrade za najboljeg igrača Hrvatske, hrvatske lige, Premijer lige BiH, proglašavan je za najboljeg veznjaka La Lige, najboljeg igrača Svjetskog klupskog prvenstva, bio četiri puta u idealnih 11 Lige prvaka, no to je samo mali dio individualnih priznanja.

Embed from Getty Images

Izbornik

Zlatko Dalić preuzeo je hrvatsku reprezentaciju u vrlo neugodnom trenutku, nakon remija protiv Finske s imperativom u svega dva dana podići reprezentaciju i svladati Ukrajinu kako bi se izborio baraž za Svjetsko prvenstvo. Uspio je, uspio je eliminirati i Grke te se pokazao kao dobar izbor čelnika Saveza.

Spominjao se i ranije kao kandidat za izborničku poziciju, ali sve onako na "širem popisu", njegovo ime nikada nije ozbiljno iskočilo. Ipak, kada je uručen otkaz Anti Čačiću, odmah se stavio u službu reprezentacije i otputio se s njom u Ukrajinu.

U igračkoj karijeri promijenio je dosta klubova, a najdublji trag ostavio je u Varteksu. Upravo tamo je i započeo trenersku karijeru, kasnije je vodio i Rijeku, Dinamo iz Tirane, Slaven Belupo, a onda se zaputio na Bliski istok gdje je stvorio trenersko ime. S Al Hilalom je osvojio kup i završio kao drugi u prvenstvu nakon čega prelazi u Al Ain s kojim osvaja kup, arapsku ligu, arapski superkup te igra finale Azijske lige prvaka.

Sada je potpuno koncentriran na reprezentaciju s kojom želi ostvariti pravi rezultat u Rusiji.

Embed from Getty Images

Prognoza

Od Hrvatske se za početak očekuje prolazak u osminu finala. Skupina nije jednostavna, ali je prolazna, no jasno je kako će Dalićevi igrači morati biti itekako dobri ako žele u nokaut fazu. Dvoboj protiv Nigerije dosta toga će reći, pobjeda bi definitivno podigla samopouzdanje momčadi i Hrvatska bi se našla u dobroj poziciji.

Na papiru Hrvatska ima jaču momčad i od Nigerije i od Islanda, no to mora potvrditi i na terenu. Ako se moramo igrati proroka, Hrvatska će proći u nokaut fazu prvi put nakon Francuske 1998. godine, a za dalje teško je išta prognozirati. Ova reprezentacija može igrati sa svima, ali, jasno, bit će potrebno puno sreće, posebno u eventualnoj nokaut fazi.