Od Rooneyjeve čarolije preko krtice i čudesne večeri na Wembleyju do najtežeg poraza u povijesti

Prvu međusobnu utakmicu igrali su uoči Europskog prvenstva 1996., a prijateljski susret u Londonu završio je bez pogodaka. Igralo se na starom Wembleyju, a briljirao je Marijan Mrmić s nekoliko sjajnih obrana. Hrvatsku je vodio Miroslav Blažević, a Engleze Terry Venables.

Prvi poraz

U jednom kraćem razdoblju, od ljeta 2003. do jeseni 2009. godine, Hrvatska i Engleska odigrale su čak šest susreta. Jedan je bio prijateljski, jedan odigran u sklopu grupne faze Eura 2004., dok je preostalih četiri bilo kvalifikacijskih, za Euro 2008. i Svjetsko prvenstvo 2010. godine. Hrvatska je slavila dva puta, dok su Englezi bili bolji u četiri susreta.

Prije nešto malo manje od 15 godina, drugi put u svojoj povijesti, Hrvatska je odmjerila snage s Engleskom. Susret je bio prijateljski, a mjesto događanja bio je Portman Road u Ipswichu. Hrvatska je igrala u kombiniranom sastavu, a utakmicu će možda od svih igrača najviše pamtiti John Terry. Iako je debitirao dva mjeseca ranije, ovo je bila prva utakmica koju je počeo kao prvotimac za Englesku. Mediji nisu bili oduševljeni njegovim nastupom, no vjerojatno su vrlo brzo požalili zbog tih kritika.

Hrvatska nije izgledala loše na tom susretu, dosta hrabro i željna igre, no Engleska je ipak slavila s 3:1. Pogotke su postigli David Beckham iz jedanaesterca te Michael Owen i Frank Lampard. Za Vatrene, počasni pogodak postigao je Ivica Mornar.

Biti ili ne biti na Euru 2004.

Drugi susret ovih momčadi dogodio se na Europskom prvenstvu u Portugalu. Hrvatska je bila u izuzetno teškoj skupini sa Švicarskom, Engleskom i Francuskom, te je nakon dva kola imala pristojna dva boda. Englezi su imali tri, Francuzi četiri. Znalo se da u posljednjem kolu Hrvatska mora svladati Englesku.

Početak je bio kao iz snova. U šestoj minuti, Niko Kovač je doveo Hrvatsku u vodstvo. Hrvatska je igrala dosta pragmatično, nakon uvodnog vodstva se branila i čekala strpljivo na kontre i polukontre. Takav pristup dobro je išao sve do 40. minute. Tik pred kraj prvog dijela, Engleska je odigrala lijepu akciju i Paul Scholes je donio izjednačenje.

Nažalost, u sudačkoj nadoknadi, Hrvatska je upoznala sve čari tada maloljetnog Waynea Rooneya. Odličnim udarcem, Rooney je donio prednost Englezima i srušio sve snove hrvatskim nadanjima o prolazu. Kasnije je Rooney još jednom matirao Tomislava Butinu, a kratku nadu u povratak i pogodak Igora Tudora, u 79. minuti ugasio je Frank Lampard.

Rooney je oduševio na tom susretu, izbornik Sven-Goran Eriksson rekao je kako nije vidio da je netko toliko dominantan na turniru od Pelea i Svjetskog prvenstva 1958. Rooney je na turniru postigao četiri pogotka u grupnoj fazi i da se nije ozlijedio u četvrtfinalnom susretu protiv Portugala, pitanje je gdje bi mu bio kraj na tom Euru.

Što se tiče Hrvatske, još jedna solidna predstava, no na pobjedu se još moralo čekati. Tada to nitko nije mogao pretpostavljati, ali vrlo brzo Hrvati će se veseliti, a Englezi doživjeti najveći udarac u svojoj nogometnoj povijesti.

Eduardo, "krtica" i Mladen Petrić - dva susreta za povijest

Tu listopadsku večer 2006. godine niti jedan hrvatski navijač ne može zaboraviti. Hrvatska je igrala kvalifikacije za Europsko prvenstvo i momčad je imala pozitivan duh. Dobra generacija je dolazila, na klupu je došao Slaven Bilić sa stožerom punim bivših Vatrenih i očekivala se sjajna utakmica. No, vjerojatno nitko nije mogao zamisliti onakav epilog.

Iako po igračima ne možemo reći kako ta Engleska nije bila dovoljno kvalitetna, onaj tko ju je vodio definitivno nije bio na razini svoje momčadi. Steve McClaren tada još nije bio ismijavan kao godinu kasnije, ali su već Englezi naslućivali kako stvari ne teku idealnim smjerom.

