Analiza Porzingisovog tradea: Pobjednici, ali i gubitnici mogu biti baš svi

AUTOR: Branko Komorski

Dok smo svi čekali gdje će, nakon što je zatražio trade, karijeru nastaviti Anthony Davis, Dallas Mavericksi i New York Knicksi u tišini su dogovorili posao i šokirali cijelu košarkašku javnost. Kristaps Porzingis, 23-godišnji krilni centar Knicksa koji se oporavlja od teške ozljede koljena i nije odigrao utakmicu već gotovo godinu dana, preselio je u Dallas. Zajedno s njim New York su napustili Tim Hardaway Jr. i Courtney Lee dok su u suprotnom smjeru otišli Dennis Smith Jr., DeAndre Jordan, Wesley Matthews te dva buduća izbora prve runde drafta.

Često je teško ocijeniti trade, posebno kad su uključeni mladi igrači, bez vremenskog odmaka potrebnog da vidimo kako će tko izgledati kroz koju godinu, ali nepisano je pravilo da je „pobjednik“ obično momčad koja dobije najboljeg igrača uključenog u taj posao. Porzingis je u svakom slučaju daleko najbolji igrač u ovoj razmjeni između Knicksa i Mavsa i logika sugerira da je Dallas apsolutni pobjednik u ovom tradeu. Činjenica je da su ostvarili ono što je cilj svih momčadi u rebuildingu. Fenomenalnom rookieju Luki Dončiću dodali su još jednog all star igrača i sad imaju odličnu jezgru od dva mlada igrača veoma visokog potencijala oko kojih mogu izgraditi momčad za budućnost. Ne treba ni govoriti koliko je znakovito što upravo Kristapsa često nazivaju novim Dirkom Nowitzkim. Tako će se sad u istoj svlačionici naći jedan od najboljih strijelaca u povijesti NBA lige koji polako završava karijeru te njegov potencijalni nasljednik.

Pogledajmo malo kako je roster Dallasa izgledao prije ovog tradea. Jedini dobar mladi igrač uz Dončića, bio je branič Smith koji nikako nije bio kompatibilan s Lukom iz razloga što su obojica, bez obzira što je Dončić nominalno krilo, u osnovi razigravači i najbolje funkcioniraju s loptom u rukama. Naravno da je mladi Slovenac puno talentiraniji i ima viši plafon pa je jasno tko je tu prva opcija. Međutim, u trenutku kad je trener Rick Carlisle sve ovlasti dao Luki, postalo je jasno da je Dennis višak i da bi i za momčad i za njega bilo najbolje da pronađe novu sredinu. Pojavile su se i određene nesuglasice u svlačionici te su Mavsi počeli intenzivno ispitivati tržište za eksplozivnog braniča. Ovim tradeom riješili su se igrača koji nije kompatibilan s najvećom zvijezdom momčadi te su pritom doveli drugog koji puno više odgovara uz Dončića, a pritom svakako ima i veći potencijal od Smitha.

Hardaway i Lee u trade su uključeni samo iz razloga što su se Knicksi željeli riješiti njihovih ugovora kako bi oslobodili dodatni prostor na salary capu, ali to ne znači da neće dobiti svoje mjesto u rotaciji Mavsa. Nakon što je u New Yorku još od ozljede Porzingisa morao odrađivati ulogu prve opcije momčadi, Hardaway će u Dallasu napokon zaigrati nešto je puno primjerenije njegovim mogućnostima. Lee se vraća nakon ozljede, ali vjerojatno i on u rezervoaru ima sasvim dovoljno goriva za ulogu 3&D specijalista s klupe. Jordan i Matthews su veterani koji ionako nisu bili u dugoročnim planovima i poslani su u New York ne zato što ih Knicksi žele nego kako bi se izjednačile plaće u tradeu.

