Medveščak više nije hit, tribine u Ledenoj nisu više krcate

Od hrvatskog osamostaljenja i raspada lige bivše države, Medveščak je uglavnom dominirao hrvatskim hokejom. Hokej na ledu u to vrijeme pao je na amatersku razinu, kvaliteta se razvodnila, gledatelja na tribinama nije bilo i u biti odigravalo se daleko od bilo kakvog medijskog interesa.

S vremenom su u klubu odlučili otići na razinu više te su Medvjedi pristupili slovenskoj ligi u kojoj su nastupali dvije sezone, bilo je to solidno iskustvo, ali još uvijek nije bila ona razina o kojoj su u klubu maštali. Čak i Olimpija i Jesenice igrale su na razini više u EBEL-u te se krenulo u projekt ulaska u kvalitetnije okruženje, u EBEL.

Tu je uslijedio i "boom" na tribinama, veliki rivali Medveščaka, Olimpija i Jesenice, ponovno su dolazili u Ledenu, marketing je odradio fantastičan posao i može se reći kako je i s marketinške strane to bilo možda i najplodnije razdoblje. Zagrepčani su se zaželjeli kvalitetnog hokeja, nije ih trebalo povlačiti za rukav kako bi se došlo u dvoranu, bilo je dovoljno izreklamirati ligu, upoznati ljude s onim što ih čeka i navijači su se vratili na tribine.

Medvjedi su bili novost u gradu, na utakmice su dolazili i oni koji nisu imali pojma što se na ledu događa, jednostavno, bilo je važno biti viđen i pohvaliti se da si gledao Medveščak. Dolazile su obitelji, u Medveščaku su shvatili kako moraju ponuditi još i više i marketing je odrađivao odličan posao; širio ponudu, uključivao igrače, kompletan klub u zajednicu, pokušavalo se preslikati ono što se događa na najvišoj razini - u NHL-u. Naravno, to je nemoguće u potpunosti napraviti, ali u svakom slučaju klub i sve oko njega predstavljalo je novost.

U klubu su isto tako napravili dobar posao dovevši i niz igrača hrvatskog porijekla s pedigreom igranja u AHL-u, uključena je i nekolicina mlađih perspektivnih igrača iz domaćeg kadra, ali najveći posao u vraćanju gledatelja u Ledenu ipak je odradio marketing. Oni pravi ljubitelji hokeja veselili su se obnovi rivalstva s Jesenicama i Olimpijom, ostali su došli jer se jednostavno na Medveščak moralo otići.

Uprava Medveščaka nije se prepustila valu i stala na tome uživajući isključivo u činjenici da je Medveščak primljen u EBEL, već se krenulo s dodatnim podizanjem razine, organizirale su se utakmice na Šalati na otvorenom, u zagrebačkoj Areni pa čak i u pulskoj Areni, sve je bilo popunjeno, tražila se ulaznica više i uslijedio je novi skok.

Nakon što su porušeni rekordi gledanosti i Medveščak postao europski hit bez obzira što igra u ligi koja nije u Top 5 po kvaliteti u Europi, uslijedio je prelazak u KHL. Rusi su osjetili kako Medveščak raste, ima veliku popularnost, naporno radi na podizanju na svim razinama te ga je uključio u najjače europsko natjecanje.

Četiri godine nakon ulaska u EBEL, Medveščak je otišao na razinu više i sve je izgledalo bajno. Momčad je pojačana nizom igrača s NHL iskustvom, dvorana je i dalje bila puna, u Zagreb su dolazile brojne hokejske zvijezde predvođene i Iljom Kovaljčukom, ali nekako se s vremenom sve počelo gubiti.

U KHL-u je puno utakmica, igrate u vrhunskoj konkurenciji i nije najjednostavnije održavati rezultate na najvišoj razini. Da bi ih imali, potreban vam je doslovno ogroman budžet. U Medveščaku su se nekako krpali, igrači koji su iskočili dobili su bogatije ponude i usred sezone napuštali klub čime je rezultat počeo patiti.

Kod nas je puno toga vezano uz rezultat i Medvjedi su sve češće igrali u dvorani u kojoj su se nazirale prazne sjedalice, nešto što je na onom početku u EBEL-u bilo gotovo nemoguće. S teškim završetkom sezone 2016/2017 koja je protkana financijskim problemima, Medveščak se vratio u EBEL.

Međutim nije to više bilo to. Oni pravi ljubitelji hokeja čak su i s guštom dočekali povratak u to okruženje, ali broj gledatelja nije više dosegao onu razinu od prije manje od deset godina.

Situacija nije ništa bolja niti danas, češća se događa da je dvorana poluprazna nego da su tribine pune. Doduše, ove sezone Medvjedi nisu igrali u Ledenoj previše utakmica, nastupali su u početku u Sisku gdje su tribine bile dobro ispunjene jer se dogodio onaj efekt kao u Zagrebu kada je Medveščak tek ušao u EBEL. Siščani su se zaželili pravog hokeja i dolazili su u dvoranu, no u Zagrebu će se morati malo više potruditi da Medveščak opet postane hit.

Rezultati nisu vrhunski, roster logično ne može biti u skladu s KHL-ovskim jer niti budžet nije takav i sve to u konačnici utječe i na posjetu. U velikom gradu kao što je Zagreb ponuda događanja i sportova je ogromna te je potrebno puno truda i kvalitetnog rada marketinga kako bi se ljudi dovukli na tribine ili u dvorane.

No iako Medveščak za povratak navijača na tribine treba poraditi na razini komunikacije s njima, vratiti se ne tako daleko u prošlost, u trenutak kada su klub i svaki član na tribini bili jedna povezana obitelj, za popravak situacije trebat će i veća volja samih zagrebačkih ljubitelja sporta. U jednom trenutku razmaženi rezultatima, a kroz identičnu su priču prolazili i Dinamo, rukometaši Zagreba, Cibona, po dolasku onih slabijih jednostavno su prestali odlaziti na Medveščakove utakmice. Hokej je prepustio mjesto nogometu, Medveščak Dinamu, navijački puk u Zagrebu se još jednom okrenuo trenutnom hitu i to je dio problema koji samo on sam može popraviti.

Medvjedi su se nekako udaljili i od medija i nisu više sveprisutni kao što je to bio slučaj u početku. Sve je nekako splasnulo i na tribine više ne dolaze i oni koji uče o hokeju već uglavnom dolaze oni zagriženiji ljubitelji hokeja.

Hoće li se to promijeniti i kako to uopće promijeniti, pitanje je za ljude u klubu. Kvalitetan igrački kadar, rezultat i puno inovacija, rada i truda u marketingu te suradnje s medijima i tek onda se može očekivati da bi Ledena opet mogla biti krcata.