Hrvatska je bila bolja momčad, dominirala je terenom, igrala vrlo napadački i praktički nije dozvolila niti jednu ozbiljniju prijetnju Englezima. A onda je došla 61. minuta. Niko Kovač je u padu ubacio, lopta je dugo putovala i došla do omalenog Eduarda koji između svih gorostasnih engleskih stopera, fantastično puca glavom i pogađa suprotni kut vrata Paula Robinsona.

Delirij na stadionu, no tek uvertira za ono što je uslijedilo osam minuta kasnije. Iskusni Gary Neville jednu bezazlenu loptu vratio je svom vrataru, no ona je istovremeno odskočila preko popularno zvane "maksimirske krtice" te varajući Robinsona ušla u gol. Hrvatska vodi 2:0, u trenutku pogotka na reklamnim panoima oko igrališta se vrti slika Borata koji je tada izlazio u kinima i urnebesna, nesretna scena koja je Hrvatskoj donijela prvi trijumf nad Engleskom.

Kvalifikacije su se nastavile, Hrvatska je igrala fantastično i kolo prije kraja osigurala prolazak dalje i gotovo sigurno prvo mjesto. S druge strane, Engleska je također bila u dobroj poziciji. Dva boda više od Rusije i gostovanje Hrvatske na Wembleyju. Ništa nije moglo poći po krivom, uostalom bio im je dovoljan "samo" remi.

Sve je pošlo po krivom nakon uvodnih 15 minuta. Jak udarac Nike Kranjčara po teškom terenu, engleski vratar Scott Carson skrenuo je u mrežu, a Ivica Olić lijepom akcijom s Eduardom, donio je Hrvatskoj vodstvo od dva razlike. Wembley je utihnuo, Engleska je bila na rubu ponora. Hrvatska, mlada, neopterećena, igrala je kao da je finale natjecanja. Lepršavo i ofenzivno, čvrsto i momčadski. Englezi su bili u šoku.

Ipak, u drugom dijelu evo nade. Josip Šimunić je pogriješio, skrivio jedanaesterac koji je u 56. minuti iskoristio Frank Lampard. Par minuta kasnije, gorostasni Peter Crouch hvata loptu na sebi svojstven način i s nekoliko metara matira Stipu Pletikosu te dovodi Englesku na prag Europskog prvenstva. Iako su Englezi mislili da su sada riješili sve i da je samo pitanje trenutka kada će konačno slomiti Hrvatsku, dogodila im se 77. minuta.

Netom ušli Mladen Petrić opalio je svom snagom s ruba šesnaesterca, pogodio neobranjivo i doveo još jednom Hrvatsku u vodstvo, a Engleze natjerao u suze. Engleska nije išla na Euro, Hrvatska je izgledala goropadno. Slike koje i dan danas ostaju su McClarena kako se skriva ispod kišobrana, oduševljenog Bilića pod vunenom kapom i onog ručnika u kutu gola, koji je tako olako pao pod snažnim udarcem Mladena Petrića.

Englezi uzvraćaju udarac

Kao što kaže dobro poznata izreka kako se osveta servira hladna, treba biti iskren i priznati kako su se Englezi dobro osvetili. Nakon održanog Eura, Hrvatska je još bila pod dojmom onog nes(p)retnog poraza od Turske u četvrtfinalu, a stizale su kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010. godine.

Ponovno je uslijedio dvoboj protiv Engleske, ponovno na Maksimiru, ovoga puta bio je rujan i potpuno drugačiji ishod. Ako smo 2004. upoznali Rooneya, onda smo 2008. dobro upoznali Thea Walcotta. Walcott je uništio Hrvatsku u toj utakmici. Postao je najmlađi engleski reprezentativac koji je postigao hat-trick. Koliko je to rijetko, postao je i prvi Englez nakon Michaela Owena iz 2001., koji je uspio postići tri pogotka.

Hrvatska nije dobro izgledala i Engleska je zasluženo pobijedila. Uz Walcotta, Englezima je četvrti pogodak donio Rooney, dok je Mario Mandžukić postigao počasni gol za Hrvatsku. Jasno, ako ste mislili da je tu kraj nekim statističkim podacima, nije. To je ujedno bio prvi Mandžukićev gol za Hrvatsku.

Točno godinu i jedan dan kasnije, održao se uzvratni susret na Wembleyju. Ponovno je Engleska bila bolja momčad, iznimno motivirana da vrati Hrvatskoj za onaj teški poraz. Opasnosti su sijevale sa svih strana i Hrvatska je doživjela još jedan težak poraz, najveći od svoje neovisnosti.

Epilog tog susreta bila je činjenica da Hrvatska neće ići na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi. Engleska se uspješno osvetila za poraz na Wembleyju i izostanak s Eura u Austriji i Švicarskoj.