Statistika pokazuje: Rusi trčali više, Hrvati kontrolirali sredinu

Često se na ovom prvenstvu znalo govoriti kako Rusi iznimno puno trče, daleko više od svih drugih selekcija i oni su to pokazali i u jučerašnjem srazu. Iznimno fizički jaki, spremni za najteže izazove, prešli su 147 kilometara, što je osam kilometara više od hrvatskih nogometaša. Apsolutno najdominantniji bio je Daler Kuziaev koji je prešao gotovo 16 kilometara i bio jedan od najboljih igrača na jučerašnjem susretu.

Što se tiče Vatrenih, neumorni su bili Ante Rebić i Mario Mandžukić koji su prešli gotovo 13 kilometara, a najbolji u hrvatskoj selekciji bio je Ivan Rakitić koji je prešao tu granicu. Ono što je daleko važnije od pukih brojeva je činjenica da je Rakitić gotovo pola tih kilometara prešao kada Hrvatska nije bila u posjedu lopte, što govori da se iznimno puno kretao i trošio u obrambenim zadacima i pokrivanjima ruske sredine.

Jučerašnja utakmica bila je iznimno iscrpljujuća. Po sparnom vremenu, nakon odigranih 120 minuta u osmini finala, obje momčadi morale su ponovno proći tu muku produžetaka. Što onda reći za Luku Modrića koji je u produžecima trčao kao da je početak susreta, koji je zabilježio nekoliko fenomenalnih sprinteva i ozbiljno mogao ugroziti ruska vrata. Kada pogledamo teren i prisutnost kapetana Hrvatske, možemo jako dobro vidjeti kako je Modrić kontrolirao sredinu terena, no nije se ograničio samo na taj segment igre. Jedino gdje jučer Modrića nije bilo je vjerojatno sam gol Igora Akinfeeva. Prava utakmica hrvatskog kapetana!

Nezadovoljan slabijom prisutnošću Hrvatske u veznom redu, izbornik Zlatko Dalić odlučio se za ubacivanje Marcela Brozovića i nije mogao bolje pogoditi. Od tog trenutka, Hrvatska je izgledala fantastično. Brozović je unio mirnoću, pojačao vezni red koji je sada bio čvrst poput bedema. Praktički od njegovog ulaska, Rusija više nije prijetila kao ranije i sredina terena je bila potpuno hrvatska.

Ako pogledamo u kojem dijelu terena je Hrvatska imala najveći posjed, to je upravo ta sredina terena od koje su sve opasnosti kretale. Kod Rusije, to je ona posljednja zona, što govori o tome koliko je Rusija forsirala preskakanje igre i traženje Artema Dzyube kao, vaterpolskim rječnikom, sidruna koji bi spuštao loptu.

Fantastičnu utakmicu odradili su i hrvatski stoperi, Dejan Lovren i Domagoj Vida. Kasnije je zbog ozljede Šime Vrsaljka, ušao i Vedran Ćorluka i sva trojica zaslužuju sve pohvale za pravovremene startove i pokrivanje ruskih napadača. Startovi su bili pravovremeni, "čišćenja" sigurna i jedina prava greška je bila kod onog nespretnog dodavanja Lovrena, kojeg je hrvatski stoper ispraviti.

Kod prvog pogotka, Lovren je malo zakasnio premda treba reći i da je Denis Čerišev pogodio fenomenalno. Kod drugog pak pogotka, Mandžukiću je pobjegao Mario Fernandes te tu ponovno stoperi nisu krivi. Sve u svemu, vrlo zrela i mirna utakmica hrvatskih braniča koji su pokazali kako se u teškoj utakmici, s puno nabacivanja i dugih lopti, snalaze sjajno.

Za razliku od utakmice s Danskom u kojoj bismo mogli naći podosta mana hrvatskoj igri, pa čak i reći da je u nekim dijelovima susreta protivnik bio dominantan, jučerašnji sraz pokazao je Hrvatsku kao iznimno kvalitetnu reprezentaciju. Nije to bila prekrasna predstava, nije Hrvatska s lakoćom igrala, ali protiv tako čvrstog i fizički besprijekornog protivnika, ljepota igra manju ulogu. Ono što statistika pokazuje je kako su hrvatski igrači bili prisutni na svakom dijelu terena, kako su se kretali odlično, pogotovo u situaciji bez lopte.