Kraj sezone: Opet smo na skijaškoj mapi svijeta i ne mislimo stati

Otkad je Ivica Kostelić zadnji put bio među deset u slalomu do početka ove sezone prošle su četiri i pol godine. Nakon Lenzerheidea 2014. bodove Svjetskog kupa u slalomu Ivica je osvojio još četiri puta, Matej Vidović triput, Istok Rodeš, Elias Kolega i Filip Zubčić jednom (njegovo 15. mjesto na Sljemenu iz 2015. godine najbolji rezultat).

U prvi slalom sezone u studenom u finskom Leviju četvorka Vidović, Zubčić, Kolega i Rodeš ušla je s brojevima 33, 57, 66 i 68. Do bodova je došao samo Vidović s 21. mjestom. Izjava Rodeša kako ćemo imati četvoricu u 30 tada je izgledala kao daleka budućnost.

Ispostavilo se da je ta “daleka budućnost” bila udaljena samo četiri mjeseca. Na predzadnjem slalomu u Kranjskoj Gori Istok Rodeš bio je 18., a izmedu 22. i 24. mjesta posložili su se Vidović, Zubčić i Kolega, za najveći ekipni uspjeh hrvatskog skijanja u povijesti. Više od njihovog pojedinačnog talenta, bila je to potvrda da se kolektivno sjajno radi, uključujući trenere, servisere, Ivicu kao pomoćnog trenera, logistiku i sve ljude u pozadini.

Iako nije osvojio najveći broj bodova od Hrvata u Svjetskom kupu, prvo ime ove sezone definitivno je Istok Rodeš, s tri top 10 plasmana. Varaždinac je eksplodirao u Madonni di Campiglio sedmim mjestom sa startnim brojem 66, a nakon toga to potvrdio i na domaćem Sljemenu.

Ono što se dogadalo u nastavku sezone moglo bi se nazvati školovanjem. Ponešto peha, nenaviknutost na nove situacije ili lošija forma uzrokovali su četiri ispadanja u slalomu i mini crnu rupu usred sezone. No Istok se na vrijeme našao, osvojio 18. mjesto u Kranjskoj Gori i izborio završnicu u Soldeuu. U Andori je, nakon loše prve vožnje, maestralno odradio drugu i najboljim vremenom sezonu zaključio desetim mjestom.

Bila je to sezona proboja koja se nekako iščekivala još od naslova svjetskog juniorskog prvaka prije tri godine. Sada su njegova agresivnost, eksplozivnost i kratki zavoj došli na naplatu. Pokazao je i uvidio da može biti rame uz rame s najboljima, a sada treba raditi na detaljima, konstanti na prvom mjestu. U novu sezonu ulazi kao najbolji Hrvat. S broja 68 na 20, nije loše, nimalo.

Naš najsvestraniji skijaš, s najviše bodova u ukupnom poretku i onaj koji je vukao nekoliko zadnjih sezona je Filip Zubčić. Iza Zube je jedna solidna sezona. Može biti vrlo zadovoljan osmim mjestom u alpskoj kombinaciji u Banskom i 12. mjestom u poretku te discipline. Također, osvojio je bodove u slalomu nakon četiri godine, a još nekoliko puta je bio vrlo blizu i njegov napredak u toj disciplini je očit. Popravio je FIS bodove i u superveleslalomu, no izostao je željeni iskorak u njegovoj paradnoj disciplini, veleslalomu.

Dva 13. mjesta s početka i kraja sezone znak su da može spojiti dvije dobre vožnje, no s ostalim rezultatima ne može biti zadovoljan. 20., 25. i 26. mjesto nisu bili dovoljni za plasman na završnicu. Ipak, petu sezonu zaredom član je 30 najboljih veleslalomaša svijeta i to nešto znači. Plan za novu sezonu je jasan – u veleslalomu doći što bliže vrhu, a u slalomu pridružiti se ostalom trojcu u prvih 30.

Vlasnik najboljeg rezultata sezone u Hrvata je Elias Kolega. „Vanilija“ je svojih pet minuta slave doživio u Adelbodenu šestim mjestom, pritom odskijavši završnu strminu staze Chuenisbargli kao da je na njoj rođen. Prvi bodovi u sezoni stigli su na Sljemenu 20. mjestom i od tada Elias je svaki put izborio drugu vožnju. Bodove nije osvojio samo u Schladmingu, kada je ispao u drugoj vožnji te na finalu, gdje se nagrađuje samo 15 najbržih.

Izuzetno je stabilan na skijama, rijetko ne završava utrke, a odlično se snalazi upravo na najzahtjevnijim terenima (nije teško pogoditi tko mu je trener). Boljka mu je sporiji ulaz u vožnju te ponekad nedostatak agresivnosti kako bi postignuti rezultati bili bolji. No, kao i kod Rodeša, ova sezona sjajan je zalog za budućnost i Elias kvalitetom definitivno zaslužuje poziciju medu 30 najboljih slalomaša svijeta.

Iskorak u ovoj sezoni napravio je i Matej Vidović. Šest puta je osvojio bodove u slalomu, izborio svoje mjesto među 30 na startnoj listi, a uspjeh karijere došao je na Sljemenu 15. mjestom. Nije iskočio kao spomenuti dvojac, no to nije bilo tako daleko kako izgleda. U Adelbodenu je nagazio jedna vrata nakon sjajnih prolaza, a u Kranjskoj Gori je napravio pogrešku na zadnjoj strmini i to ga je koštalo nečeg većeg. „Ako može Zenhausern, mogu i ja“, kaže Matej. A takav stav je najbolji mogući.

Ne treba zaboraviti niti Samuela Kolegu (šesto mjesto na Svjetskom juniorskom prvenstvu) i Leona Nikića, koji polako koračaju prema Svjetskom kupu, kao niti cure. Leona Popović i Ida Štimac u fazi su oporavka i trebale bi biti spremne za novu sezonu. Nakon ozljede u FIS utrke vratila se Lana Zbašnik, zasad bez većih uspjeha. Andrea Komšić je tako ove sezone bila jedina Hrvatica na utrkama Svjetskog kupa, a veseli podatak da je triput bila blizu ulaska u drugu vožnju. Andrea pokušava uskladiti obaveze na fakultetu u Denveru, sveučilišne utrke i Svjetski kup. Jednom će se i njezin trud isplatiti.

Bila je to još jedna uzbudljiva sezona. Sezona u kojoj je Mikaela Shiffrin do 24. rodendana porušila manje-više sve rekorde na svijetu i šire. Marcel Hirscher i dalje je dosađivao svojim pobjedama i paketima kristalnih globusa. Uz one za tehničke discipline, osvojio je rekordni osmi veliki globus. FIS, na čelu s Gian-Francom Kasperom, igrao je nogomet sa sudbinom alpske kombinacije (najnovija je odluka da ona ostaje u programu u nekom obliku), dobivao glavobolje zbog rekordnog broja ozlijeđenih skijaša te razglabao postoji li, zapravo, to globalno zatopljenje. Oprostile su se legende ovog sporta poput Lindsey Vonni Aksela Lunda Svindala te zvijezde poput Fride Hansdotter i Felixa Neureuthera. Sada nam preostaje odbrojavati ta 222 dana do nove sezone pa opet osloboditi subotu i nedjelju dopodne za skijanje, koje je od ove sezone ponovno u nešto jačoj nijansi hrvatskih boja.