Prvi cilj Olimpijske igre u Tokiju, za nešto više potrebno je srušiti barem dva velikana

Siječanj je mjesec kada kod većine hrvatske populacije nogomet odlazi u kraći zaborav, a glavna tema postaje rukomet. Kao što su svi Hrvati tijekom godine nogometni izbornici, tako u siječnju preuzimaju zadaću rukometnih i obavljaju posao Červara, Goluže, Babića...

Vrlo rijetko se može postići konsenzus oko putnika na veliko natjecanje, taktike, minutaže i ostaje nam vjerovati legitimnom izborniku jer ipak je on taj koji je s igračima 24 sata, zna kako dišu, što može od koga dobiti protiv kojeg protivnika. U Njemačkoj i Danskoj Hrvatsku čekaju, po profilu, u velikoj mjeri različiti protivnici i bit će poželjna što veća raznovrsnost na terenu.

Nakon Europskog prvenstva u Hrvatskoj, neki od "senatora" su se oprostili od reprezentacije, neki će definitivno nedostajati, a ako ćemo potpuno iskreno, za neke je upitno bi li i imali mjesta u ovoj reprezentaciji. Kako god, odlazak većeg broja igrača povlači za sobom i brojne promjene u inače manje-više dobro poznatom kadru, neki će prvi put biti na velikom natjecanju i Červar je svjestan kako će posao biti jako težak.

Iz tog razloga ne čudi što izbornik uporno ponavlja da svi trebamo ostati čvrsto na zemlji i da je realan cilj ući među sedam zbog Olimpijskih igara u Tokiju. Za reprezentaciju koja je osvojila toliki broj medalja i koja je godinama išla na velika natjecanja s ciljem osvajanja odličja, spuštanje letvice zazvučalo je grubo, međutim i realno.

Hrvatska se danas ničim ne može mjeriti s jednom Francuskom ili Njemačkom, Španjolskom koje imaju ogroman fond igrača i mogu bez problema poslati još jednu reprezentaciju na SP i boriti se za visok plasman, posebno Francuska i Njemačka. Pogledajmo kadar Švedske, Danske, Skandinavci su uvijek moćni, a sada su i domaćini.

Nekada je Hrvatska bila u najužem svjetskom vrhu, onom najužem krugu kandidata za zlato, no sada trebamo prihvatiti da smo ipak jedan korak iza tih najboljih. I to nije nešto što bi trebalo ikoga začuditi, ulaganja u rukomet su poprilična i u Francuskoj i u Njemačkoj, Mađarskoj, Poljskoj, a u Hrvatskoj je sve van Zagreba i Nexea potpuni amaterizam. Postoji tu i onaj sociološki problem gdje je danas djecu teško odvojiti od računala i nekih drugih aktivnosti kako bi ih se usmjerilo u sport, ali to je već neka druga tema.

Ono što je poanta je da ne treba Červara osuđivati što kaže da su cilj Olimpijske igre, a sve iznad toga bonus. To je jednostavno realnost, ali isto tako to ne znači da Hrvatska ne može do odličja, štoviše. Istina je da se nalazi u vrlo neugodnom dijelu ždrijeba i da mora svladati barem dvije elitne reprezentacije ako misli do polufinala. Ako u prvoj fazi natjecanja ne svlada Španjolsku, vrlo vjerojatno morat će do pobjede protiv Francuske i Njemačke što je vraški težak zadatak. Težak je zadatak svladati bilo koju od ove tri, a kamoli barem dvije u nekoliko dana.

Naravno, to se podrazumijeva ako upiše očekivane pobjede protiv ostalih protivnika u skupini, a oni nisu bezazleni. Istina je da je Hrvatska kvalitetnija i od Islanda i Makedonije, ali ako Červarova reprezentacija smatra da može svladati Francusku i slične, zašto Islanđani i Makedonci ne bi mogli maštati o pobjedi protiv Hrvatske? Trebat će biti oprezan, našpanan i pun energije od prvog dana, od prvog susreta jer samo tako može se nešto napraviti, a ulazak u polufinale bio bi ugodno iznenađenje.

Što se tiče igrača koje je odveo u Njemačku, Červar ih je birao i on će odgovarati ako rezultat ne bude dobar ili će biti slavljen ako je pogodio. Možda bi se moglo raspravljati oko jednog-dva imena, ali sve su to igrači čija bi minutaža bila mala ili nikakva, jednako kao i kod ovih "rubnih" koji su otputovali. Zna se tko će igrati, tko će iznijeti teret Prvenstva i najvažnije je da ti igrači budu spremni i da su tamo.

Šteta za ozljedu Pavlovića koji je polivalentan i kvalitetan igrač i mogao je puno dati ovoj reprezentaciji. Šteta i zbog Mamića, on je već dokazan reprezentativni igrač koji bi sigurno bio među putnicima. Ma šteta i zbog Marića iako je crta puna, njegov napad bi puno značio. No i bez njih Hrvatska ipak izgleda respektabilno i protiv nje se nitko neće smjeti opustiti. S tim igračima bi se dobilo dodatno na širini i kvaliteti, ali Hrvatska bi svejedno još uvijek bila pola koraka-korak do onog velikog kvarteta.

