Kreće Turnir Šest nacija: Svaka utakmica igra se za nekakvu nagradu

PIŠE: Ian Wright

Turnir se počeo igrati pradavne 1883. godine i na početku je okupljao četiri otočke reprezentacije (Englesku, Wales, Škotsku i Irsku). Francuzi su se priključili 1910. godine, a 1999. je uključivanjem Italije turnir dobio današnje ime i format. Igra se pet utakmica, svatko sa svakim, a domaćinstva se mijenjaju svake godine. Najviše naslova ima Engleska, 28, a tijesno iza njih su Velšani koji su bili pobjednici 26 puta.

Kao i sam sport, i ovaj turnir je oduvijek privlačio pažnju svojom posebnom atmosferom koja spaja tradicionalni, gotovo viktorijanski pogled na sport i neke moderne elemente. Donedavno je bilo normalno da turnir ima dva ili više pobjednika u slučaju da je više od jedne ekipe na kraju sakupilo isti broj bodova. Gol-razlika nije uzimana u obzir. Nije smetalo što postoji više pobjednika, glavno je bilo druženje i bavljenje sportom. I format natjecanja da se domaćinstva mijenjaju svake godine je primjer viktorijanskog gledanja na sport. Dalje, sve do 1995. godine, ragbi je bio strogo amaterski sport. Tek tada su dopušteni profesionalci.

Turniri poput Šest nacija i tradicionalne turneje, kada Europljani u lipnju "lete na jug" i posjećuju reprezentacije iz južne polutke, a ovi im uzvraćaju posjet na jesen, su bili sasvim dovoljni da se otprilike utvrde globalni odnosi snaga. Prvo svjetsko prvenstvo je održano tek 1987. godine, a i to uglavnom na temelju traženja televizije.

Ragbi još uvijek održava tradiciju pozivnih momčadi. Najpoznatija je svakako Barbarian, a Britanski i irski lavovi (British and Irish Lions - momčad sastavljena od najboljih igrača iz Engleske, Škotske, Walesa i Irske) svake četiri godine odlazi na turneju na južnu polutku i igra protiv južnoafričkih, australskih i novozelandskih momčadi.

Svaka utakmica u Turniru šest nacija se igra za nekakvu nagradu. Postići Grand Slam znači pobijediti u svih pet utakmica. Trostruka kruna (Triple Crown) je kada jedna otočka momčad zabilježi sve tri pobjede protiv ostalih britanskih momčadi. Calcutta Cup se dodjeljuje pobjedniku susreta Škotska – Engleska. Engleska i Irska svaku utakmicu igraju za Millenium Trophy. Francuzi i Talijani igraju za Trofeo Garibaldi i tako dalje. Drvenu žlicu (Wooden Spoon) ne želi nitko jer to znači da ste završili kao posljednji.

Što se tehničkih noviteta tiče, ragbi je još 2001. godine uveo video suca, a na velikim utakmicama su suci opremljeni mikrofonom, tako da televizijski gledatelji u svakom trenutku čuju kako sudac objašnjava svoje odluke, što govori igračima i igrači njemu.

Tko sudjeluje?

Irska upravo proživljava zlatnu eru svojeg ragbija. Pod vodstvom novozelandskog trenera Joea Schmidta, Irska je postala ragbijaška velesila. Osvojili su tri naslova u posljednjih pet izdanja Šest nacija, pobjeđivali su sve relevantne ragbijaške protivnike, a kruna svega je bila jesenas, kada su u Dublinu tukli Novi Zeland 16:9. Nakon te utakmice su i Novozelanđani priznali da je Irska u ovom trenutku najjača reprezentacija na svijetu. Irska je na ljestvici međunarodnog ragbijaškog saveza još uvijek na drugom mjestu, ali zaostatak za Novim Zelandom je sve manji. U zemlji vlada ogromna euforija oko ragbija, momčad je postala nešto što ujedinjuje cijeli otok bez obzira na vjerske razlike (za razliku od npr. nogometa, reprezentacija Irske predstavlja cijeli irski otok). I sam kapetan momčadi, Rory Best, je protestant iz Ulstera. Prvi su favorit za osvajanje ovogodišnjeg izdanja Šest nacija, ali sve što se događa se shvaća samo kao dio priprema za Veliki cilj – svjetsko prvenstvo u ragbiju koje će se ove jeseni održati u Japanu.