Naravno da nije sve savršeno za Dallas jer ipak postoji i određeni rizik s obzirom da se Porzingis vraća nakon teške ozljede koljena i zadnju utakmicu odigrao je prije točno godinu dana, a vlasnik Mavsa Mark Cuban već je najavio mogućnost da Latvijac ni ne izađe na parket do kraja ove sezone. Ukoliko se to stvarno dogodi, Dallas će se naći u pomalo nezgodnoj situaciji jer će ovog ljeta morati dati maksimalni ugovor igraču koji nije igrao godinu i pol. Cubanu nikad nije bio problem potrošiti novac na takvog igrača i naravno da će prije toga biti napravljeno puno zdravstvenih pregleda i testiranja, ali ipak nije mala stvar obvezati se isplatiti igraču više od 150 milijuna dolara kroz idućih pet godina bez da vide kako on izgleda na parketu nakon duge pauze.

Za Dallas je sve jasno, ali kako ovaj posao izgleda iz perspektive Knicksa? Tu su reakcije veoma različite. Dio javnosti samo odmahuje rukom i govori „to su Knicksi i što se drugo od njih moglo očekivati nego da (opet) odrade trade u kojem su ostali bez daleko najboljeg igrača u zamjenu za puno manje talentirane igrače, a sve to kako bi lovili zvijezde koje će na kraju (opet) zaobići New York“. No je li to baš tako? Je li front office Knicksa još jednom uprskao ili ovaj posao ipak ima smisla čak i ako ovog ljeta ne uspiju dovesti Kevina Duranta, Kawhija Leonarda, Kyriea Irvinga ili nekog drugog kvalitetnog slobodnog igrača?

Prvo treba reći da je odnos između Porzingisa i Knicksa već neko vrijeme narušen, a sve je kulminiralo glasinama o tradeu za Anthonyja Davisa. Latvijac je još prošle jeseni mogao potpisati produženje ugovora koji bi mu garantirao nešto više od 150 milijuna dolara kroz idućih pet godina, ali kad mu Knicksi to produženje nisu ponudili, postalo je jasno da će ljeto 2019. godine dočekati kao restricted free agent. Razlog tome nije toliko bio strah od Kristapsovog stanja kad se vrati nakon ozljede, iako ni to nije za zanemariti, koliko želja slobodnim prostorom na salary capu ovog ljeta. To je nešto što su predsjednik Knicksa Steve Mills i GM Scott Perry morali napraviti iz razloga što su samo tako mogli pokušati uloviti nekog slobodnog igrača. Da su produžili ugovor s Porzingisom prošle jeseni, ostali bi bez slobodnog prostora na salary capu i ne bi se mogli pojačati na taj način.

Niti u jednom trenutku nije bilo sporno da će Kristaps, bilo to prošle jeseni ili ovog ljeta, dobiti maksimalni iznos kad potpiše produženje ugovora. S obzirom da se oporavlja od ozbiljne ozljede i tek ga čeka povratak ne parket, naravno da bi on radije taj ugovor imao još prošle jeseni, bez obzira što su u javnost plasirane priče kako se on „apsolutno slaže s tim da pričeka ljeto 2019.“. U međuvremenu pojavile su se glasine kako je oporavak od ozljede završen i da je spreman zaigrati, ali ga Knicksi ne žele na parketu do kraja sezone kako bi imali što bolje izglede za prvi izbor na ovogodišnjem draftu. Druge glasine govorile su da bi ga Knicksi zapravo rado vidjeli na parketu prije nego mu ovog ljeta daju maksimalni ugovor, ali da sam Porzingis ne želi riskirati jer može samo izgubiti u slučaju eventualne nove ozljede ili ako se pokaže kako ipak nije na razini od prije ozljede.

No kap koja je prelila čašu dogodila se prošli tjedan nakon što je Anthony Davis izjavio kako više ne želi igrati u New Orleans Pelicansima te zatražio trade. Kao favoriti za potencijalni trade figurirali su Los Angeles Lakersi i Boston Celticsi, ali to ne znači da ostale momčadi nisu bile zainteresirane za dovođenje All-Star krilnog centra. Jedna od tih momčadi bili su i Knicksi, a Pelicansima je kao dio paketa navodno ponuđen upravo Porzingis koji karijeru nije želio nastaviti u New Orleansu. Ni Pelicansi nisu bili previše zainteresirani za takav paket, ali odnos Knicksa i Latvijca sad je bio nepopravljivo narušen te je njegov brat Janis po prvi put javno rekao kako Kristaps „nije zadovoljan smjerom u kojem Knicksi idu“.

