Spartak Trnava - slovački Bijeli anđeli

PIŠE: I.W.

Ozbiljniji nogomet u gradu se počeo igrati 1920-tih i dva najvažnija gradska kluba su bili Rapid Trnava i TŠS (Trnavsko sportsko udruženje). Igrala su se lokalna natjecanja jer se u međuratnom razdoblju ozbiljni nogomet u Čehoslovačkoj još uvijek igrao samo u češkom dijelu države. Tek pretkraj tridesetih je prvi slovački klub zaigrao u prvoj ligi (1.ČsŠK – Prvi čehoslovački sportski klub - iza tog naziva se krije budući Slovan iz Bratislave). U isto vrijeme su se Rapid i TŠS spojili u jedan klub.

Situacija se počela mijenjati nakon 1945., kada je odlučeno da se više slovačkih klubova uključi u najjači razred. Tada se po prvi put u prvoj ligi pojavljuju, uz već etablirani Slovan, i Trnava i Košice i Žilina i drugi slovački klubovi. Nakon komunističkog prevrata 1948. godine, nogomet se počinje mijenjati u skladu sa sovjetskim uzorom. Gradi se osnovna infrastruktura, klubovi su vezani uz državne institucije i poduzeća, a mijenjaju se i nazivi klubova kako bi više odgovarali novoj realnosti, pa je TŠS postao Spartak Trnava, ime koje je klub zadržao do danas.

Samo kao zanimljivost možemo navesti da je klub u Žilini dobio ime Dynamo, a Slovan je nakon kraćih prekida ipak uspio zadržati svoje ime. Međutim, vlast je odlučila da u Bratislavi mora postojati ideološki sasvim ispravan klub, pa su trener Slovana i nekoliko igrača dobili obavijest da su “potpisali” za novoosnovani policijski klub, Crvenu zvijezdu iz Bratislave. Ta Červena hviezda je krajem pedesetih čak osvojila jedan naslov prvaka.

Strelovit uspon Spartaka počinje 1960-tih, kada je na trenersku klupu sjeo njegov bivši igrač Anton Malatinsky. Školski je primjer trenera čudaka-vizionara koji svojom genijalnošću promijene sudbinu jednog kluba i ostave u njemu neizbrisiv trag. Malatinsky je u klubu nadzirao sve, od treniranja i dovođenja igrača, odlučivanja kad će se trava kositi i za koliko, do toga je da je određivao u koju crkvu će se ići prije utakmice kako bi se pomolilo za uspjeh. Određivao je kad je kojem igraču vrijeme za ženidbu. Igrači su ga se bojali i prelazili na drugu stranu ulice kad bi ga vidjeli u blizini, ali su ga i poštovali jer su vidjeli da pod njim napreduju.

Jedna od stvari koje je Malatinsky uveo je bila i promjena boje dresa. Spartak je do tada nosio crveno-crne boje u raznim kombinacijama, ali Malatinsky je odredio da se neke utakmice igraju u bijelim dresovima. Vjerojatno mu je uzor bio Real Madrid, ali tvrdi se i kako je smatrao da igrač krajičkom oka bolje vidi suigrača ako je u bijelom dresu. Uglavnom, kako su se uspjesi nizali, bijeli dresovi su postali nerazdvojno vezani uz klub, a kako to u religioznoj Trnavi već ide, navijači su u svojim nogometnim idolima vidjeli "anđele koji lebde iznad terena i pobjeđuju utakmicu za utakmicom"

Vrlo brzo je Spartakov nadimak postao Bijeli anđeli. Kao "Bili andeli" na slovačkom su ostali poznati do danas.

Malatinsky je od igrača iz grada i bliže okolice (nije vjerovao u pojačanja iz drugih regija) napravio momčad koja je na do tad neviđen način počela dominirati čehoslovačkom ligom. U šest sezona između 1968. i 1973, Spartak je osvojio pet naslova prvaka. Sedam godina nisu izgubili utakmicu kod kuće. Igrao se brz, dinamičan i atraktivan nogomet, podrška s tribina je bila fanatična i Bijeli anđeli su s pravom smatrani kao najjača momčad u zemlji.

Vrhunac te generacije koji se i danas pamti je bilo polufinale Kupa prvaka u sezoni 1968-69 protiv Ajaxa. Nakon neugodnog 0:3 poraza u Nizozemskoj, na uzvrat je došao gotovo cijeli grad i na stadionu se stisnulo 27.000 ljudi (Trnava je tada imala oko 40 tisuća stanovnika). Od prve minute su Bijeli anđeli stisnuli goste i nizali priliku za prilikom, U 49. minuti su domaći poveli s 2:0 i onda je slijedio novi pritisak, val za valom napada domaćina, ali lopta nikako nije htjela ući u gol. Nizozemski bunker je izdržao do kraja i Ajax je otišao u svoje prvo finale.

Najveći konkurent u domaćim natjecanjima tih godina je bio Slovan iz Bratislave. U osam sezona 1968-75, Spartak je osvojio pet naslova, a Slovan preostala tri. Njihove međusobne utakmice su odlučivale o prvaku i bile sudar dviju najjačih ekipa u zemlji. Tu je nastalo veliko sportsko suparništvo između dva kluba, pa je zato do danas jedini istinski derbi slovačkog nogometa susret između Spartaka i Slovana.