Kako će Hrvatska izgledati u Njemačkoj? Marin Šego potvrdio je od povratka u reprezentaciju da je preskakanje njega na svim dosadašnjim popisima bila pogreška. Dugo Hrvatska traži konstantu na golu na velikim natjecanjima, isprobavane su brojne opcije, neke već i pet puta "prožvakane" i Šego je tu morao ranije biti vraćen u reprezentaciju na bilo koji način. Alternativa mu je Stevanović koji uz dobar dan može voditi Hrvatsku do pobjede protiv bilo koga. Nadajmo se da ćemo napokon imati natjecanje nakon kojeg neće biti govora o nekonstantnosti na golu i nedostatku pet-šest obrana.

Na krilima su jasni prvi izbori Manuel Štrlek i Zlatko Horvat, no svakako treba spomenuti Davida Mandića, od svih mladih i onih koji tek dolaze najspremnijeg za nastup na ovoj razini. Mandić oduševljava iz utakmice u utakmicu, otkriće sezone je u Zagrebu, a u istom ritmu nastavlja i u reprezentaciji. On je već sada ozbiljan igrač u oba smjera i neće biti potrebe da se Štrlek iz utakmice u utakmicu ubija svih 60 minuta.

Na crti Hrvatska ima širinu, tu su Musa i Kozina koji igraju jako dobro u Bundesligi te Marin Šipić, igrač velike energije, ali i kvalitete. Najveća gužva je na srednjem beku gdje nitko nema takvu koncentraciju kvalitete kao Červar s Cindrićem, Duvnjakom i Karačićem, a kako vlada mišljenje da je lijeva strana jako tanka, može se očekivati Duvnjaka dosta vremena na toj poziciji.

Tu se osjeti itekako izostanak Mamića i Pavlovića koji bi gotovo sigurno bili među putnicima i onda se ne bi govorilo o problemu. Tako je tu trenutno Slišković koji će vjerojatno biti prvi izbor, riječ je o kvalitetnom igraču koji ipak još uvijek nije na onoj razini na kojoj je bio prije problema s mononukleozom. Zatim je tu iskusni Damir Bičanić, igrač kojeg je Červar otpisao pa vraćao što već pokazuje da od njega ne očekuje prevagu, Alen Blažević koji je u reprezentaciji isključivo zbog obrane te mladi Halil Jaganjac.

Jaganjac je apsolutno budućnost hrvatskog rukometa i igrač za kojeg se očekuje da u budućnosti nosi reprezentaciju. Červar mu očito još uvijek ne vjeruje u potpunosti jer ga je poveo tek kada se ozlijedio četvrti pivot koji je trebao za Njemačku. Ono što smeta je to razmišljanje da netko možda je na razini koju treba, ali je još mlad i za njega ima vremena.

Razmišljanje jednog hrvatskog stručnjaka o ekstratalentu koji je bio u sličnoj situaciji kao Jaganjac u smislu premlad je, na njega računam za dvije-tri godine, postoje oni koji su stariji i više zaslužuju poziv je tako uvriježeno u hrvatskom sportu i tako pogrešno. Zamislite da je Kokoškov rekao Dončiću 'čuj mali, bolji si od ovog, ali stani u red, strpi se, vidimo se za par godina'. Jaganjac je na popisu 18 i to je ispravno, pa makar bio i na tribini, mora biti tamo. Iznenađuje da je uopće on bio taj koji bi otpao da je Šušnja spreman.

Ostaje pozicija desnog vanjskog gdje se Červar mora pomoliti da Luka Stepančić ostane zdrav do kraja Prvenstva. Razlika u kvaliteti između Stepančića i Vrankovića ili Šebetića koji je bio treća opcija je prilična i tu bi tek nastala krizna situacija da budući šuter Szegeda ne daj Bože zaradi kakvu ozljedu.

Sve u svemu očekivano uz napomenu kako će Červar otpisati dvojicu igrača uoči prve utakmice. Logika kaže kako će na tribinu jedan lijevi vanjski i jedan pivot, a tko će to biti, ovisi o Červaru i taktici za Island. Prema svemu sudeći razmišljanje vodi u dvojbu Bičanić ili Jaganjac te Šipić ili Kozina. Blažević je unutra zbog obrane, Musa i Slišković čine se sigurnima.

Kakvu bi Hrvatsku htjeli gledati u Njemačkoj? Razigranu, brzu, poletnu, borbenu, no prije ćemo gledati discipliniranu i strpljivu Hrvatsku s naglaskom na čvrstu obranu i uz dosta igre sedam na šest. Lino je veliki taktičar i priprema se za svakog protivnika posebno, no od nekih stvari ne odustaje. Nadamo se da će funkcionirati, da neće biti bacanja lopti u bunar, točnije rečeno u hrvatsku mrežu preko cijelog terena, da neće biti mučenja u napadu i cijeđenja Cindrića i Duvnjaka do besvijesti i da će na kraju bez obzira na rezultat, ostati dobar dojam.

Skupina B SP 2019., satnica:
Island - Hrvatska (11.1., 18:00)
Hrvatska - Japan (12.1., 16:30)
Hrvatska - Makedonija (14.1., 18.00)
Hrvatska - Bahrein (15.1., 18:00)
Španjolska - Hrvatska (17.1., 20:30)