Međutim, znači li to da je ovaj posao odrađen samo iz razloga što taj spoj više nije funkcionirao? Zapravo ne, postoje i dublji razlozi koji itekako imaju smisla. Trebamo se zapitati kakva bi budućnost Knicksa bila da ovaj trade nije napravljen. Dočekali bi ovo ljeto s nešto prostora na salary capu, ali to ne bi bilo dovoljno za ponuditi nekom maksimalni ugovor i u najboljem slučaju doveli bi nekog rotacijskog igrača. Nakon toga bi Porzingisu dali maksimalni ugovor i već bi bili debelo preko gornje granice salary capa s momčadi u kojoj bi Tim Hardaway vjerojatno i dalje bio druga opcija. Na rosteru bi bilo nekoliko mladih igrača koji ako bi se razvili u skladu s očekivanjima, Knicksi bi eventualno mogli postati ozbiljna playoff momčad, ali i dalje daleko od samog vrha.

Ovim tradeom riješili su se dva velika ugovora koji su zauzimali (pre)velik dio salary capa i sad imaju dovoljno prostora za ponuditi dva maksimalna ugovora slobodnim igračima. Znači li to da će na kraju napraviti više nego da su ostali s Porzingisom, Hardawayem i Leejem na rosteru? Možda da, možda ne, to ne možemo znati. Međutim, barem su se doveli u priliku da mogu pokušati napraviti nešto više. Jedni sad govore kako je „jasno da Knicksi već imaju sve dogovoreno s Durantom i Irvingom“ dok drugi kažu „ma to su Knicksi, potrošit će prostor na osrednje igrače i opet će biti nebitni idućih pet godina“. No čak i ako ne uspiju dovesti niti jednu zvijezdu, tu su Dennis Smith Jr., Kevin Knox, Frank Ntilikina, Mitchell Robinson i Allonzo Trier. Tu je i izbor ovogodišnjeg drafta koji bi uz malo sreće mogao biti jako dobar, tu su i svi vlastiti budući izbori prve runde drafta, a tu su i dva izbora prve runde koji dolaze iz Dallasa...

Knicksi imaju povijest davanja maksimalnih ugovora koji su se pokazali veoma lošim za manje od dvije godine. Sjetimo se samo Allana Houstona, Amar'ea Stroudemirea ili Carmela Anthonyja. Isto tako, iako svjetla Manhattana i Madison Square Garden slove kao veoma privlačna destinacija za slobodne igrače, Knicksi se zapravo ne mogu pohvaliti da su u ovom stoljeću doveli neke zvijezde na taj način. Upravo gore navedeni Stoudemire je vjerojatno najjače takvo ime, a nije trebalo dugo da se njegov ugovor pokaže kao totalni promašaj. Treba naglasiti i da su Knicksi zapravo veoma rijetko imali slobodnog prostora na salary capu pa nisu ni mogli dovoditi slobodne igrače, sve da su ovi i željeli doći. Iznimka je bila 2010. godine kad je momčad oslobodila dovoljno prostora kako bi pokušali dovesti LeBrona Jamesa i Chrisa Bosha ne znajući da su njih dvojica već sve dogovorili s Dwayneom Wadeom i Miami Heatom.

Knicksi možda ovog ljeta napokon dovedu jednu ili čak dvije superzvijezde, a možda i ne uspiju u tome. Svi sanjaju o petorci Dennis Smith Jr. – Kawhi Leonard – Kevin Durant - Zion Williamson - Mitchell Robinson, no naravno da će to gotovo sigurno i ostati samo pusti san. No ono što je ključno je da ako ne dovedu niti jednu zvijezdu, ne smiju reagirati impulzivno i panično podijeliti preduge ugovore osrednjim rotacijskim igračima. Bolje ljeto 2020. dočekati fleksibilan i opet s prostorom na salary capu nego dati maksimalne ugovore recimo Ericu Bledsoeu i Harrisonu Barnesu. Mladi igrači će i dalje biti tu i samo ih treba nastaviti razvijati, izbori drafta su tu što znači da Knicksi, za razliku od prijašnjih godina, imaju sasvim dovoljno resursa i prije ili kasnije otvorit će se prilika za neki trade ili za dovođenje zvijezde putem free agencyja.