Inače je to bilo zlatno doba slovačkog nogometa. Po šest-sedam slovačkih klubova je nastupalo u prvoj čehoslovačkoj ligi. Slovan je 1969. postao prvi i jedini čehoslovački klub koji je osvojio europski trofej, nakon što su u finalu Kupa pobjednika kupova pobijedili Barcelonu 3:2. Na SP u Meksiku 1970. je boje Čehoslovačke branilo 17 Slovaka. Europsko prvenstvo 1976. je Čehoslovačka osvojila s čak osmoricom Slovaka u prvih jedanaest.

Krajem sedamdesetih se ravnoteža opet pomaknula na češku stranu, pa je do raspada države 1993. godine Slovan osvojio još jedan naslov, a Spartak je osvojio jedan kup.

Očekivalo se da će Spartak u samostalnoj slovačkoj ligi igrati veliku ulogu. Međutim, osvojili su samo jedan kup. Uvijek su drugi bili jači, sretniji i spretniji. Na početku je ligom dominirao Slovan, kratkotrajno su ga zamijenile Košice i Inter, pa se pojavila jaka Žilina, pa je iz ničega iskočila Artmedia, pa su nizozemski vlasnici podigli Trenčin, te je i on osvojio dva naslova prvaka. Spartak je nekad bio blizu, a češće daleko.

Već dvadeset godina je vlasnikom kluba Vladimir Poór. Po zanimanju "kontroverzni poduzetnik", nekadašnji konobar i čovjek koji već dugi niz godina uživa povjerenje ljudi iz samog vrha slovačke politike, a zauzvrat financira političke stranke. Poór klubom vlada oprezno i odgovorno, pa u Spartaku nema bombastičnih dolazaka i skupih pojačanja. Najveće ulaganje je bila izgradnja novog stadiona, no i ona je izvedena uglavnom uz državnu potporu. Novi stadion, prikladno nazvan po Antonu Malatinskom, je otvoren 2015. godine i sa svojih 19.200 mjesta je trenutno najveći i najmoderniji stadion u državi.

El Maestro vodio Spartak do titule

Možda se netko sjeća Nikona Jeftića, srpskog čuda od djeteta kojemu se prognozirala velika budućnost. Snimke njegovih čarolija su kolale internetom prije pojave Youtubea. Igračka karijera Nikonu nije krenula u predviđenom smjeru, zapravo je potpuno propala, pa je s vremenom u prvi plan iskočio njegov brat Nestor, a koji se bavi trenerskim poslom, te je bio asistent u nekoliko klubova u Njemačkoj i Austriji.

Dakle, Nestor (u međuvremenu je službeno promijenio svoje ime iz Nestor Jevtić u Nestor El Maestro) je u ljeto 2017 sjeo na klupu Spartaka. Bilo je to prvi put da je samostalno sjeo na klupu. Pomoćnik mu je bio nekad poznatiji brat Nikon. Očekivanja nisu bila velika, ali ekipa je polako počela skupljati bodove. Igra je bila daleko od spektakularne, uglavnom se pobjeđivalo s minimalnom razlikom, gubilo od jačih, ali u svemu je postojao red i organizacija. Spartak je profitirao iz čvrste obrane i toga što je cijelo vrijeme radio najmanje grešaka u koracima. Rano je zasjeo na vrh tablice i više je nije ispuštao. Liga je prelomljena s osam uzastopnih pobjeda na jesen. Prije početka doigravanja, prednost je iznosila devet bodova ispred Slovana.

Povijesni trenutak je ostvaren 5. svibnja ove godine, kad je domaćom pobjedom 2:0 nad DAC-om Spartak nakon 45 godina konačno osvojio naslov. Slavilo se i na stadionu i na ulicama grada, a posebna misa je održana u trnavskoj katedrali.

Pogled na tablicu otkriva kako je osvojen naslov: Spartak je u 32 utakmice primio samo 28 golova (od toga osam u posljednja dva susreta, kad je naslov već osvojen i kada su se sasvim opustili), ali je i zabio samo 42 gola: 17 manje od drugoplasiranog Slovana, 22 gola manje od četvrtoplasirane Žiline i čak 34 gola manje od petoplasiranog Trenčina, koji u duhu svojih vlasnika njeguje neobavezni nogomet nizozemskog tipa.

Nakon osvojenog naslova, El Maestro je otišao u Bugarsku i sad je na klupi sofijskog CSKA, a na klupu Spartaka je sjeo češki stručnjak Radoslav Latal, neumorni motor Schalkea devedesetih.

Način igre se nije mnogo promijenio, naglasak je i dalje na organiziranoj obrani, prekidima i kontranapadima. Ipak neočekivan ulazak u skupine Europa lige je klub dovelo u situaciju na koju nije navikao – igranje u dva natjecanja. Ograničeni fond kvalitetnih igrača je doveo do rotiranja igračima slabije kvalitete, te umora, ozljeda i kartona i to se za sad najviše odrazilo u slabim rezultatima u domaćem prvenstvu, gdje je Spartak nakon 12 kola tek deveti s 14 bodova.

U Europi su odigrali iznad svakih očekivanja. Domaća pobjeda na Anderlechtom u prvom kolu je jako podiglo nade i očekivanja. Spartak se nada da sličan podvig može ponoviti i protiv Dinama.