Diskriminacija? Seksizam? Serenine izjave ne drže vodu

Serena Williams nedvojbeno je sjajna tenisačica, možda i najbolja u povijesti ovog sporta, no ima jednu veliku manu. Žena, jednostavno, ne voli i ne zna gubiti. No, nije čak ni problem to što ne voli gubiti - dapače, ova karakteristika kod sportaša je poželjna jer ga bolje nego išta dugo drži „gladnim“ pobjeda – problem je što Serena u trenutcima kad joj stvari ne idu onako kako je zamislila iz rukava izvlači adut koji je gotovo postao zaštitni znak današnjeg vremena. Ukratko, suci/novinari/protivnici/publika koji se usude suprotstaviti njenom često neprimjernom ponašanju, čine to isključivo zato što je ona žena, k tome još i tamnoputa.

Američka tenisačica tako je u posljednjih nekoliko godina postala glasnogovornica i svojevrsni zaštitni znak krugova koji nas svakodnevno bombardiraju proglasima o demokraciji, ravnopravnosti, toleranciji, jednakosti, emancipaciji, pravima ovih i onih… Naravno, većini ljudi sve ove vrijednosti nisu sporne, no agresivna kampanja koja se po ovom pitanju provodi u posljednje vrijeme postaje sve teže podnošljiva. Pa onda dođemo u situaciju da se jedan teniski sudac proglašava seksistom jer je primjereno kaznio tenisačicu čije je ponašanje na terenu bilo neugodno za gledati.

Borba za „moderno“ i „napredno“ društvo vodi se na mnogim poljima, možemo čak reći da više gotovo i ne postoje pore gdje se nije zavukla. Sport je svakako jedan od poligona u kojem se taj utjecaj osjeti sve više, a posebno po tom pitanju prednjači tenis, jer je to jedan od rijetkih sportova gdje se muškarci i žene paralelno natječu. Ta borba dovela je i do toga da su danas žene i muškarci jednako plaćeni na gotovo svim velikim turnirima, što dokazuje da diskriminacija ipak postoji. Diskriminacija prema muškarcima.

Na stranu sad što muškarci igraju duže mečeve, jer trajanje i zahtjevnost pojedinog meča/utakmice/utrke nije mjerilo po kojem bi neki sportaš trebao bio plaćen. Da je tako, onda bi biciklisti, atletičari, triatlonci, gimnastičari i mnogi drugi sportaši bili puno plaćeniji od tenisača i nogometaša. Vrhunski profesionalni sport je business, a u njemu vrijedi posve jednostavno pravilo – plaćen si onoliko koliko to čime se baviš može privući gledatelja i sponzora. Ženski tenis, nesumnjivo, ima svoju publiku, no daleko je to od interesa za mušku inačicu istog sporta, što se jasno može potkrijepiti podacima o gledanosti. Muškarci su brži i eksplozivniji, udaraju lopticu jače i to je ono što kod prosječnog konzumenta gura muški tenis (može se primijeniti i za druge sportove) daleko ispred ženskog.

Shodno tome i temeljnim postulatima ekonomije, logično je očekivati da su tenisači osjetno plaćeniji od tenisačica, ali pod krinkom borbe za ravnopravnost dobili smo upravo suprotno, neravnopravan položaj muškaraca. Ponavljamo još jednom, jer kod ovakvih tekstova neke stvari treba više puta naglasiti – tenisači bi trebali biti plaćeniji od tenisačica, ali ne zato što su muškarci kao spol vredniji od žena, nego jednostavno zato što njihov proizvod na tržištu vrijedi više. Isto tako, postoje područja gdje žene privlače više sponzora i kupaca pa su uslijed toga plaćenije od muškaraca.

Kada sve ovo sagledamo i uzmemo u obzir, možemo reći da je tenis posljednje područje u kojem se može govoriti o seksizmu i nejednakom tretmanu muškaraca i žena (barem iz kuta žena, jer ako je ovdje netko diskriminiran, onda su to muškarci). Posebno je smiješno kad o tome govori žena koja je itekako dobro unovčila svoju sjajnu karijeru, kako na teniskim terenima, tako i izvan njih, što je pomalo kontradiktorno s pričom koju uporno provlači kroz medije.