Wales je trenutno treći na svjetskoj ljestvici najboljih reprezentacija. Imaju devet pobjeda za redom i po mnogima su drugi favoriti natjecanja. I njih vodi novozelandski trener, Warren Gatland. Na terenu ih predvode kapetan Alun Wyn Jones i Leigh Halfpenny. Jedan od važnijih kotačića u momčadi već godinama je igrač s hrvatskim korijenima, Justin Tipurić (njegov djed Dragutin je kao ratni zarobljenik nakon Drugog svjetskog rata završio u Walesu, našao posao u rudniku ugljena i osnovao obitelj).

Četvrto mjesto na svjetskoj ljestvici drži Engleska koju vodi australski trener Eddie Jones. Prošla godina je bila turbulentna jer su doživjeli čak šest poraza. U Šest nacija su zauzeli tek peto mjesto. Raspoloženje je djelomično popravljeno rezultatima na jesen, kada je uvjerljivo pobijeđena Australija 37:18 i kada je pružen odličan otpor Novozelanđanima (poraz 15:16). U igri Engleske će se sve vrtiti oko Owena Farrella. Bez obzira na trenutnu manju krizu rezultata, Engleska je uvijek opasna. Na kraju krajeva, jedina su reprezentacija sa sjeverne polutke koja je osvojila naslov svjetskih prvaka.

Škotska je uvijek nepredvidljiva reprezentacija. Kada imaju svoj dan, mogu biti neugodan protivnik i najboljima (preklani su dobili Australiju s 29 razlike), a kada nemaju, onda izgube i od reprezentacije SAD-a, kao lani. Tradicionalno su uvijek puno jači na svojem terenu. Ove godine u Šest nacija imaju relativno povoljan ždrijeb jer dočekuju Talijane, Irce i Wales i nadaju se da bi mogli doći do tri pobjede. Ako se sve poklopi.

Francuska je zadnjih godina u krizi, na svjetskoj ljestvici su pali čak iza Škotske, pa se trenutno nalaze na devetom mjestu. U francuskim klubovima igra puno kvalitetnih stranaca, ali na reprezentativnoj razini su ovo izgubljene godine. Zadnjih Šest nacija su osvojili sad već davne 2010. godine. Oslonit će se na iskusnije igrače poput Picamolesa, Medarda, Guiradoa i Morgana Parru.

Od devetnaest nastupa u Šest nacija, Italija je samo šest puta uspjela ne završiti kao posljednja. Bez obzira na to svi je vole: Italija je veliko tržište, njezine domaće utakmice na Olimpijskom stadionu u Rimu prati u prosjeku 60 tisuća navijača (što bi nogometna reprezentacija Italije dala za to), a protivničkim igračima i navijačima je gostovanje u sunčanom Rimu u veljači pravi melem na dušu. Rezultatski to dosta škripi, na ljestvici su tek na 15. mjestu (iza npr. Gruzije, Tonge, SAD-a, Japana), posljednja pobjeda u Šest nacija je ostvarena 2015. godine, pa se pojavila ideja da se Italija u turniru tu i tamo zamijeni s Gruzijom. Kako bi pokazali da još uvijek pripadaju u elitno društvo, Talijani su jesenas organizirali susret baš protiv Gruzije i u Firenci pobijedili 28:17.

Parovi prvog kola

Francuska – Wales (petak 21:00). Pobjedom Velšani ističu ozbiljnu kandidaturu u borbi za naslov. Međutim, na punom St. Denisu im neće biti lako jer će Francuzi biti odlučni pokazati da u godini Svjetskog prvenstva i oni drže neke adute. U posljednjih sedam međusobnih utakmica, Francuzi su zabilježili samo jednu pobjedu.

Škotska – Italija (subota 15:15). Već godinama Talijani dolaze u Škotsku s idejom da im je to jedino gostovanje na kojem imaju kakve-takve šanse za pobjedu. Nekad je to bitka do posljednjih sekundi, a nekad plan jednostavno ne uspije, kao u posljednjem međusobnom susretu u Edinburghu, kada su Škoti pobijedili 29:0. Italija je uvijek neugodna u početna dva kola: svježi su, zdravi su, još uvijek se za nešto bore, nisu demoralizirani porazima. Ovo je utakmica u kojoj će Talijani poduzeti sve kako bi pokazali da ipak nisu toliko daleko od Škota, a Škoti će pokušati pokazati da su stvarno puno bolji od gostiju.

Irska – Engleska (subota 17:45). Ovu utakmicu su engleski novinari u svojoj tipičnoj maniri proglasili finalom cijelog natjecanja, susretom koji će odmah u prvom kolu odlučiti kome će pripasti naslov. Velšani i Škoti ne dijele to mišljenje, ali na slične stvari od engleskih medija su već navikli.